#186: Dosta bilo zajebancije, vrijeme je za nove projekte!

Na poslu me zajabavaju da koliko ja to godišnjeg imam i da sam stalno na godišnjem. Pa iskreno, ne volim u komadu dugo otići na godišnji pa sam ove godine uspio biti u travnju, lipnju, srpnju i kolovozu na moru i nešto po brdima, a gdje se moglo otišao sam na mikro-godišnji kad se možda dalo štogod spojiti. Tako se trudim stalno. Prošlo je gotovo mjesec dana od posljednjeg članka na blogu. Iskreno, tri tjedna sam bio doma sam i napisao “nešto duži tekst”, a hoće li vidjeti svijetlo dana, vrijeme će pokazati. Trenutno stoji, čitaju ga neki koji bi trebali pomoći donijeti odluku treba li postati javno. Jednostavno, dao sam si odmora od bloga, a vjerojatno i vama.

Ovaj u kolovozu bio je finalni za ljeto. Svaki je dan bio aktivan. Pa makar šetnja s psima. Da, osim Dane, imali smo i društvo Lene, četveromjesečne njemačke ovčarke koja nadmašuje energijom i Danu. Čini se nemoguće, ali tako je. Nekoliko dana u Sabunikama uz rastrčavanje obje uz pjeskovita brdašca povrh plaža prema Viriću pa smo se uputili na Brač. Konačno da i na Brač odem. Maja ima rodbinu koja poziva već godinama čini se, ali pandemična vremena su pritisnula pauzu čini se. Ipak, odlazimo na Brač kako je planirano, a prateći objave Marka Hermana, primjećujem da njegova fenomenalna priča o vožnji brodom i trčanju svakog dana po drugom otoku, ima za jednu od stanica i Brač. Trčanje od Bola na vrh Vidove gore. Pregledavam plan, šaljem mu poruku i on potvrđuje da su upravo u četvrtak, kad mi dolazimo, predvidjeli trk do Vidove gore. Kako doći na neki otok, po prvi put i ne otrčati na njegov vrh? Pa to se mora. Maja je blago najavila unaprijed to svojoj rodbini koja me prvi put vidi u živo, da ne bude previše čuđenja. Nakon zajedničkog ručka, zahvalili smo se domaćinima i rekli da se vidimo navečer jer eto, ja idem trčati na Vidovu goru na vrhuncu toplotnog vala. Iskreno, činilo mi se jednako vruće kao bilo koji drugi dan. Marko Herman je kroz svoju Otočnu trail ekspediciju 2021. poveo ekipu drugog Marka, onog brkatog Dugandžića od otoka do otoka, a o cijelom projektu najbolje popratiti ili link Otočne trail ekspedicije ili zapratite Marka Hermana koji osim što odlično piše, ima i odlične ideje, a ni trčanje i organizacija utrka mu nije loša strana. Uglavnom, fantastičan tip. Zapravo obojica su izvrsni. MD vodi odličnu ekipu 315 Sjeverozapad! Baš zabavna ekipa sa sjevera Lijepe naše. Baš su se našli sjever i jug u njima dvojici. Uglavnom, dolazim na mjesto na kojem se kreće pa uzbrdo prateći trag koji su oba Marka postavila nešto ranije i čekala na vrhu. Mojoj sreći nema kraja. Doći na otok prvi put i onda da me pogodi takva sreća da sa istomišljenicima bežim po brdima. Da budem nedvojbeno jasan, to nije bio prioritet, više kao dodana vrijednost druženju s nekim novim dragim ljudima (Majinom rodbinom) na ovom prekrasnom otoku. Konačno sam otišao i na Zlatni rat, o kojem slušam od svog školskog frenda Velibora Mačukatina (ujedno, sjajan kipar ljudi moji) od kad smo klinci. A na njega sam i naišao par dana kasnije nakon ponovljenog posjeta Bolu. Uglavnom, Vidova gora se mora vidjeti, a trčati gore je privilegija. Marko Herman je lijepo objasnio gdje su sve bili jer se s vrha lijepo vide svi ostali vrhovi koje su istrčali. Ipak je Vidova gora najviši otočki vrh. Mislim da je to jedan fenomenalan proizvod, osvježenje turističke ponude, a teško da bi našli puno odličnih ljudi poput Marka Hermana da vam bude vodič. Iskreno se nadam kako bih se mogao naći na tom brodu slijedeće godine. Držim si fige i apsolutno preporučam.

Na vrhu dočekuju oba Marka i polako se ekipa kompletira. Imao sam priliku vidjeti i neke ljude s kojima sam FB prijatelj, ali eto nije bilo prilike (do tad) vidjeti ih u živo. Zahvalio sam se na društvu i krenuo nizbrdo sam jer su me Maja i Matej čekali pa su me odvezli na Zlatni rat da se okupam, gdje na samom vrhu nalijećem na Marcelu koja nam predlaže da odemo pogledati pustinju Blaca. Nije riječ o pravoj pustinji, već o samostanu, što naravno stavljamo u kalendar, a čini se kako je Majin bratić Marko to već imao u planu jer smo dva dana kasnije i to uspjeli vidjeti. Kratka staza nizbrdo od parkinga do kojeg se dolazi po makadamu koji nije za jurcanje no dvije Mazde CX5 sasvim su se solidno ponašale na tom nerenu. Još uvijek mi je auto zmazan i pitam se kad ću ga i kako oprati uopće. Fotografija i nema puno iz samog samostana jer fotografiranje nije dozvoljeno no svakako posjetite ovo jedinstveno mjesto prepuno povijesti. Čudesno.

Postire, u kojima smo bili, također sam obilježio ponekim trkom, jer eto, tako je trebalo. Makar istrčati psa i vidjeti gdje se nalaze lijepe plaže jer makadamska cesta ide uz more od Postira prema “dolje”. Lena ne ide još na ture duže od 3-4 lagana kilometra pa je Dana uživala u samostalnom istraživanju bez čupanja brkova od strane male balavice. Brač napuštamo mrvicu šmrkavi jer kad se družiš s klincima, onda je to sasvim za očekivati no prepuni lijepih dojmova i preugodnih trenutaka s našim domaćinima koji su se istinski potrudili da se osjećamo kao kod kuće. Zapravo puno više, jer nismo niti jednom samostalno kuhali! Sve je bilo servirano! No valja ići natrag u Sabunike. Maju malo zeza viroza pa smo žurili što je više može, a istovremeno, pokvarilo joj je mrvu planove pa nije išla na dva planirana izleta s Matejom i sa mnom. Baš šteta jer su bili vrlo interesantni. Onaj prvi pogovo.

Pokušavali smo odgoditi koliko je bilo moguće da se Maja oporavi, no donosimo odluku kako penjanje na Anića kuk u Nacionalnom parku Paklenica nije nešto za što se Maja osjeća dovoljno dobro pa Matej i ja odlazimo sami. Prekrasno jutro, a super je da smo došli rano, oko 0800 sati pa se kroz hlad penjali prema vrhu. Malo nas je gps zezao iako sam pratio gpx rutu koju sam skinuo s planinarenje.hr. Kao da se signal odbijao u kanjonu Paklenice. Ukratko, staza je na početku lagana, a onda kreće strmo prema gore cik-cak uz podlogu koja više nalikuje siparu. Prilično šljunkovito što moga juniora ne oduševljava, ali pravi izazov je tek slijedio jer nakon izlaska na zaravan, sedlo, kreće uspon preko stijena prema samom vrhu Anića kuka. Skoro mi je sinko odustao, što bih poštivao zadovoljan što je i do tamo stigao, ali je shvatio da je cca 30 metara visinske razlike do kraja pa je ipak odlučio nastaviti te se na vrh penje prvi. Za sve one koji vode djecu gore, silazak je zahtjevniji i treba pažnje. Kako djece tako i roditelja. Ako vam klinci nisu spretni i vični veranju, bolje ih nemojte voditi. Manje drame i vama i njima. I krenite rano jer je zadnjih 100 metara elevacije na sunčanoj strani. Pogled s vrha je stvarno divan i vide se oba najviša Velebitska vrha – Vaganski vrh i Sveto brdo, kanjon Paklenice kao i fenomenalan horizont prema moru. Moram reći da sam dobio savjet ne voditi psa na vrh od frendice Sanje i samo ću potvrditi da ova ruta nije za pse, bar ne u njenom vršnom dijelu. Riskirate da se razrežu na stijenu, ozlijede šape, zapnu i svaštanešto.

Osim Anića kuka, planirali smo otići i u kanjon rijeke Čikole gdje postoji via ferata. I otišli smo, no iskreno sam razočaran jer samu feratu nismo uspjeli naći. Put koji je pokazivao penjalište, pokazivao je prema isušenom koritu Čikole do kojeg smo došli i prošetali se otprilike kilometar. Moram priznati da je lijepo šetati suhim koritom no kad znaš da fereata ide još dva puta toliko, pitaš se što si propustio. A potrošiš bar 3 sata u auto na dolazak i odlazak. I to iz Sabunika (kod Zadra). Da sam išao iz Zagreba, bio bih lud. Katastrofalno označeno. Baš iskreno šteta. No kako kaže moj Matej, bar smo malo hajkali. Možda se pruži prilika drugi put pa da i Maja ide. Pametno dijete.

Dok se u lijepoj našoj održavaju utrke poput Lapovac Backyard Ultra ili Žumberak Trail u kojima neke fenomenalne žene razvaljuju i pobjeđuju, a trkačka zajednica slavi kretanje, ja sam bio sasvim zadovoljan jutarnjim trkom sa psima, plivanje sa sinkom, picigin na valovima s njim i Majom, puštanje zmaja, ronjenje i označavanje lokacija periski, bicikliranje na plažu, druženje s Mattom Marenićem u izdanju koje gotovo nitko nikad ne vidi, a to je da isti trči u 6 ujutro ili jednostavno pićence s Majom. Iskreno, ozlijeđen sam, puno dijelova treba remont već duže vrijeme i zapravo je ovaj godišnji bio mrvicu lakši nego mnogi prije no bilo je vremena za čitanje knjige, slušanje podcasta i odmor. Spavao sam koliko sam god stigao (između izjedanja sladoleda). Istovremeno, to je dobro jer sam dajući podršku Bojanu Grbiću iz adidas Runnersa u njegovom #hvAResting-u zaradio kotizaciju za Julian Alps Trail za kraj rujna, a kako imam i Učka Trail dva tjedna prije, uopće mi nije mrsko održavanje hladnog pogona s umjerenim aktivnostima. Vjerojatnije da ću se tako zaželjeti trčanja. Zadnji dan, jurcanje iz Sabunika na Murter predati Mateja mami, vraćanje Maje u Sabunike i gas za Zagreb bilo je iscrpljujuće, ali eto, morao sam sjesti napisati nešto za ponedjeljak. Žao mi je samo što nisam stigao s Robijem na Murteru otrčati ponešto, makar revijalno, ali valjda će biti prilike. Iskreno i s veseljem razmišljam o novim izletima, projektima i mnogim idejama koje i se motaju po glavi, a ponajviše o podcastu. Ovo ljeto je bilo prepuno fantastičnih uspjeha i priča da ne znam koga bih radije vidio nasuprot mikrofona. Iskreno, mislim da su dame ovo ljeto rasturale, pogotovo kad je riječ o većoj kilometraži, što zapravo i nije tako začuđujuće. Vesele me moje ideje! Možda se nikad ne realiziraju, ali i dalje mogu željeti i maštati. Kad nešto dovoljno želiš, veće su šanse da i uspije.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: