#201: Falio si mi, Ceneru!

Objava da Zagrebački noćni cener ove godine ide u svom klasičnom formatu definitivno je vratilo vjeru u staro normalno, no čini se kako je izostao onaj luđački osjećaj da ćemo popušiti startnine, ako ne budemo prikovani na online prijave. Iskreno, ja sam bio instaliran na vrijeme, što valjda govori i moj startni broj (#26). Fakat sam zajahao na internetskim valovima i bez ikakvih promišljanja prijavio Cenera čim se pružila prilika. To je jedna od rijetkih utrka kod koje dvojbi nema nikakvih. Čak i da su ga otkazali kao prošle godine, opet bih sudjelovao… kao što sam trčao i prošlog, zajedno s Nedeljkom Vareškićem, organizatorom i mojim dragim susjedom. Jebiga, neke stvari ne želim propustiti.

Ove godine na sami vikend, mijenjaju se epidemiloške mjere i uvode se COVID potvrde za ulaz u startnu zonu. Meni to ništa ne mijenja na stvari, ali nekima je promijenilo. To nije greška organizatora, već greška države koja to nije uvela puno prije jer su brojke zaraženih na to jasno upućivale, ali ovaj članak nije o tome. Sva sreća pa je organizator predvidio i takav scenarij jer to je odgovorno, a istovremeno nisu baš imali nekih opcija. Tako je kako je. Nedvojbeno je da su uložili sve napore da se Zagrebom trči uživo u nedjelju, 7.11.2021. u 1900 sati. Ovako će to činiti samo oni koji imaju COVID potvrde. Žao mi je što je taj scenarij postao onaj aktualni, ali vremena su takva i treba se prilagoditi. Svi bi da nije tako, ali se tu ništa ne da napraviti.

Online prijeve kao da nisu izazvale ono oduševljenje na koje smo navikli, ali u Europskom domu na podijeli startnih paketa volonterska ekipa je raspoložena i marljiva. I njima treba skinuti kapu za svaki trud. Jer i oni su silno željeli da to bude na nivou onog Cenera o kojem se priča diljem Lijepe naše, ali i šire. Ne vjerujem da postoji bolje organizirana utrka u Zagrebu i koja Zagrepčanima koji trče znači više. Zagreb Advent Run ozbiljno konkurira, ali prednost dajem Ceneru zbog fanatičnih navijača koji su do sada pratili ovu utrku. Paket je odličan. Ovaj puta pamučna majica i zlatni buff, koji mi je Maja već otuđila. Ma zasluženo jer njena logistička podrška je uvijek bila izuzetno bitna. Dobio sam i trkačku šiltericu i nešto suplimenata. Sasvim lijepi paket, ako uračunamo i finišersku medalju koja upotpunjuje moju kolekciju s ove utrke.

Ovaj deseti, jubilarni Noćni cener donosi novi start/cilj na glavnom zagrebačkom trgu te blage izmjene trase. Nijanse. Okupljamo se na Špici, kod ljekarne i fotkanje ekipe koja će se za koju minutu raštrkati svatko u svoju startnu zonu i svatko u svom tempu odlepršati u tu trkačku vešmašinu. Gužva na startu na koju smo navikli tijekom predhodnih Cenera na Zrinjevcu, trebala je izostati zbog epidemioloških mjera, što iskreno nije ništa neobično i vrlo globalno (u Dubaiju smo imali označene točke na tlu na kojima smo stajali) no gužve je bilo i bilo je ljudi koji nisu skužili da treba nositi maske. Apsolutno je nebitno što tko o tome misli. To je pravilo i ako ga se većina drži, tako bi trebali svi, ali jebiga… No sve ostalo je odlično!

Ljudi se opet vide uživo na utrci! U našem gradu. Trčimo samim centrom. I to u novim roza Freud’s Runners majicama koje su stvarno posebne. Kod Tomićeve Zagreb Runnersi imaju tulum na koji smo navikli! Adidas runnersi su galamili kod Muzičke akademije na Kazališnom trgu. Uz trasu kaos i galama navijača, slučajnih prolaznika. Grande Veronika navija na trgu! Skole Magnifico me dere na petom kilometru i ostavlja u tragu svojih tenisica… samo vidim hrvatsku zastavu na njegovoj klupskoj majici i nema ga više. Matko me pokušao pokrenuti tamo pred kraj, na osmom kilometru govoreći da završimo “na eurofiju”, ali u njemu je bilo više. Srećem poznate face po centru u kojem sam odrastao koji su došli navijati bar nakratko. Tako sam odrastao, svi su se međusobno poznavali. Meco me ostavio puno prije iako smo još oko Račkog koketirali u Freud’s Runners majicama. On u plavoj, ja u roza. Kao kakav modni par. Tad sam se od cijelog uzbuđenja sjetio upaliti i Garmina! Ispizdio sam! Sad mi je još gore jer mi se čini da nikad brže nisam trčao. I to sasvim ozbiljno bolje. Cca 2 minute bolje. Ali fućkaš sve to. Ja znam da sam trčao bolje. Zna i onaj sat na Trgu. To je jedino bitno.

No iako nije osobni rekord za baciti, ideja da smo se našli na Ceneru, svi raspoloženi, svi željni trčanja, s odličnim uvjetima za trčanje i druženje na otvorenom u Boniti uz pivicu, apsolutno je fenomenalno. Nisu bili svi. Naravno da žalim za time, ali ne mogu reći da mi nije bilo lijepo s onima koji su bili. Bilo mi je super. Hvala mojim Freud’s Runnersima na još jednom zajedničkom druženju. Hvala svim onima koji podržavaju i Cener i Freud’s Runners ideju. Ja od Cenera nema ništa. Nisam sponzoriran, nemam udjela, nemam dionice niti privilegije. Ja jednostavno volim Cener i hvala Nedi Vareškiću i ekipi na zaista odlično organiziranom događaju koji je po meni najbolji cestovni trkački događaj u Hrvatskoj. U Zagrebu sigurno. Od trase, od sigurnosti, od volontera, od uvjeta trčanja, širini staze, podršci policije, navijačima, ruti glavnim gradom Lijepe naše, paketu, promidžbi u kojoj je najvažniji trkač, a ne kakav celebriti kojem trčanje nije ni blizu bitno koliko onima koji sudjeluju. Utrka koja je usredotočena na trkače. A to smo mi. Mi smo utrka, to sam rekao prošle godine i stojim iza toga. Utrku čine ljudi, a Zagrebački noćni cener (kao da postoji i jedan drugi koji bi mogao biti Cener!) je trade mark ovoga grada. Jubilarni deseti je preživio ozbiljne izazove i ne samo da je preživio već je ljudima izmamio osmjeh na lica. Meni jest, ali mnogi su danas trčali brže nego ikad u životu. I ponovno sam vidio neke ljude da trče poput mog prijatelja Stjepana! Nije bilo Robija, Nine i cura iz Bjelovara i vjerojatno dosta drugih na koje sam navikao, a posebno sam se veselio Lidiji, no to je život, a koji puta jednostavno ne ide kako smo bili uvjereni da će ići. Ako krenem nabrajati ljude koji su bili ili nisu bili, a volio bih da su bili, sigurno ću nekog preskočiti, ali bitni ste mi! I fala ljubavi kaj si mi nosila stvari da se presvučem nakon utrke. Bez logistike ništa ne bi bilo isto.

I poslije laprdanje uz pivicu i kuhano vino na Cvjetnom. Došli su mi kolege blogeri i frendovi trkači, Maki i Vanja. Graja za nekoliko stolova pod grijalicama. Svi imaju priču s utrke ili najavljuju neku važnu koja dolazi. Šarolikost i povezanost društva na Cvjetnom za mene je upravo fenomenalna. Kada bi nekom trebao ispričati tko su ljudi u tom krugu i kako se tko zna i povezuje, ne bi mi vjerovali. Ali svi dio iste priče. Dragi moj Cener, falio si mi. I fala kaj si se vratil.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: