#278: 2022.

Život je da ga živimo

Čovjek na mojem mjestu treba biti zahvalan na ovakvoj godini i ja to jesam. Zahvalan prije svega na obitelji i ljudima koji me okružuju. Zahvalan za zdravlje i za život mojih najbližih iako je svima jasno kako “zahvalan za zdravlje” i pomisao na ono s čim se Maja bori (i što ju tek čeka) ostavlja jedan jako gorak okus u ustima, ali to je život. Nešto se da napraviti, naučiti, iskoristiti, a protiv nekih stvari jednostavno nema rješenja koja bi nas zadovoljila u potpunosti. No istinski nekako osjećam da ove smo se ove godine družili puno više, a bilo je i pretužnih trenutaka… prije svega mislim na gubitak Dane. Ali zdravlje je neprocjenjivo. Nema te cijene koju možeš staviti na “artikl: zdravlje”. Predbožićno raspoloženje malo nam je svima narušeno zbog COVIDa kojeg smo nekako izbjegavali posljednjih godina, ali ipak nam se uvukao u dom… neshvatljivo je kako ta bolest funkcionira i kako u istom domu neki budu pozitivni, neki imaju simptome, a negativni, dok neki nemaju ništa. To će očigledno ostati još neko vrijeme misterij. No nova će godina nedvojbeno donijeti puno izazova u zdravstvenom smislu, ali ne bih sad o tome. Bavimo se 2022.

Nova godina krenula je prekrasno i snježno, a njen prvi dan smo proveli na skijanju. Zapravo čitav tjedan smo uživali na snježnim padinama Gerlitzena, s tim da smo imali konačno i dva dana ozbiljnog snježenja! To već dugo nismo vidjeli. Zaista divno. Skijanje mi je jedan od najdražih sportova, odnosno tjelesne aktivnosti u prirodi. Imao sam priliku probati i turno skije na Sljemenu zahvaljujući svojim specijalnim prijateljima, nekim aktivnim, nekim umirovljenim, koji su mi to posudili. Do kraja godine je došla nova Salomon oprema, moja vlastita pa se veselim turno aktivnostima koje tek slijede, a oprema je već testirana na mojem brdu! Ovu Novu nećemo dočekati na planini vrlo vjerojatno, ali želio bih vjerovati da će skijanja biti.

Ne znam zašto, ali imam osjećaj kako ove godine nisam trčao kao onih prethodnih, a opet nabralo se preko 1100 km. Uopće ne znam kako, niti je bitno. Znam samo da je cilj za ovu godinu bio biti aktivan ama baš svaki dan. I manje je bilo bitno kako i koliko (ok, nekako sam se ipak trudio da to bude minimum od 30 minuta hoda dnevno što je minimum minimuma), već da sam ubilježio nešto. Novi Garmin Fenix 7X Sapphire Solar je prilično doprinio tome. Od trenutka kad sam vidio najavu i reklamu 7X bilo mi je jasno da je to sat za mene. Full multisport sat za osobu koja se vidi kao ultimativnog all roundera, koji živi sport svaki dan. Koji je aktivan svaki dan u preko nekoliko različitih tjelesnih aktivnosti koje uključuju trčanje (trail i cestovno), bicikliranje, penjanje na umjetnu stijenu, jogu, hodanje, teretanu, skijanje, planinarenje,… ma svega je bilo! I igranja košarke sa sinom. Ja bilježim sve, odnosno Garmin to čini za mene. Ali što bilježim? Aktivnosti i vrijeme provedeno aktivno. To je jedini valjani parametar i nikad mi neće biti previše rekao bih, dok god sjedimo po cijeli dan u uredu. Bilo je brda, ali brda nikad dovoljno! No bilo je nekih krasnih ljudi koji vole brda. Bilo je i umjetne stijene u Hiveu, ali kraj godine smo si uskratili to zadovoljstvo zbog dosta stvari koje su se jednostavno “stvorile”. Isto je bilo i s Miškovom jogom, a dosta tog “uskraćivanja” mogu zahvaliti Viti, belgijskoj ovčarki koja nas je uveselila svojom pojavom u našim životima. Za 2023. želim nam svima puno više brda.

Utrke

No unatoč tom ne baš nekom posebnom trčanju, ipak sam uspio završiti dva puta na postolju. Po prvi puta u životu sam imao priliku osjetiti kako je to stajati na podiju zahvaljujući predivnim ljudima s kojima sam to uspio na Lucky Trail utrkama u Trakošćanu i Delnicama. Stoga veliko hvala Branki, Andreji, Martini i Robiju! Ponajviše na društvu, ali i borbenosti. Nadam se da nisam razočarao. Iako je u startu bila velika želja da budem dio sve četiri utrke, život je odlučio da ću biti na prve dvije. To je tako, ali svaka čast organizatoru Zvonimiru Mikašeku i njegovom timu.

24 sata Ivanšćice je nešto sasvim novo. Marko Dugandžić se jednostavno pojavio na radaru kao nadnaravno drag, veseo i poticajan čovjek! Meni je bilo dovoljno doći kampirati s Majom, družiti se dragim ljudima kroz aktivnosti i biti dio jednog prekrasnog događaja. Meni dovoljno! Uspio sam otići i kod drugog Marka, onog na jugu – Hermana! Na DUT, koji sam si toliko želio. Osim “čudesnog” iskustva sa stršljenima, sve ostalo je bilo prekrasno!

No postoje dvije utrke koje su mi u kalendaru posebne. I ne da nema i drugih lijepih utrka, ali Zagrebački noćni cener i serija utrka Kvarner Trailsa je nešto što se odmah stavlja u kalendar pa onda sve ostalo nadodaje. I druge su lijepe, ali ove su mi nekako s vremenom postale najbitnije. A ove godine sam ima sreću biti dijelom Cenera i KT-a na jedan poseban način. Kao dio panel ekipe o posljednjih 10 godina trčanja u Hrvastkoj kao dio Cenera te kao svojevrsni ambasador Kvarner Trails serije, pojavivši se i na naslovnici utrke na Golden Trails National Series stranici slovensko-hrvatskog dijela natjecanja te na velikom posteru koji je osvanuo na preko nekoliko mjesta u Hrvastkoj. Kao trkaču rekreativcu i osobi koja više o aktivnom životu, ovo je veliki kompliment i poticaj da budem i bolji i prisutan. Ogromno hvala na povjerenju i pružanju prilike da uđem u te prekrasne sportske obitelji predivnih i predanih ljudi. Hvala Dražen, Nikola, Ingrid, Martina, Denis, Đurđa, Renata, Mirjana, Iris, Andrej, Daria, David, Elvir,… te mojim zagrebačkim cenerašima Nedo, Tajana, Tea… i svim onima koji su sudjelovali u realizaciji ovih fantastičnih i do sada već legendarnih sportskih događaja.

Hvala veliko i svom onim prekrasnim ljudima koje sam imao priliku vidjeti na svim tim događajima i koji su postali sastavni dio moje svakodnevice, bilo kroz osobne kontakte ili kroz društvene mreže. Ove je godine nekako bilo toga dosta! Ali nikad dovoljno! I želim vidjeti više svojih Freud’s Runnersa, pogotovo onih s kojima sam počeo.

Podcast Bez pauze

Prije svega bih želio se zahvaliti Anti, Zvonku i Maji za svoju nesebičnu pomoć u ovom projektu, a potom svim dragim energičnim gostima koji su se odazvali. Bilo je i onih kojo su rekli da će doći, no bili su spriječeni, a bilo je i onih koji su ljubazno odbili. Veselim se novim epizodama jer iako uživam u izravnom razgovoru u kojem doznajem puno, ovo je prije svega zamišljeno da širi horizonte svih nas. Jer da sam želio to samo za sebe, vjerujem da sam mogao proći s manje drame i pozvati ih na cugu ili nazvati. Ljudi načelno vole dijeliti svoja iskustva. Neki bi me možda mogli pitati da zašto pozivam prijatelje u podcast? Odgovor tome zapravo leži u činjenici da sam se okružio ljudima koji me inspiriraju i od kojih mogu učiti. I imam sreću da su mi prijatelji. Ili bar dobri poznanici. Ogromno je to bogatstvo. Za mene jest. Podcast je neprofitabilan i želja je da takav ostane no veselio bih se i suradnji jer bi to moglo značiti nova iskustva ili poboljšanje kvalitete samog podcasta, a lista gostiju se stvara već dvije godine i koji puta vrlo spontano ažurira, jer neki gosti odgode ili nisu u mogućnosti doći (ili ja nisam u mogućnosti gostovati u njihovom gradu), a neki su spremni uletiti. Posebno hvala i svima onima koji su došli uživo podržati podcast kao publika, koji su podijelili, komentirali ili zapratili podcast. Meni samo dodatni motiv da nastavim dalje. Lakše je tako. Za sve koji zaboravili, evo liste onih koji su “izašli” ove godine, kao nastavak početka s Majom Bonačić, Antom Tončije Fabrisom i Jasminom Mimom Kadijom: Bruno Šimleša, Dunja Mazzocco Drvar, Natko Beck, Sebastijan Orlić, Slaven Škrobot, Marko Kutleša, Zvonko Čubrić, Pavle Kruljac, Pavao Vlahek, Ana Marija Liberati Pršo, Igor Bajtl, Mario Lovrić, Josip Toljan, Zoran Kurdija Boss, Bojan Grbić, Domagoj Jakopović Ribafish, Matei Negovetić, Andrea Solić, Dario Mišković, Stjepan Dubac, Nikola Domitrović, Zoran Tomić i Petra Kulić Domitrović. Osjećam se privilegirano i zahvalno!

…i na kraju

Zahvalan sam ponajviše Mateju i Maji, što su uz mene i što me trpe takvog hiperakivnog bez nade da bih mogao naći načina za promijeniti ono što jesam. Zahvalan sam na svojoj obitelji i prijateljima, a i onom malom psetu Viti koja je eto ušla u naše živote kako bi nakon Daninog odlaska nastavila gnjaviti Kafku! Hvala i Dani koja nam je obogatila živote beskrajno. Juri i ganjaj što te volja sad tamo negdje u nebeskim jurilištima. A Boga molim za mudrost jer ostalo mi je dao.

Be patient, be kind, have faith and get to work…. tomorrow is yours.
Rich Roll

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.