Sjedim ujutro na kavi s frendicom s posla i nekako izmjenjujemo misli pa shvatim kako to uopće nisu loše misli za staviti na papir i objaviti. Teme su dolazile nasumično, a neke stvari sam obradio naknadno. Ovo nisu njene misli, ovo je moja refleksija na naš razgovor, a ona zna s čim se slaže ili ne. Uglavnom, moj je stav kako je samački život lošiji u odnosu na onaj koji živi dvoje ljudi u skladnom odnosu. Dakle, za razgovor je bitno naglasiti kako ne govorimo o partnerskim odnosima koji su loši po bilo kojoj osnovi već kako je partnerski odnos kudikamo kvalitetniji od samačkog načina života. Prije svega živjeti sam osim što je usamljeno je i neekonomično. Zamislite si koliko je ljepše probuditi se pored nekog ujutro uz osmjeh, koliko je lijepo nekom zaželjeti laku noć i poljubac. Koliko je ljepše poševiti se prije spavanja ili prije odlaska na posao. Koliko je ljepše kad zajedno pogledate film, ako vam je spika o seksu predramatična. Jedan natoči pivo, drugi ispeče kokice. Koliko je ljepše skuhati zajedno ručak, jedan reže, drugi miješa u loncu. Mogu tako unedogled. Ali gledano i iz ekonomičnog kuta, onog racionalnog, trebaju li nam dvije adrese, dvije kupaonice, dva dnevna boravka, dva predsoblja, dvije spavaće sobe, dvije blagovaonice? To su sve “zajednički prostori” koje ne moramo svaki za sebe imati, taman da imamo svaki svoju sobu. Ekonomično je i zbog toga što bi jedan mogao u dućan, dok drugi prošeće psa ili ode na trening. Jedan ode po dijete, a drugi skuha večeru. Racionalno, zar ne? Ovo je sve dobro i lijepo pod pretpostavkom da postoje emocije. Ja ništa ne gledam jednoznačno, jednodimenzionalno. Život nije jedna stvar koja nas povezuje već mreža naših mislim, činjenica, emocija, događaja,…
Nastavno na jednu objavu oko koje već znam da će napraviti dramu na društvenim mrežama zbog komentara koji sam ostavio, to je kao kad gledate svoj hobi ili čak posao, neku svoju ulogu kao jedinu stvar koja vas determinira. Recimo, ako vam je trčanje “jedina stvar na svijetu”, prilično vam je život jadan i kažem to bez ustručavanja, a to se s “još trčanja” ne ispravlja. Ako biste “umrli bez trčanja”, možda je bolje da tako i učinite. Što ću vam ja? Život nije “jedna stvar” za koju se uhvatite. Možda u nekom trenutku jest, no općenito, ne bi trebao biti. Ljudi tako mentalno odumiru. Treba nam poticaja. Ako niste Kiptchoge i apsolutni ste luđak za dugoprugaško trčanje, točnije maraton, apsolutno je svejedno koji vam je rezultat. Rezultatski niste bitni jer niste konkurentni. Nitko za vas neće znati. Nitko neće vaš rezultat gledati kao bitan. Ne bavite se rezutlatima koje mislite komparirati i hvaliti se njima. Trčanje je potrebno za zdravlje. Umjereno trčanje, ne ganjanje rezultata. Ajmo dalje da ne bude o trčanju ovaj članak.
Neki ljudi kažu kako je stupanje u brak nebitno. Ja kažem da je formalno stupanje u brak bitno, da ima svoju težinu i značenje. Ne svima doduše i ne stavljam to u kontekst kritike svima onima koji se nisu vjenčavali. Ideja o izgovaranju riječi u kojima se nekome obvezuješ na vjernost, na podršku, na ljubav, je ono što razlikuje od veza. Pogotovo ne razumijem ljude koji kažu “pa ako se budemo rastajali, bit će manje administrativne drame”. To je kao da držiš fige u džepu kad nekom kažeš da ga voliš. Pa tko razuman, ali još više emotivan, promišlja o rastavi kad nekog voli te kako će biti jednostavnije se rastati? Ne kažem da ne treba razmišljati o svim mogućim scenarijima, ali kontrola rizika se radi kad postoji realan rizik. Dvoje ljudi koji se vjenčavaju ne bi trebali o tome ozbiljno razmišljati. Ako razmišljaju, bolje nek se ni ne žene. Odnosno udaju. Idi dalje prema nekom s kim nećeš tako razmišljati. Dakle, izreci to, imaj “muda”, zaprosi, oženi se pa i obveži se, kako srcem, tako i formalno. Još jednom, tako bih ja. Ne kažem da to ne valja ako je drugačije, samo kažem kako bih ja i zašto bih ja tako.
I da, onda još malo o racionalnom. Jer kao kad nekog voliš, onda racionalno ne bi trebalo raditi. Pa eto jedne usporedbe iz razgovora koje sam se dosjetio. Gleda lava antilopa noseći ružičast naočale, kako sigurno u njemu leži nešto čudesno, tamo negdje duboko unutra, prekriveno tom prekrasnom grivom. Naravno, lav je lav, a antilopa je lavu hrana. Nitko od njih nije kriv za to što je, ali postoji jasan razlog zašto su nekompatibilni. I ovim nisam mislio vuči bilo kakve paralele u rasnom smislu ili bilo kojem sličnom po ključu površnosti, već isključivo po osobnosti. Ako ste shvatili ikako drugačije, prestanite ovo čitati i idite gledati reelse o maskarama ili vožnji motora na zadnjem kotaču. To je onda za vas, a ne čitanje ovih redaka. Uglavnom, moj je stav kako se ljudi ne mijenjaju. Ono što se mijenja su navike, koje omogućavaju naš osobni napredak, osobnu evoluciju zbog koje ćemo se bolje (a možda i lošije) snalaziti u društvu. Možda ćemo zbog toga čak i “zavarati protivnika” jer će dobre navike možda upućivati da smo i dobre osobe. Sasvim moguće. Ako si seronja s dobrim navikama, i dalje si seronja, samo si nekako naučio bolje navigavati kroz život. Ako si “dobrica” onda ćeš vjerojatno to tražiti i u drugima, ali to ne znači da imaš dobre navike pa ćeš možda biti odbojan zbog tih loših navika poput pušenja, pretjeranog ispijanja alkohola, drogiranja ili pretilosti. Nisi loša osoba, imaš samo loše navike, a tvoj potencijal možda nikad neće doći do izražaja jer će ti loše navike skratiti život. Pa da sumiram, život nije jednoznačan i tko vas god uvjerava u to, vrlo vjerojatno pokušava manipulirati vama. Klonite se takvih ljudi. If it looks like a duck, walks like duck, quacks like duck… it must be a f’n duck! Ono što nazivaju red flags, crvene zastavice, koje primjećujemo o osobama, ali se nadamo kako su ili samo trenutne ili ih se da promijeniti, uglavnom se ne mijenjaju i nikad ne postanu stvarno prihvatljive. Maknite se od takvih ljudi jer su takvi odnosi često toksični, a iako će vrlo vjerojatno vama netko nametati da ste tvrdi, neemotivni, neempatični,… itd, najvjerojatnije se radi kako su to sve odlike upravo tih osoba koje vam to nameću. Kako god bilo, idite svojim putem jer možda vas upravo na slijedećem koraku čeka osoba koju ste skoro propustili da ste ostali. Uhh… baš dobra kava jutros!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
