Iznad oblaka

Gledam fotke frenda koji vrlo često šalabajza po slovenskim Alpama i jedna od prvih stvari koja se nameće jest - sunce! Iz perspektive zagrebačkog sivila to se doima nestvarnim. Antonio osim što je vrlo simpatičan lik i odličan penjač, ima prilično dobro oko pa me gledanje njegovih fotki vrlo često učini blago zavidnim i ljubomornim,... Continue Reading →

Kad dan krene pospano

Ja rijetko izlazim. Jednostavno je tako. Nije to ni loše ni dobro. To je tako. Ali volim izaći i zabaviti se. U mom najdražem Zagrebu fala Bogu, uvijek je živo pa ne treba biti pretjerano maštovit kako bi se pronašlo nešto interesantno. No čini se kako sam se dobro opustio kad sam eto popio i... Continue Reading →

Divno je imati prijatelje koji te motiviraju

Iako se među onima koji čitaju moje članke većinom nalaze istomišljenici, načelno se puno ljudi van mog sportskog života ljudi uglavnom čude mojem entuzijazmu i entuzijazmu ljudi koji me okružuju. Rano jutro... 5 uglavnom. Subota. Moj grad još debelo spava no nas četvorica smo već zahuktani u pripremama oko doručka, oblačenja te sjedanja na bicikle.... Continue Reading →

Boroša 2019

Neću puno, jer sam ju već obradio u drugom članku, no ova godina je posebna zbog izmijenjene trase što je rezultiralo utrkom kraćom cca 2 km. Je li nam što falilo? Ma kaj bi nam falilo? Freudova skupina Borošu sam prvi put trčao prošle godine i jednostavno je bilo odlučiti se ponovno za ovu vrlo... Continue Reading →

Tenisicom ili kotačem po “mojem brdu”

#mojebrdo To je hashtag koji mi je pao na pamet prije nekog vremena kao neki lajtmotiv za otići tamo "gdje sam svoj". Prilično sam siguran kako oznaka #mojebrdo nije baš moja, jer je vjerujem nekome pala na pamet prije mene, no ja ju prilično svojatam. Svojataju ju moji prijatelji iz Freud's Runnersa, ali to smatram... Continue Reading →

Create a website or blog at WordPress.com

Up ↑