Već neko vrijeme pratim Wima Hofa, ali onako sramežljivo i bez posebnog fokusa, no nakon što je Zvonimir Mikašek ispalio na facebooku da postoji hrvatsko izdanje knjige, ispalo je da je to ta kap koja je prelila čašu i odlazak u Hoću knjigu knjižaru po svoj primjerak bio je prilično jasan slijedeći korak. Tuširanje u hladnoj vodi i kupanje u zimskim mjesecima u moru meni nisu neka novost. Oduvijek sam tako radio, no nekako sam tražio neko logično objašnjenje zašto mi to odgovara, osim onog blesavog u meni da kad vidi more da mora ući. Bez obzira na vremenske uvijete. Da stvar bude gora, svaki moj duži ostanak u hladnoj vodi, čak i po ljeti ima za posljedicu manifestaciju Raynaudov sindrom i prsti ruku i nogu mi vrlo često ostanu bez cirkulacije i problijede. Najčešće srednji prsti ruke… možda mi to svemi pokušava reći nešto.

Kako god, knjiga je došla na meni i kao i do sada nemam namjeru spojlati ništa, bar ne ozbiljno. Vjerujem kako će svatko na svoj način pokušati shvatiti knjigu, ovisno o tome koliko nevjernog Tome u svakom od nas čuči. U meni tog Tome ima prilično, na što upućuje i ime. Krenuo sam skeptično, oprezno, ali sa željom da svaku vježbu koja biva opisana u knjizi probam bar jednom. Naravno, to tako ne funkcionira jer ovo nije nikakva radna bilježnica sa prečacima koji će od vas stvoriti nadljude. Nope! I ovdje treba zapeti i trenirati. Nema prečaca, ali ima kako početi. Skinuo sam paralelno i aplikaciju koja mi je pomogla kod vizualiziranja nekih stvari jer se nude video tutorijali, a možete i bilježiti svoje aktivnosti. Do neke mjere jer je g. Hof ipak odlučio da napredno promišljanje ipak može biti lukrativno i platiti mu račune. Mislim da je to sasvim ok. Čovjek nedvojbeno ima neke vještine pa zašto ne naplatiti to znanje onima koji su zainteresirani. Tako njegovo znanje dobija na vrijednosti, htjeli mi to priznati ili ne. Altruizam je prekrasna stvar i puno lakše ide kad imaš financijsku sigurnost koja pokriva bar osnovne životne potrebe.

Meni je knjiga vrlo interesantna iako je gotovo nevjerojatno o čemu on to sve priča. Zapadnjački svemir i način razmišljanja definitivno ne olakšavaju ideju takvog života, a meni je sama pomisao na skvoterstvo gotovo jedinica za ludilo. Ja to ne bih mogao, no on ni ne kaže da tako treba već objašnjava svoj put. Njegov put je nestvaran, ali čitajte knjigu i doznajte. No nestvarnije je koji su sve fakulteti, univerziteti i druge znanstvene institucije stavile g. Hofa na test, što je on objeručke prihvaćao kako bi objasnio da nije šarlatan i da njegova metoda radi. Njegova “znanost” nije komplicirana. Prilično je jednostavna, a znanstvenici bi to mogli zapetljati u komplicirani jezik. Ako sam ja dobro shvatio, disanje je naše najjače oružje jer bez kisika ne možemo živjeti. Bar ne nešto značajno dugo. Ono što on naglašava je da treba osvjestiti kako dišemo i zašto to trebamo činiti stalno. Znatiželjan i skeptičan istovremeno, kakav jesam, oprobao sam jedno i drugo i jasno je da pojačanim disanjem dovodimo više kisika u tijelo i na taj način alkaliziramo tijelo, što nam istovremeno omogućava da duže budemo bez kisika. Lagani test koji sam napravio na početku knjige i reći ću vam da bez ikakvog problema zadržim dah preko dvije minute nakon što sam izdahnuo. Nešto što sam pokušavao dugo, ali nije išlo. Sve naravno ima svoja ograničenja, ali jasno je da ne živimo baš punim plućima.

Druga stavka o kojoj govori, a po čemu je poznat je izlaganje hladnoći. To je pak nešto čemu sam skloniji, a već godinama sam na trčanjima i planinarenjima odjeven s dvostruko manje odjeće nego ostatak ljudi oko mene. Kupanje u zimi u moru uvijek mi je zadovoljstvo i izazov istovremeno. No g. Hof objašnjava zašto je to bitno za nas i zašto je to dobro za nas. Ideja da se stavljamo u svojevrsna staklena zvogna ili balone koji nas štite od atmosferskih prilika na način da koristimo grijanje, toplu odjeću i da se zapravo grozimo hladnoće je prilično stvarna. Hladno je! Pa što onda. Po ljeti nam je vruće. U jesen nam je… ne znam, mokro? Vlažno? Uvijek nam je nešto, no naše tijelo je zamišljeno da se svemu tome prilagodi. Zašto pokušavamo ubiti tu sposobnost tijela za prilagodbom? Zato da nam bude ugodno? Pa zar nam stalno treba biti tako ugodno? Kako ćemo znati da nam je stvarno ugodno, ako nemamo to s čime usporediti jer nas je hedonizam doveo do toga da smo neotporni na puno previše stvari i da jednostavno nemamo u sebi sve ono za što nas je Majka priroda inače sasvim dobro prilagodila. Ja znam da je meni nakon čitanja knjige puno lakše biti na hladnom balkonu i disati, ući u hladno more ili u hladan tuš.

Dakle, bez obzira što mislili o Wim Hofu, ovo je štivo koje bi valjalo pročitati, ako ništa druga da razmislite o svojim životnim postavkama. Nitko ne kaže da ćete sve promijeniti, no pokušajte čitati i aktivno pratiti to što čitate pa primijeniti u stvarnom životu jer mislim da je knjiga tako pisana. Ako ne pokušate i probate to o čemu čovjek govori, stava sam da nećete zapravo dobro doživiti knjigu. I ne, ništa ne ide preko noći, ali mogu vam reći da postoje razlike u mom poimanju hladnoće. Hoćete li s guštom utrčati u hladni tuš nakon smrzavanja na -10? Ne, sigurno ne. Čak i sam Hof govori u nekim svojim video uratcima da nije stvar da ćete uživati, već da ćete to moći izdržati. Nije li to ideja svakog našeg treninga? Nije li to ideja meditacije, molitve ili učenja bilo koje stvari koje se dohvatite? Da svaki slijedeći put bude lakše? Ja iskreno volim more, kao medij u koji mogu uroniti glavu i biti u nekom drugom svijetu. Pa ako si mogu omogućiti da to radim i kad su uvijeti manje povoljni, zašto ne. A ako to pokrene sustave u mojem tijelu što će rezultirati boljim imunitetom i općenito boljom životnom energijom, onda jednostavno mogu reći hvala g. Hof.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!