Nastavno na moj članak #393, moram priznati da niti jedan jedini komentar kontra moje teorije nije došao od nekog od struke, od trenera. Uglavnom je riječ o trkačima koji bi “samo trčali”. Pa tko vam brani? Ja sigurno ne. Ja samo iznosim svoju logiku, koji većina pokušava obrazložiti logikom da je izuzetno dugo trčanje dobro i pokazuje snagu uma nad tijelom. Mislim si kako bi možda bilo bolje iskoristiti tu snagu uma i pametnije trenirati te pametnije birati utrke na koje valja otići. Možda biste bili puno brži ili biste se odlučili trčati kraće utrke, koje ujedno nisu ništa manje vrijedne. Do kad ćemo se morati diviti ljudima koji “ginu” i “pate” na utrkama? Koji su “nadjebali sami sebe”? Pa nije da ste otkrili lijek protiv karcinoma! Ljudi, odlučili ste se svjesno mučiti i onda tražite lovorike i pohvale kako biste vrlo vjerojatno sami sebi opravdali da to sve skupa ima smisla. Tražite pohvale i potvrdu drugih za nešto što ste sami odlučili i što se samo vas tiće. Kakvog to smisla ima? Kome to uopće ima smisla. Iskreno, vrlo malenom broju ljudi je stalo, ako ikome.

Bravo! Lud si! Totalno si cool! Kraljice! … ne brinite, laju vam iza leđa ziher!

Jesam li se ja koji puta zajebao? Otišao na utrku na kojoj nisam blistao? Jesam. Ne jednom. Ali sve sam ih završio. Zašto? Jer sam si postavio cilj koji je realno ostvariv. Ne jednostavan, ne bez rizika, već realno ostvarim što je temeljeno na višegodišnjem treniranju, izlaganju izazovima i zdravorazumskom procjenom osobnih kapaciteta i resursa. A istovremeno, promišljanju o tome da moram biti funkcionalan i sutra. Nemam DNF, ali imam DNS. Zašto? Jer mi je jasno bilo kako bi start bila potpuna glupost. I ne, ne govorim o padovima, lomovima i slično jer to je nepredvidivo. Govorim o stanju prije starta.

Veliki sam protivnik ulaženja u tjelesne aktivnosti tijekom stanja bolesti ili oporavljanja od bolesti. Smatram to apsolutno nepotrebnim i blesavim, čak i neodgovornim jer čovjek nije otok da živi sam za sebe. Sve što činimo na nekoga utječe. Ne govorim o vrhunskim sportašima popu Noaha Lylesa koji je unatoč COVID-u odlučio trčati utrku na 200 m na Olimpijskim igrama. On se samo time bavi i to mu je život. Procijenio je rizike i u konačnici uzeo bronczu, ako se ne varam. Ali njemu je to život, profesija, a Olimpijske igre su svake četiri godine pa ovo ili sad ili nikad!

Ego! Koliko puta to moramo ponoviti? Ego je dobar kad nas tjera da budemo bolji, ali trčanje utrke je na ljestvici bitnosti običnom čovjeku ispod bitnosti kopanja nosa – da budem jasniji, aposlutno nebitno za normalno funkcioniranje. Svatko tko misli drugačije neka se slobodno preispita. Trčanje je odlično kao aerobna aktivnost koja donosi svoje benefite u smislu dugovječnosti, kao što to daju i drugi endurance sportovi poput veslanja, biciklizma, brzog hodanja no utrkivanje samo po sebi nije bitno nimalo nama “običnim smrtnicima”. To je stvar ega, zabave, druženja,… nazovite kako god hoćete, ali to je nešto što može biti plus. Ili minus, ako se preračunate.

Jesam li ja za nekoga rekao da nije dovoljno dobar? Da nije dovoljno brz? To ste vjerojatno sami (za sebe) donijeli zaključak, a to pak nije za mene kriviti. To je dragi ljudi samo moj stav koji vjerojatno u ovom svijetu (u kojem na kutiji cigareta piše da je štetno i opasno za zdravlje, a opet se dozvoljava prodaja duhanskih proizvoda), nikad neće biti ozbiljno bitan. No vi se ipak nalazite uvrijeđenima i prozvanima. Jeste li se sami našli u toj priči? Jer ja nisam spominjao imena. Sami ste si to napravili. Možda se zapitati jesam li ja u pravu kad vi to toliko osobno shvaćate. Jer da ja nisam u pravu, prošlo bi vam kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. I da, jesam li vam rekao kako niti jedan trener i stručnjak nije negativno komentirao moju objavu?

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!