Trčim sa sinom za vikend prvo kolo Zimske lige Hrvatska trči i naravno, imamo uspone i padove. On meni pokušava objasniti da trči zbog mene, kako bih bio ponosan na njega, a ja mu pokušavam objasniti da sam ja već ponosan na njega jer je fantastično dijete, no da ja zapravo trčim s njim, za njega, a ovo što on trči trebao bi trčati za sebe. Objašnjavam mu kako ja već trčim za sebe i da sam dan ranije istrčao maraton za sebe pa mi trčanje nikako ne fali. Ovo što tog trenutka radimo, radimo za njega. Za njegovo zdravlje i njegovo osnaživanje, a kad smo završili, pokušao sam mu objasniti zašto prečaci nisu dobri i zašto samo jedna stvar nije dovoljna u životu (koja god ona bila). Govorim mu o znanju, vještini i snazi. Zašto sad to vama govorim? Zato što su ta tri elementa izuzetno bitna kako u sportu tako i u životu općenito.

Znanje

Znanje nas oplemenjuje. Ne čini nas pametnijima i inteligentnijima. To ili jesmo ili nismo. Znanje i njegovo prakticiranje ovisi o našoj mogućnosti pohranjivanja informacija i dohvaćanja istih kada nam je potrebno. No znanje nam može olakšati rješavanje svakodnevnih problema. Dohvaćanje ovisi o korištenju, a uspješnost ovisi o učestalosti ponavljanja i našoj ustrajnosti da nešto novo, koji put sasvim “obično” dovoljno puta ponavljamo da nam postane dio automatizirane rutine (muscle memory). Objašnjavam sinu da bismo smo se mogli naći pred izazovom u kojem na znanje pri pronalaženju rješenja može biti krucijalno. Zapravo uvijek je. Ako imamo određeno znanje, mogli bismo iznaći i rješenje problema. Koji put nećemo znati sami to izvesti, ali možda će netko drugi znati, a mi ćemo to moći prepoznati.

Znam da bi mnogi mogli reći “što ja imam mijenjati kad mi ide sasvim dobro”. I načelno, u pravu ste. Ako vam se ne da, nemojte ništa mijenjati, no nemojte se čuditi što drugima ide bolje ista stvar koja vama nikako da krene. Možda je to zato što su ti isti odlučili nešto naučiti o tome prvo, a vi tražite kako to preskočiti. Ja vam ipak predlažem da budete znatiželjni. Čitajte o onome u čemu želite biti bolji, uspješniji, što vas interesira i ispunjava. Evoluirajte. Znanje vam nitko ne može uzeti. To vam govore od djetinjstva i apsolutno su u pravu. Možda ćete zaboraviti neke stvari, no podsjećanje ide daleko brže nego učenje ispočetka. Vjerojatno uvijek može bolje, no sami morate procijeniti koliko vam je bitno biti bolji. Ja svako toliko nađem neku novu nišu koja u meni probudi znatiželju. Nisam specijalist i ne volim to. Istovremeno, ne širim svoja znanja na ono što gotovo nikad neću primijeniti jer takva materija ide izuzetno teško u glavu. Znanje o provodljivosti struje, otporu, postavljanju kablova i električnih instalacija u meni ne budi apsolutno ništa osim zbunjenosti. Meni je apsolutno ne-efikasno stjecati znanja o tome ukoliko se kanim baciti u postavljanje instalacija. Sjećam se kako sam prije svog prvog triatlona čitao na 3sporta.com što bi moglo očekivati. Nisam želio ući nespreman pa sam se informirao i shvatio da je bolje krenuti s začelja recimo kako ne bih nadrapao u vešmašini start plivačke dionice. Čitajte, slušajte, gledajte materijale koji vas ispunjavaju veseljem, a bitni su za vaš život. Nedavno sam pročitao jedan komentar kako osoba ne čita blogove. Bit ću jasan, to je sasvim ok i ljudi imaju pravo birati što ih zanima. No biti otvoren prema različitim izvorima informacija te formama u kojima vam bivaju dostupne je upravo fantastično – knjige, podcasti, intervjui, youtube videi, prezentacije, članci u novinama, blogovi,… pa čak i facebook objave. Svaka takva informacija može vam donijeti benefit, bilo kao nešto novo što vam se sviđa ili da baš suprotno, da vam kaže “kako to nije za vas”. No prvo morate dati šansu tom izvoru informacija, a ne apriori odbiti.

Vještina

Vještina je naša sposobnost da određenu stvar, radnju izvedemo na najefikasniji mogući način. Da bismo postali bolji u tome, potrebno je ponavljanje i treniranje. Vještina ima također tendenciju nazadovanja, koja je uglavnom usporenija od napredovanja, ali ipak postoji. Što znači da ukoliko se nečim ne bavimo da bismo to mogli “zaboraviti”. Sjećate se izreke “to ti je kao naučiti voziti bicikl”? Upravo tako. Kad jednom savladate, možda ćete zaboraviti finese, ali biste se bez problema mogli odvesti od točke A do točke B. No da biste bili uspješni u stvarima kojima se bavite, osim znanja, potrebno vam je “manifestiranje” tih zadržanih informacija u vidu znanja – praktična primjena. Osim ako niste teoretičar, profesor, koji teoretski prenosi samo znanje, vrlo je izvjesno kako biste se mogli susresti s tom primjenom, a kvalitet te primjene ovisi o vašoj vještini. Vještina se ne stječe preko noći i ne postoji način da nešto savladate bez treninga, bez prakse. Vještina je vjerojatno najbolje materijaliziranje znanja, a omogućava nam da neku radnju vršimo najoptimalnije, ovisno o nivou naše vještine bez obzira radi li se o znanosti, sportu, umjetnosti ili bilo čemu drugom. Nitko se od nas ne rodi kao “savršeni” roditelj. Kao klinci prvo slažemo duplo legiće, da bismo kasnije krenuli slagati one prave. Isprva na klaviru vježbamo ljestvice jednoručno kako bismo kasnije znali izvesti glazbu kako je napisana u notama. Isto je i sa sportom. Trebamo razumjeti inicijalni pokret određenog sporta, naučiti koristiti sportske rekvizite poput reketa da bismo kasnije postali dobri u tome. Tu nema shortcut-a. Koliko energije i truda uložiš, takve rezultate možeš očekivati. Talent omogućava lakše savladavanje prepreka, no pokušaja, bez ustrajnosti, bez upornosti, talent sam za sebe može biti i ostati nevidljiv. Ako si ne damo šansu i budemo uporni u tome, naš talent nikad neće doći do izražaja. Ne kaže se bezveze da u životu uspijevaju oni uporni (a ne talentirani).

Sjećam se kad sam za svoje prvo crossfit natjecanje u Fažani (Adriatic Fanatic Throwdown), tamo davne 2014. trebao naučiti double unders-e, odnosno dvostruke preskoke užeta. Trenirao sam i u uredu čak, između zida i uredskog stola. Umjesto da idem na pauzu, uzeo bih uže (speedrope), obuo tenisice i počeo skakti. Gdje god se pružila prilika. Moj talent ništa ne vrijedi bez moje upornosti. Znate li koliko sam se puta ošinuo tom sajlom? Nebrojeno. A to boli prilično. Zašto sam to radio? Zato što manje umaranja na DU ima za rezultat više energije za ostatak zadataka u treningu, odnosno natjecanju. Što ste vještiji to ste efikasniji. Ništa drugačije nije ni s mijenjanjem pelena. Netko može znati kako to napraviti teoretski, no dok ne krenete ponavljati u praksi, nećete stjeći tu vještinu.

Snaga

U sportskim smislu, lagano je govoriti o snazi, no nemojmo gledati na snagu nužno kao nešto fizički. U fizičkom smislu bismo mogli, čisto laički i radi lakšeg razumijevanja, razmišljati o snazi kao jakosti i izdržljivosti. Ja nisam profesor kineziologije niti doktor medicine pa to ne planiram obrazlagati i drobiti kakve definicije. Budimo jednostavni i bavimo se sadržajem, a manje/ne formom. Dakle, da biste svoju vještinu mogli prakticirati potrebna vam je ta snaga, odnosno jakost i izdržljivost. No ako prebacimo iz termina fizičku u mentalno, vidjet ćete da će oba pojma koje vežem uz snagu, dakle jakost i izdržljivost, biti jednako primjenjivi.

Mislite li da talentiranoj pijanistici ne treba snaga i izdržljivost prstiju jednako kao i snaga i izdržljivost uma u ustrajnosti da bude fokusirana na ono od čega živi, a to je izvođenje glazbe. Čak i da je riječ o kompozitorici koja ne mora izvoditi glazbu, no mentalno mora imati tu snagu da ustraje u skladanju i aranžiranju glazbe.
Isto to radite kroz sport. Nema nikakve razlike. No reći ću vam, kao i mnogo puta prije, da me upravo sport naučio kako biti ustrajan. Kako ne odustati i kako biti efikasan. Kako izdržati pritiske i zadržati fokus. Nastavno na moj istrčani maraton o kojem sam napisao članak, reći ću dva primjera ovog o čemu sam maloprije govorio. Prvo je fizička snaga, koja mi je potrebna za pretrčati 42+km. Za to treniram 10 godina barem. Nedvojbeno ne kako bi trebalo za maraton, no moje je tijelo to podnijelo sasvim prihvatljivo. U granicama onog što sam očekivao. Možda je nekom to bila bedastoća, no ja sam znao u što idem i bio sam siguran da to fizički mogu. Gotovo identično je bilo i s glavom. Znao sam da će u jednom trenutku tijelo početi pokazivati znakove umora, da će tetive početi boljeti… negdje, da ću željeti odustati,… ali onog trenutka kad sam krenuo bio sam siguran da moja glava ima tu mentalnu snagu za izdržati do kraja. No isti taj stav imam i oko roditeljstva, oko profesije, oko odnosa s drugim ljudima i svemu što radim.

Od svih sportova kojima sam se do sada bavio rekao bih da je penjanje na stijenu možda najkompleksnije i istinski zahtjeva sva tri elementa, iako na prvu mnogi pomišljaju da je snaga najbitnija. Nije, iskreno, snaga je na zadnjem mjestu. Ideja da razumijete smjer i tijelo te da projicirate kretanje na plohi upravo je fantastično. Fizička snaga će dobro doći, no mentalna snaga, odnosno smirenost i fokusiranost će i puno slabijim penjačima dati prednost. Crossfit je odmah iza toga, no njegov koncept mi se prestao sviđati. Volim te elemente, ali ne volim kad mi netko upali štopericu na nešto što je toliko kompleksno jer postaje opasno. Maknite štopericu i nadrkanog trenera, odnosno stavite zainteresiranost za čudesnu lepezu znanja uz trenera koji to zna prepoznati i pokazati i crossfit je fenomenalan.

Kad postane teško, moje tijelo i moj um su navikli (kroz sport nedvojbeno) reagirati na prepreku i aktivirati onaj obrazac ponašanja koji kao svoj rezultat vidi nadilaženje problema. Kad vam se dijete razboli, razmišljate što sve treba napraviti da ozdravi. Kad vas zadesi potres u zgradi, razmišljate gdje se tko nalazi, koja je najbrža ruta evakuacije i što vam je nužno za uzeti. Kad vam šef da projekt za koji je deadline bio još jučer, promišljate koji je najefikasniji način da to realizirate. Kad vas u školi ili na fakultetu zadesi ispit, rješavate prvo ono što znate, a vraćate se poslije na ono što niste bili sigurni na prvu, pronalazite optimalni put unutar zadanog vremena. Uglavnom pokušavate biti efikasni, ali zahvaljujući znanju, vještini i snazi na kojima ste radili, bilo kroz sport ili kroz bilo koju od aktivnosti koja vam je u fokusu, vaš će rezultat ponajviše ovisiti o vašim ulozima, vašoj upornosti da postanete bolja verzija sebe. Ne za druge, već za sebe.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!