Iako se među onima koji čitaju moje članke većinom nalaze istomišljenici, načelno se puno ljudi van mog sportskog života ljudi uglavnom čude mojem entuzijazmu i entuzijazmu ljudi koji me okružuju.

Rano jutro… 5 uglavnom. Subota. Moj grad još debelo spava no nas četvorica smo već zahuktani u pripremama oko doručka, oblačenja te sjedanja na bicikle. U 6 smo se našli pred Schlosserovim stubama i nastavili put Sljemena. Zašto? Pa uglavnom jer je tamo, a u Staroj Lugarnici volimo popiti kavu u rano jutro. Svatko je odlučio ići svojom rutom, ali s istim ciljem ispijanja kave. Marko je otišao od početka Leustekom, a Robi i Panda su se na pol puta ukrcali s ceste na Leusteka. Ja sam bio raspoložen samo za cestu, bar pri odlasku gore. Takav je dan. Srknuli smo kavicu uz našu dragu Ivanu koja je dopeglala pješice Leustekom gore da bi potom Marko i ja krenuli preko 18-ice na Borovinu dolje prema Maksimiru, a Robi i Panda su spičili preko Grafičara na zapadni dio grada preko Kustošijanskog makadama i Talana.

No ako ste na trenutak pomislili da smo mi učinili nešto posebno, pokušat ću vas razuvjeriti, jer je nekolicina drugih Freud’s Runnersa zapalila po različitim mjestima učiniti fantastične stvari.

Hvarski polumaraton

Obožavam Mariju i njenu ljubav prema polumaratonima i maratonima. Nikako da joj objasnim kako i utrke na 5 i 10 km imaju svoju čar. Pogotovo kad skratiš trkački dio na pola i sjedneš popiti piće sa prijateljima. No šalu na stranu, Marija je u društvu svojih prijatelja iz AK Jastreb99 odlepršala na naš najsunčaniji otok istrčati polumaraton. Utrka je startala u 18 sati i radi se o cestovnoj utrci sa finom elevacijom. Ako niste bili na Hvaru, reći ću vam da taj otok osim prekrasnih plaža, mora, arhitekture i koječega drugoga, ima i brda. E to je naša Marija trčala zajedno sa Gabi i Goranom uz svesrdnu Tajaninu podršku. Prvih 14 km su grabili do 410 mnm da bi potom 7 km sprintali natrag prema Hvaru. Bar Marija to tako opisuje. Kaže da je atmosfera odlična, sa trkačima iz cijelog svijeta. Marija nam se vraća u Zagreb sa dvije medalje – finišerskom i srebrnom za drugo mjesto u svojoj kategoriji. Utrka za ljubitelje brda s kojih puca fantastičan pogled. Bravo Marija!!!

Biciklom na Mangart

Znate ono kad odlučiš u petak krenuti iz Zagreba prema Mangartu – biciklom? Ja zapravo ne znam iako sam bio Triglavskom nacionalnom parku penjući se na Triglav. Mangartsko sedlo, gdje su se uputili nalazi se na visini od 2.055 mnm i do tamo vodi jedna krasna cestica. Imate opciju ići i via ferrata, ali nije baš za bicikl. E pa moj prijatelj Vjeko je sa nekolicinom svojih pajdaša iz grupe Studenti krenuo iz Samobora i u prva dva dana prevalio 370 km sa 3500 m visinske razlike, točnije prvi dan su prevalili 289 km sa 2.620 m elevacije i stigli u Bovec. Sutradan, u subotu su odlučili popesti Mangart i Vršić (1.611 mnm) u istom danu čime su okružili Triglavski nacionalni park s ukupno 82 km i otprilike 2.500 metara elevacije.

S obzirom da je Vjeko via ferrata (via Italiana – Slovenska pot) način savladao prije koju godinu, sada se odlučio za neki manje ekstreman način. Jasno vam je da vrištim od smijeha zbog nemoći koja me napada pri samoj pomisli na ovu “laganu turicu” gdje su nagibi ceste 15-22% sasvim uobičajeni. “Studenti”, kako se ova biciklistička družina iz Samobora naziva, već su nekoliko puta odradili ture od Samobora prema različitim destinacijama na Jadranu, no vjerujem kako je ovo ipak bio podvig vrijedan posebne pažnje. Posljednji dan ture završili su turom Vršić – Kranjska gora – izvor Savice, čime je krug zatvoren te je krioterapija odrađena u izvoru po odrađenih 82 km sa samo 865 m elevacije. Vrijeme ih je poslužilo tako da su apsolutno spremni za more i tzv. bajadera look pa tako svi sada imaju prave bauštelske rukaviće i nogavice. Bravo momci!!

Spartan race vikend u Allegheu

Ne znam koliko znate o Spartan race utrkama no prilično su zabavne. I da, prilično su naporne. Kad kažem prilično naporne, mislim da ne pojašnjavam dovoljno koliko je to prilično. Ovaj vikend u talijaskom Allegheu su se održavale sve 3 dužine utrke – Sprint (8,6 km sa 20 prepreka), Super (preko 14,6 km sa 25 prepreka) i Beast (preko 23,2 km sa 30 prepreka). Mjesto radnje su Dolomiti pa vam ne moram baš crtati koliko je to trčanja po brdima, no kada bi samo trčanje bilo, već bi bilo prilično puno.

Na te elevacije nadodajte prepreke poput nošenje teških tereta (balvani, kamenje, lanci), prelasci preko ograda, monkey bars, podizanje tereta preko kolotura, blato, bacanje koplja, hodanje po gredama,… uglavnom shvatili ste. E sad, iako je to u Alpama temperatura za sunčana dana nije nimalo bezazlena što ste već mogli zaključiti iz osvrta Vjeking bicikliranja. Toliko je vruće da su aktivirali žirafe za osnježivanje kako bi vodom hladili natjecatelje, a faktor 50 protiv tog sunca ukratko nije djelovao. Ako ste odlučili odraditi jednu od tih utrka, super ste. Naša Tamara si već par godina ne može pomoći pa voli otići na vikend sa obitelji i odraditi sve tri utrke u 2 dana! Ovo je utrka za uporne i odlučne. Naravno da treba imati snage, no ako ste mislili da će vas netko vratiti ako se odlučite odustati na pola puta negdje usred nowhere Dolimiti, moram vas izvjesiti kako je samo jedan način natrag – pješice. Tamara ne samo da je odradila sve tri utrke čime je zaslužila Trifectu, već je na Beastu i Superu zauzela prva mjesta u kategoriji. Ukratko, razvalila je!!! Aroooo Tamara!

No ni to nije sve.

Jake snage TK Swibira, Marcela i Tamara bile su na Bledu u Sloveniji na njihovoj varijanti cenera, Bledska noćna 10ka. Utrka sa preko 2.500 sudionika. Marcela kaže da je utrka odlična, fantastično pripremljena. Od parkinga, shuttle busa, preuzimanja paketa u kojem su dobili i ručnik za okupati se u jezeru, pregršt sponzorskih napitaka i grickalica, naglavnih lampica. Kaže kako ima i dječja utrka te šator za čuvanje djece za trajanja glavne utrke. Na kraju dobijete finišersku medalju, bledsku kremšnitu i živu glazbu. Kaže Marcela da valja staviti u kalendar i ja joj vjerujem.

Sve to potpisuje i dragi naš Skole koji ne propušta niti jednu utrku koja valja. Iskreno, Skole ne propušta ni jednu utrku no on je zaista poseban i mi ga svi jako volimo pratiti. Uvaženi bonvivan i zaljubljenik u sve varijante trčanja nije propustio uskočiti u Bledsko jezero po završetku utrke. Totalno mu zavidim.

U susjednu nam se deželu uputila i Ranka na Soča outdoor festival gdje je sudjelovala na trailu. Trail ima 4 dužine – 10, 15,25 i 45 km, a svi startaju u razmaku od 15 minuta. Ranka je također puna pohvale za organizatora koji je za svaku pohvalu te da su prilično brižni i zainteresirani za svakog trkača ispitujući ih na kraju jesu li dobro i kako im se sve skupa činilo. Posebno je navela silikonsku čašicu koju su dobili u startnom paketu koja se da složiti u džep, kako bi se ponovno koristila te se izbjeglo zagađivanje prirode. Svaka čast Slovenci, vaša ljubav prema prirodi i svojoj državi za svaku je pohvalu.

Čista romantika

Gledajući sve te prekrasne ljude i njihove pustolovine te promišljajući o ovom članku, morao sam nešto učiniti da mi tijelo osjeti malo napora pa sam u zvizdan otišao otrčati od Novog Zagreba do Maksimira. Laganih 8 km na 30 stupnjeva, u nonšalantnom tempu bilo je sasvim dovoljno da se ne osjećam kao potpuni izdajica. Kad vidim svu tu aktivnost, moram se kazniti… ili nagraditi, svejedno je.

Divno mi je biti okružen ljudima koji imaju tu strast prema sportu i kretanju. Motiviraju me i inspiriraju. Volim dijeliti tu strast s njima i fantastično mi je biti dio te priče, zajednice aktivnih ljudi koji radije odu van i kad je vruće i kad je zima, kad je kiša, snijeg, vjetar,… ne odustajući poput većine ljudi koji nas okružuje, odraditi trening, istrčati utrku. Lijepo je u rano jutro dok moj dragi Zagreb spava baciti pogled na nj sa Medvednice.

Romantičano? Pa vjerojatno jest i neka je. Hvala vam dragi moji što vas imam. #freudsrunners