Kad me Elvir nazvao i pitao za privolu da stavi moju fotku na plakat prvog Malinska Outdoor Weekenda, sve mi je nekako stalo. Ne znam ja čime sam to zaslužio, ali zahvalan sam do neba što me zapala takva čast. Istinska čast. Ne zato što sam ja netko bitan, već što moja fotografija vjerno doćarava osjećaje prema Kvarner Trails utrkama i trčanju prirodom uopće. Ja nisam ni ozbiljan natjecatelj. Ja “samo” jako volim trčati prirodom. To me istinski čini sretnim i ne zamaram se rezultatom. No MOW je nešto veće pa da to malo objasnim.

MOW – Malinska Outdoor Weekend

Ne bih želio ulaziti u to tko se dosjetio da to bude vikend događaj, no vjerujem kako je u konačnici produkt više pametnih glava i još više marljivih ruku, kako bi Malinska Trail, finalna utrka Kvarner Trails serije, postala nešto više, odnosno dio fantastičnog druženja tijekom cijelog vikenda. I zaista, svi oni koji su odlučili doći trčati, planinariti, nordijski hodati ili biciklirati brdskim biciklima, imali su priliku poslušati i dva fenomenalna predavanja. Prvo je bilo odmah u petak nakon preuzimanja startnih brojeva za Malinska trail, o biciklističkoj avanturi na Islandu, a održali su ga direktor utrke, Elvir Sulić i fotograf avanture Ivan Vranjić. Naravno da su nas upoznali i s idejom ANWA-e, odnosno Ad Natura World Adventures u kojoj Elvir i njegova životna partnerica Darija Bostjančić te njihovi prijatelji i obitelj opisuju predivna mjesta koja su obišli. Slušati ovo predavanje bilo je čista poslastica od koje tog trenutka zaželite spakirati bicikl, kajak, tenisice… ili što god i jednostavno otići u prirodu. Ivan i Elvir su se izmjenjivali u predavanju koje je otvorio meni osobno jedan od ponajboljih voditelja sportskih događaja, radijski voditelj Dražen Zima, inače stalni voditelj sportskih evenata Kvarner Trailsa. Moram reći da je Ivanova fotografija čudesna i da je čovjek nestvarno talentiran. Cijela prezentacija odiše jednom ljubavlju prema aktivnom životu i povezanosti s prirodom. Družim se već neko vrijeme s Elvirom, ali vjerujem kako sam tek sada shvatio koliko je iskustvo iza njega i njegovog tima. Ako vam se ikad pruži prilika da budete na njegovom predavanju ili bilo koga iz ANWA-e, nemojte dvojiti niti trenutka.

Malinska Trail

Nakon predavanja otišli smo na počinak, a cjelokupna radnja se ionako odvija u hotelu Malin u kojem smo i odsjeli (pet friendly). Sutra ipak treba trčati iako sam ja odlučio ići na kraću utrku od 14K kako bih se što više družio s ovim divnim ljudima koje prerijetko vidim. Ovu sam utrku nekako zamislio kao kraj sezone i zapravo svojevrsno slavlje prilično dobre godine. Dan je bio blago oblačan, kao i prošle godine, ali sasvim topao i bez padalina. Prošle sam godine trčao dugu dionicu, koja je iskreno ljepša i raznolikija, ali no ne mogu reći da je kratkoj išta falilo. To je jedan bombončić s malo elevacije i zapravo odličan brzinac. Trči se prvo lungo mare gdje se izmjenjuje isprva beton i šoder, a nakon toga slijedi prekrasne singlice kroz šumu tik do mora. Sasvim je neobično, ali se lako navići da su trava i hrast na metar od mora. Zelenila ne manjka. Singlica je većinu vremena izuzetno tečna, no postaje tehnički zahtjevnija s kamenjem stijena izloženijim prema moru. Potom ulazite u šumu pa nakon prve stanice okrepe, gdje se račvaju staze, trk ide šumskim cestama i singlicama. Ovo je brza utrka. I onda duža je brza, no ova je super brza i ostavlja vam dovoljno vremena za druženje u cilju, a onima koji počinju ili su tek otkrili Kvarner Trails utrke (ili trail trčanju uopće), rekao bih odličan entry level trkački događaj. Taman da u vama probudi želju da slijedeće godine, nakon malo bolje zimske baze, poželite napasti Hahliće u proljeće. Jer datumi su već poznati! I strašno se veselim. I da, naravno da sam se nakon utrke bacio u more koje je ugodnih 18C. Prava banjica. 🙂

No taj drugi dan MOW-a nije nudio samo našu omiljenu sprint utrku, već se paralelno održavao još jedan događaj pod dirigentskom palicom Mirele i Bojana iz Pomotiv Travel Outdoor, koji su u subotu vodili pješačku, planinarsku turu brdima i šumama oko Malinske Dubašnice. Atrij dvorišta hotela Malin je jednostavno bio prepun ljudi! Prepun divnih ljudi koji dijele outdoor mindset i ljubav prema prirodi. Na kraju oba događaja, nakon ručka i podijele medalja za plasman na utrci, podijeljene su i nagrade kroz tombolu tako da bih rekao da je mnogo ljudi otišlo sretno kući. Što zbog aktivnosti, što zbog Salomon i Suunto poklona koji su sponzori utrke (ne… ne prelazim na Suunto s Garmina za slučaj da ste se pitali).

Maja i ja smo zaista uživali, iako je Maja morala skoknuti kod veterinara s Vitom taman nakon starta utrke. No i to smo riješili, a druženje s volonterima i sudionicima bilo je nagrada za sebe. Lijepo je čuti da smo njihovi! Neka poznata lica, neka samo virtualna pretvorena u stvarni kontakt, a neka potpuno nova. Sve manje gledam na ove utrke kao na mjesto dokazivanja da nešto mogu, a sve više mi postaje jasno kako je ovo idealna prilika za druženje s ljudima koje bih želio vidjeti češće. Lijepo je bilo vidjeti Ingrid, Renatu, Đurđu, Mirjanu, Ivanu, Denisa, Marinu i Martinu, Iris i Dariju, Elvira (naravno), Kristinu i Briana, Igora, Pavla, Maju, Jelenu, Vanju, Andreu, Gorana,… jooooj, sigurno sam nekoga zaboravi. Toliko dobrih i dragih ljudi, nekima ne znam ime, ali su prišli i pozdravili se!

Uglavnom, tako puni dojmova otišli smo na piće s ekipom iz organizacije da bismo za kraj tog lijepog dana dobili predavanje istinske legende alpinizma, g. Stipe Božića, koji nas je počastio pričom o ispenjavanju najviših vrhova na svim kontinentima, a nisam propustio kupiti i knjigu San o Everestu, koju mi je autor i potpisao. Jedva čekam pročitati! Interesantan je i intrigantan Stipe. Čudesno mi je zapravo kako je doživio pristojne godine, baveći se aktivnošću za koju sam kaže kako su istinske šanse 50% da nećeš umrijeti prirodnom smrću.

Malo po Krku

Nedjelja, naš treći dan na otoku, donijela je pakiranje i odjavljivanje iz hotela nakon čega smo otišli do Veterinarske stanice u Krku, gdje nas je ponovno primio veterinar Slaven Troha na pikici. Stvarno je čovjek susretljiv, a ispalo je da je studirao s našom veterinarkom Mirnom. Brzinski smo to odradili i zaputili se prema Velom vrhu u malo šetnje brdima uz priličnu buru. Jugo koji je nas je posljednja dva dana grijao, sada se pretvorio u buru koja je dobrano šibala po hrptu, a Vita nam je vijugala zbog toga poput vlasi trave. Siroće. Sjeli smo iza burobrana na Velom vrhu i uživali u pogledima prema istoku. Prekrasan sunčani dan, tankim oblacima išaranog neba. Divota. No valjalo se spustiti malo i do Baške kad smo već ovdje. Prošetati onom prekrasnom plažom i sjesti na mali meni, kavu i medicu guštajući u pogledu prema brdima na istočno od plaže. Promišljali smo mi i o hajkanju na Mjesečev plato, no kako nam je Vita slabašna još (u subotu nije smjela ništa jesti), odlučili smo se za laganu varijantu bez obzira što bi ona jurcala posvuda. No imali smo dogovor s Elvirom u Malinskoj još za popiti piće i sjesti u preporučeni King’s Caffe na burgere (imaju i veganski). Odlična klopa, odlično mjesto i odlična usluga! Imaju čak i neku svoju pivu, a za stout ću reći da je prilično dobar! OK, imaju i Guinness, ali sam se odlučio probati preporučeni i njihov. Naime treći dan MOW-a Elvir i njegova ekipa su pružali organizacijsku podršku Bojanu koji je organizirao MTB turu otokom, a također oko 500 nordijskih šetačica i šetača imalo je svoj event. Klinci su također imali biciklistički dio pa je sve skupa bilo jaaaaako aktivno i interesantno. Iskreno sam oduševljen Malinskom, koja mi je nekako promicala sve ove godine. Uvijek bih otišao negdje drugdje. To je jedno mirno, uredno i lijepo uređeno mjesto. Popili smo piće s Elvirom, izgrili još dio ekipe koji je ostao mu pomoći oko posljednjeg dana MOW-a i kao zadnju postaju prije puta otišli smo vidjeti DUBoak.

DUBoak je interpretacijski centar maritimne baštine koji nam je Elvir predložio da pogledamo, a gdje nam je vodič Dino prilično interesantno prezentirao baštinu Malinske i Dubašnice. Kako se pazilo na pošumljivanje koje je bilo izuzetno bitno za brodogradnju, ali i ogrijev te bitne povijesne aspekte. Artefakata i nema baš pa je upravo ta priča koju nam je Dino prezentirao bila fantastična. Za one vizualne ima i VR virtualna plovidba, što bi moglo biti interesantno klincima, iako moram priznati da je i mene oduševilo. Hvala Dino! Odličan posao i bravo za Malinsku!

Kako god bilo, morali smo krenuti kući. Vrijeme nas je posrećilo pa je kiša počela tek onog trenutka kad smo izišli iz DUBoaka. Zaista jedan prekrasan vikend i krasna najava za slijedeću sezonu. Hvala Kvarner Trails na divnoj sezoni, na prekrasnim druženjima i s veseljem razmišljam o 2023. Puno prekrasnih trenutaka, predivnih ljudi predanih zajedničkom cilju, čak i kada je bilo teško i kada su se opraštali od jednog od svojih. Vidim ose!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!