#112: Kakav je sport iz dječje perspektive?

Bok! Ja sam Matej, kojeg znate kao “sinko“. Ja ću vam reći kako je to iz moje perspektive kada vas roditelji muče ili tjeraju na sport. Ok, naporno je, jako je naporno, ali cijenim što me mama i tata muče na dobar način. Radije bih cijeli dan igrao video-igrice, ali ja to ne radim. Barem ne cijeli dan. Znate zašto? Zato što ako nisam na igricama, ili čitam ili treniram (što je tema ovoga bloga).

Treba li mučiti djecu sa sportom? Ne, ali treba li ih učiti da se naviknu na sport? Bilo bi dobro. Sad koja je razlika? Razlika je u tome da ako ih priviknete na sport tako da na primjer rade 10 sklekova prije ručka i naučite ih kako se pravilno rade čučnjevi to će biti super, ali ako napravite da rade sklekove svakih pola sata na dan onda će samo više mrziti sport (barem je to tako kod mene bilo).

Moj tata je napravio tako da svaki dan stavimo +2 skleka, a započnemo na 20. Što se dogodilo? Samo sam htio da ovih 20 i nešto sklekova budu gotovi i boljela me briga kakvi su sklekovi. To je primjer toga što napraviš kada ti dijete zna napraviti najpravilniji sklek. No ja nisam znao napraviti pravilni sklek pa je moj tata odlučio da radimo svaki dan “samo” 20 sklekova (on bi naravno za moj jedan sklek napravio 5 ili 6 sklekova pa da obojica imamo izazov). I znate… ok dosta mi je rečenica sa upitnikom! Ali znate što? Počeo sam raditi sve bolje i bolje sklekove. I više mi nije bilo tako teško i osjećao sam se super.

Dakle, ne morate mučiti djecu na sport, samo ih trebate naviknuti na sport tako da im kasnije ono što je danas mučenje, kasnije bude njihov redovni trening.