Moj stav o “porocima” je prilično jasan – treba ih izbjegavati. Kad spomenem poroke, onda pritom ne mislim na kažnjivo ili devijantno ponašanje, već na one “sitne poročiće” poput pušenja i alkoholnih pića te prekomjerenog konzumiranja kolača i roštilja. Siguran sam bi se još pokoji našao, no zapravo je manje bitno koji su točno jer svatko ima neki svoj osobni. Fotka naslovnice je naravno šala, ali iskreno puno se toga promijenilo u meni nabolje od tada. To je bilo prije kojih 11 godina kada sam još uvijek pušio, a mamurluk mi je nije bio tako strana stvar kao danas.
Već sam pisao o pušenju pa se neću ponavljati. Meni više ne paše. Pitam se je li mi ikad pasalo. Na vama je da sami donesete odluku paše li vama i treba li vam. Svatko za sebe odlučuje. Odrasli smo ili bismo se bar tako trebali ponašati. Mi ljudi smo slabi. Moja je najveća slabost slatko. Čokolada, sladoled i baklave su mi opaka slabost. Neumjereno ih mogu jesti no s godinama sam nekako uspio utjecati na sebe. Donekle. No ipak, tijekom korizme se odričem sveg slatkog i bez problema prođe tih 40 dana da ni ne poželim slatko. Kako je trenutno vrijeme korizme, osjećam efekte nejedenja slatkog. Ujedno sam se odrekao i alkoholnih pića, no jedan dan u tjednu smijem popiti pivu. Inače ne pijem, bar ne puno ni često pa ne doživljavam odricanje od alkohola kao nešto veliko. No iskreno ću vam reći kako u vrijeme ove pandemije i onog potresa u nedjelju, poželio sam “pokleknuti”, ali sam smatrao kako je to samo još jedan test koji moram položiti s prolaznom ocjenom.
Moram nadodati kako sam krajem siječnja počeo sa Intermittent Fasting-om (ukratko, jedeš u intervalu od 8 sati, a 16 ne unosiš kalorije pa vi sad guglajte). Razlog? Pa želio sam probati i vidjeti kako to utječe na mene, a navodno su efekti odlični. Ujedno sam se želio riješiti nekih naslaga na trbuhu. Ništa dramatično, ali si razmišljam ako već toliko treniram, možda bih se mogao riješiti i tog viška pa sam sve spojio u jedno. Tijekom tog razdoblja od kraja siječnja koristio sam i preparate na bazi pčelinjih proizvoda BeeRun, interesantna suradnja Run Croatia i Hedere. Rezultati su odlični. Puno se bolje osjećam, imam više energije, trkački rezultati su značajno bolji, ali i izgledam bolje. Sve u svemu, nije da ću početi pobjeđivati na utrkama niti sam slično planirao pa je zapravo svejedno koliko sam brz, jak, slab,… dokle god sam efikasan. Ovaj lockdown uslijed pandemije mi ne odgovara jer gubim mišićnu masu zajedno s kilama s obzirom da ne radim vježbe snage s obzirom da je pristup teretani onemogućen. Već godinama možda najbolje izgledam za Uskrs. Neki se sređuju pred ljetovanje, a ja čini se pred najveći kršćanski blagdan. Ali nećemo sad o vjeri i religiji. Činjenica da smanjim unos slatkog reflektira se na količini masnog tkiva, ali i na cijelom organizmu koji je prisiljen koristiti masti iz mojeg tijela kako bi me pogonio. No osjećam se izvrsno.
E pa zašto to onda ne radimo cijelu godinu? Kad je tako dobro? Stvarno ne znam. Vjerojatno jer smo… slabi? No iskrenog sam stava kako je šećer jedna od najgorih stvari koje trenutno vreba sa dućanskih polica, ako ne i najgora. Čipsi su možda jedina gora stvar. Problem je sa brojem ljudi koji koristi šećer, a nigdje ne piše da izaziva ovisnost. Nema upozorenja. Ugljikohidrati su nam potrebni za funkcioniranje, mozak se hrani šećerima. Za sve ostalo, možemo se suzdržati od šećera. Kažem suzdržati. Ne morate baš poginuti bez slatkog. Ali ako ste promišljali o nekim rezultatima, nešto vidljivijima, jednostavno produžite korizmu. Nema druge. Načelno sam discipliniran kroz većinu godine, no ima trenutaka kad maznem tortu ili kolač skoro svaki dan. Kad to usporedim s ovim trenutkom, bez problema ću vam reći kako za vidljive rezultate ne možete jesti slatko. Bar meni nije poznato kako.
No da vas pitam nešto drugo, a silno želim dvosmjernost u ovoj komunikaciji – biste li svojem djetetu preporučili da konzumira alkohol, cigarete, svakodnevno konzumiranje slastica ili neuravnoteženu prehranu? Sjedalački način života i buljenje u ekran cijeli dan? Ako je vaš odgovor da, onda sam prilično uvjeren da biste trebali promisliti o tome što činite. Ako je odgovor ne, onda vjerujem kako pokušavate pronaći taj dobri balans.
Ekrani su danas gotovo u istom košu kao i alkohol i droga. Nešto što stvara ovisnost. Kažu da bi se svakih 30 minuta trebalo odvojiti od ekrana i raditi nešto drugo. Ja sam na poslu prilično vezan za ekran, a današnji život nas pribija pred ekran i nakon radnog dana. Čak i ja sad tipkam ovo. No ja i dalje svaki dan napravim neku vrstu treninga u svoja četiri zida. I trudim se svako toliko ustati u razgibati. Da nije ovako kako jest, pandemično, vjerojatno ne bih bio doma. Zapravo sam prilično siguran kako bih većinu dana proveo van svog doma. Naravno, dok nisam na poslu.
Nemojte zaboravljati kako ste vi primjeri ljudima oko sebe, a ponajviše svojoj djeci. Ako nemate svoju djecu, možda možete utjecati na svoje nećake, unuke, sestr(ičn)e, braću i bratiće. Zapravo ne morate nužno utjecati samo na mlađe generacije. Volio bih utjecati na stariju generaciju da svoje smirenije životne dane provedu na jedan ispunjeniji i energičniji način.
Dakle, zapitajte se biste li nešto oko čega dvojite preporučili svojoj djeci, svojim najmilijima pa ako niste baš sigurni u točan odgovor, to vam je zapravo odgovor. Jer da ste sigurni da je ok, ne biste dvojili ni sekunde.
Učiniti pravu stvar nije baš uvijek jednostavno, ali je ispravno i vrijedno truda! Sretno s tim!
Thomas' Life Without Pause 