Iako se među onima koji čitaju moje članke većinom nalaze istomišljenici, načelno se puno ljudi van mog sportskog života ljudi uglavnom čude mojem entuzijazmu i entuzijazmu ljudi koji me okružuju. Rano jutro... 5 uglavnom. Subota. Moj grad još debelo spava no nas četvorica smo već zahuktani u pripremama oko doručka, oblačenja te sjedanja na bicikle.... Continue Reading →
Hej kompa, se vidimo na blablabla maratonu? Ja trčim half.- jedan moj poznanik... vrlo vjerojatno netko koga i vi poznajete jer šalje klasičnu forvardušu. Koliko ljudi poznajete koji vam se kunu svim svecima, svojom djecom i susjedovom kravom (koja nek rikne bez obzira), da dolaze trčati za tri mjeseca polumaraton na koji ste se eto... Continue Reading →
Popularizacijom trčanja definitivno je izraz "we train together, we stay together" dobio novu dimenziju. Trkačke "divizije" koje gaze Maksimir i Savski nasip djeluju kao iskrcavanje na Normandiju. Dakle, masivno! Ja trčim Maksom i imam priliku vidjeti sve te prekrasne ljude raznih oblika, godina i trkačkih formi i teško je ne pomisliti kako su neki tamo... Continue Reading →
Polumaraton je disciplina koja mi uopće nije bliska. Nimalo. Stvarno volim bežati, ali halfići mi nisu vrh. Predugo mi to nekako traje, a uglavnom nigdje šume oko mene... ili bar planinskih vrhunaca. Ali nekako u posljednje vrijeme trčim prilično dobro pa sam rekao sam sebi da ću jednog istrčati u 2019. Planiranje utrka je krenulo... Continue Reading →
Thomas' Life Without Pause 