Influencer je riječ koja u većini ljudi budi negativne konotacije. Svi prvo zamisle neke smiješne “likove iz bajke” kojih su prepuni mediji i na samu pomisao praćenja istih, okreće se želudac. No da stvar bude gora, ljudi i dalje prate što ti prodavatelji magle čine sa svojim vrlo ispraznim životima. Najgore od svega što svi mi možemo u tom trenutku učiniti jest uhvatiti se kako komentiramo istu takvu “novost” te im na taj način opravdavamo uzalud dano vrijeme i medijskih prostor.

Jer ako ćemo iskreno, svi smo mi influenceri. Influencer je izraz za osobu koja utječe na druge. Svojim životnim stilom i odabirima, svojim navikama. Iako povremeno pročitam kakvu zabavnu, nadrkanu kritiku koja nam zbog svojeg vulgarnog i pojednostavljenog pristupa pojedinom prilično kompleksnom problemu odaje dojam da sudjelujemo u toj maloj revoluciji, zapravo ne volim kritike niti slične osvrte. Jednostavno ne nude nikakva rješenja. Kritika zbog kritiziranja. I tu je kraj. A istovremeno oni koji kritiziraju, osim što ne nude nikakav pozitivna rješenja, niti su relevantni da bi davali rješenja niti ih itko ozbiljno shvaća. Sad dolazimo na drugi problem, a to je da priličan broj ljudi ne želi ništa shvaćati već samo kopirati.

Kad sam započeo pisati blog, želja mi je bila utjecati na ljude da se počnu baviti tjelesnom aktivnosti. I prije no što sam počeo pisati imao sam tu sreću utjecati na nekoliko ljudi da korjenito promijene svoje navike. Moja je uloga bila samo da to pokrenem, a sve dalje je potpuno njihova zasluga i to nema nikakve veze sa mnom. Ako im je trebala potvrda, od mene bi je dobili no uvijek govorim ljudima da je apsolutno nebitno što ja mislim već kako se oni osjećaju s tim novim iskustvima i kako ih uspoređuju s onim stanjima od ranije.

Moj najveći motivacijski “program” je onaj prema mojem sinu. Sve što radim on upija. Nisu mu jasne neke stvari no ni meni nisu bile jasni postupci nekih ljudi iz mog djetinjstva, a danas posebno cijenim to što su učinili za mene. Svaki moj korak, svaka moja riječ, pisana ili izgovorena, svaki poj postupak pomno se važe od strane mog najmilijeg. Unatoč činjenici da sam u stanju prilično robotski odrađivati stvari koje su u rasporedu, onako rutinski, nisam aboliran od pogrešaka i fulanaca. Svi griješimo. Koliko puta ste željeli ne psovati pa vam je ipak izletjela prostota jer ste jednostavno trebali to izbaciti iz sebe. Bedasti primjer, ali prilično zoran. No svijet oko nas nas promatra i propitkuje sve što govorim i činimo. Pogotovo tu korelaciju. Činimo li sve onako kako govorimo da treba. Ja se silno trudim živjeti ono što “propovijedam”.

Trenira li mi se svaki dan? Svaku večer zamislim što ću sutra trenirati, ovisno o obavezama i vremenskim prilikama no ujutro je druga priča. Želio bih svaki dan odraditi neki trening, no ponekad se trebam ozbiljno natjerati. Koji put racionalno donesem odluku kako taj dan neću ništa trenirati kako bih se odmorio, a ponekad jednostavno ne želim. Ali kad imate djecu oko sebe koja u vas gledaju kao primjer, onda bi bilo dobro znati kako to što vi činite je upravo ono kako bi se oni trebali ponašati u budućnosti. Već sam jednom napomenuo kako u meni postoji posebno mjesto za likove koji sa svojim škembama i pljugama stoje na tribinama i dreče se na svoje klince koji prolijevaju znoj na treningu. Na koga bi se oni trebali ugledati? Na Messija i Ronalda? Djeca se ugledaju u svoje roditelje i članove svoje obitelji pa morate znati da ste vi taj obrazac ponašanja po kojem će se ponašati.

View this post on Instagram

A post shared by Freud's Runners (@freudsrunners)

Trenutno zbog COVID-19 situacije nema uobičajenih treninga mog sina (judo i bouldering) pa smo se dogovorili kako će sa mnom trčati, a s mamom raditi funkcionalni fitness. Divno dijete. No naravno da mu se ne da. Ja sam mu iskreno rekao kako se ne da baš ni meni svaki dan, no da ovako, kad smo zajedno jedno smo drugom podrška i inspiracija. Svako trčanje Maksimirom je dodatno osnaživanje našeg organizma. I mentalno i fizičko. Zahvalan sam mu na svakom pretrčanom metru. Iskreno jesam. Znam da to jednim dijelom čini i zbog mene, ali onaj prikriveni osmjeh na kraju kad mu kažem koliko je pretrčao… tko to može platiti?

Divno je utjecati na druge. Netko utječe na svoju djecu, netko na svoje partnere, netko na svoje prijatelje. Ja bih želio utjecati na što više ljudi. Takav sam. Nema tu sad neke filozofije, a posebno je nepotrebna analiza mene ili bilo koje druge osobe koja radi sličnu stvar. Jedino što je na kraju bitno jest kako se osjećaju ljudi na koje pokušavate utjecati. Osjećaju li se dobro u toj svojoj “novoj koži”. Ja sam prvi koji će vam reći da se ne mogu načuditi što mi je toliko dugo trebalo da se odbacim cigareta, da slatko i alkohol svedem na minimim (op.a. nikad nisam pio puno) i da punim plućima uživam u prirodi i sportskim aktivnostima. Posebno me vesele ljudi koji me okružuju jer su pozitivni. Vrlo je malo onih koji kritiziraju. Većina je spremna pomoći i rado dijele svoja iskustva. Kako o treninzima tako i o utrkama, sportskim događajima, mjestima na kojima su bili,… uglavnom jedan pozitivan stav je sve prisutan. Oni koji crpe energiju uglavnom budu eliminirani. Ne zanimaju me i moju energiju ne zaslužuju.

Na vama je naravno hoćete li prepoznati takvu osobu kao nekog pozitivnog ili ćete se radije okrenuti kojekakvim estradnjacima koji vam troše energiju i vrijeme koje ste trebali posvetiti sebi i svojim bližnjima. Pokrenite se i pokušajte biti nešto više no što ste trenutno. Zbog sebe, ali i zbog drugih. I ne dajte se pokolebati. Odavno bih prestao sa sportom da sam poslušao i jednu onu famoznu kritiku “a zašto ti to sebi radiš”. Pa zato što sam brži, jači, bolji, smireniji, opušteniji, zdraviji, otporniji,… od te iste osobe koja kritizira ili mi se čak ruga. Ti ljudi su također influenceri jer svojim ponašanjem pokazuju što ja ne želim biti. To sam možda nekad bio ja. Danas svoj život više vrednujem i vjerujem kako ga živim ispunjenije i sretnije.

Neki svojim životnim odabirima pokazuju svijetu što valja, a neki što ne valja činiti. Vi birate što ćete. Hoćete li kukati, kritizirati i biti okruženim ljudima koji vam crpe energiju ili ćete uživati u životu, maksimalno koristeći ono što vam je dano? Ja sam za ovu drugu varijantu i nitko me ne može uvjeriti da griješim. I na mene drugi utječu. Moji najbliži i moji dragi koje me zovu na utrke, na pedaliranja, na trčanja, planinarenja,… I ja padnem pa me poziv na bicikliranje Medvednicom i činjenica da sam se obvezao prijatelju pokrenu. I sretan sam zbog toga jer mi se na taj način vraća ono što sam ja učinio za druge ili tek trebam učiniti. Usluga se rijetko vraća na istom mjestu. Najčešće šalješ dalje. I na taj način utječemo jedni na druge.