DAAAA!!! Konačno ih imam! Četiri od četiri! Sve četiri utrke iz serije Kvarner Trailsa. To je bio jedino što sam želio u 2020. no otpalo zbog korone i sad se u ovoj ništa manje kaotičnoj 2021. ipak izrealiziralo. Vjerojatno ni samim organizatorima nije bilo svejedno do ove subote, 13.11.2021. Baš sam sretan i kad razmišljam o 2022. onda sam siguran u dvije stvari: želim trčati Kvarner Trails utrke i Zagrebački noćni cener. Sve ostalo je opcija. Ok, Boroša se prilično nameće kao ziherica jer mi je posebna. Uglavnom, vidjet ćemo za utrkivanje u 2022. Nemoj reći ne, Thomas!

Uglavnom, mrvicu o utrci. Danima se najavljuje ružno vrijeme da sam se zajebavao kako je dobro da sam ponio neoprensko odijelo. Uglavnom, kiše nije bilo. Bar ne nama na trci, a nakon starta čak je zasjala sunce mrvicu i nije ga bilo sve do mog ulaska u cilj što je čak i Elvir, diša utrke primijetio. Dakle, neki donose kišu, rainmakeri, a ja donosim sunce! Nije mi prvi put, ali sreća prati hrabre. Valjda. Uh. Eto. Utrka počela i završila. A ne baš samo tako lako. Na startu se vide opet neka stara lica, Marko i ekipa iz SRD315sjeverozapad, Bojan Karabaić, Vanja, Jelena, Božena (a da nije samo oko majica koje su vrh, btw) i mnogi drugi. Sve u svemu jedno opće veselje. Baš onako kao pred većinu trail utrka. Voditelj utrke, kojem nažalost ne znam ime, daje obavijesti i vodi događaj besprijekorno. Ekipa na podijeli brojeva na terasi hotela Malin uštimana kao švicarska vurica. Sve štima. Ono, manje više. Osim konobara koji su mi mrvicu zbunjeni i neorganizirani, ali u konačnici dobili smo što smo naručili. Dvorište hotela poslužilo je kao start utrke za slučaj lošeg vremena pa smo vjerujem zbog manjeg prostora nego da smo na plaži, opciji A, startali u dvije navale. Prvo je startala utrka na 24km, a potom ona kraća utrka. Start na vrijeme i s voljom. Nekako mi se činilo da je možda malo manje ljudi bilo nego na prijašnjim utrkama, ali iskreno, nisam se time zamarao. Išao po svoju 4/4 i to je jedino što mi je bilo u fokusu. Rezultat nije bio prioritet već samo završiti utrku i pisati vam o tome.

No ne mogu reći da mi nije proradio onaj rudimentarni i vrlo maleni dio kompetitivnosti. Naime, Vanja i ja smo sudjelovali u sve četiri utrke. On ima dvije kratke i jednu srednju, a ja dvije duge i jednu kratku. Ovdje smo oboje na dugoj i u maloj je bodovnoj prednosti u ukupnom poretku. Teško da bih ga stigao, ali iskreno, ako bude snage možda ga i sustignem. Prvih 10 kilometara utrke je načelno bez elevacije i trči se uz more, a jedino što može utjecati na trčanje je snalaženje među mokrim kamenjem koje viri iz mekanog traila. Tu sam dobar. Nisam brz, ali “vidim unaprijed” sasvim ok i projiciram putanju dobro. Lijepo je trčati uz more, a šuma pored obale je čak dio biciklističke rute što se da naslutiti po nekim skakaonicama i ojačanim zavojima. Biciklizam je snažan na Krku. Uglavnom, trčim ja tih 10km i osjećam se fenomenalno! Snažno i uživancija, no od Cenera mi zatežu stražnje lože. Nešto što nije novost, no ponovno se vratilo pa sam u nekom polugrču trčao do kraja s obje “skraćene” zadnje lože. Svaki korak zateže i boli. Nije nepodnošljivo, ali smeta. Nije ovo ispričavanje već tako je. Isprva mi je društvo pratio Igor iz SRD315SZ no dolaskom na uzbrdicu negdje pred njen kraj, čovjek je jednostavno otišao naprijed. I neka je! Na silaksu mi je društvo pravila njegova kolegica iz kluba, Kristina no i ona je zapalila. Što ćeš, mladost leta po prirodi.

• 

• 

Malo o uzbrdici i elevaciji. Vjerojatno postoji dobar dio ljudi koji će reći kako trail mora imati #punkuraciosamsto metara elevacije, no ne treba. I to je brija koja baš ne drži vodu. Elevacija u Malinskoj je nekih 500m sve skupa. Ovo je brzinac i trči se uz more. Uglavnom po singlicama i šumskim cestama. To je trail, legitiman kao bilo koji drugi. Ne vere se na vrhove Alpi već ide po brdima Krka. Svi ostali komentari o tome kolika bi trebala biti elevacija su apsolutno nepotrebni. Ovo je trail i točka. Za sve koji trebaju elevaciju da bi bili zadovoljni, siguran sam da ima zanimljivih opcija kako u RH tako i u regiji. Ova utrka je čisto pražnjenje od briga i punjenje energijom kroz uživanje trčanja prekrasnom prirodom otoka Krka. Čak i po ovom oblačnom danu Krk je prekrasan, što sam siguran može potvrditi svaki sudionik subotnjeg traila, ali i svih onih verzija do sada.

• 

• 

Ono što volim kod trčanja utrkama Kvarner Trails serije je činjenica da su staze odlično označene i da se nećete zabuniti kamo ići. Nema nagađanja. Ali vrh vrhova je ona dekadencija na okrepnim stanicama. Malinska nudi jednu “tekuću” i jednu “mješovitu” na putu to cilja gdje je posljednja okrepa, plus ručak u mesnoj i bezmesnoj verziji. No okrepa je uvijek takva da se moraš prokleto dobro koncentrirati da ne pretjeraš s datuljama, sirom, smokvama, bananama, narančama, napolitankama i čipsima. Vjerojatno bi se našla i rakija da sam pristojno pitao. Dođe mi da sjednem na klupicu (jer ima i klupica) i dekadentno žderem. Pa nek’ dođu po mene autom. Mogu me i HGSSovci, koji su s vatrogascima pazili na nas, odfurati do civilizacije kad su gotovi. No kao i u svim dosadašnjim utrkama iz Kvarner Trails serije, uspio sam odoljeti težim iskušenjima i odlijepiti se dalje. Danas nisam pretjerao. Rekao sam sam sebi kako ću nadoknaditi u cilju do koje je bilo još devet kilometara nakon te okrijepe na 15. kilometru. I uglavnom laganini nizbrdo. Ipak, nije tehnički zahtjevno i većinu sam vremena trčao sam. Ja volim jurnjavu nizbrdo jer mi to ide. No vlaga od mora i lagane kišice koja je nakvasila lišće tijekom noći jedino su tražili maksimalni fokus da nema klizanja i razbijanja. Ipak, prvi neću biti, a imam još jedan dan godišnjem. Ulazim u cilj u kojem me čekaju Maja i Bojan bilježeći video uratcima moj fantastični ulazak. Veselje. Naklonio sam se volonterki koja dijeli medalje u znak zahvale, a ona me okitila tom s veseljem stečenom četvrtom medaljicom u formi otvarača čepa. Zakon ideja. Elvir tada govori kako sam i sunce donio! A možda i jesam koliko je sreće u tom ulasku u cilj.

Ako mogu dati jedinu stvar koju bih želio vidjeti bolju u slijedećoj sezoni, to je onda izbacivanje plastičnih čaša i prebacivanje na to da svatko nosi svoju čašu kako se sve više pojavljuje na trail utrkama. S ozbirom na sponzorstvo Salomona, možda bi ona silikonska čaša mogla biti sastavni dio paketa. Ja ih imam i ne trebaju mi, ali možda kao sugestija i ideja. Na taj način utječemo na svijest sudionika. 🙂

View this post on Instagram

A post shared by Thomas Kezele (@lifewithoutpause)

Da sad ne divljam o tome što je bilo poslije, kratko ću reći da smo se s guštom napričali i popili pivu (ne dvije, jer treba voziti) te poručali. Pao je i kupanac za krioterapiju pa krug po otoku nakon što smo se Maja i ja pozdravili sa svim dragim ljudima koje smo sreli. I da, u konačnici je Vanja bio pet mjesta bolji u konačnom poretku. Bravo Vanja i hvala na dodatnoj motivaciji.

Nitko ne zna što donosi 2022. godina. Svašta smo mislili za 2021. nakon izazovne 2020. pa smo i dobili svašta, a mislili smo da gore ne može. Možda nije gore, ali je izazovno. Ako ste mislili planirati išta, onda najtoplije preporučam da probate sve četiri utrke Kvarner Trailsa. Zašto? Ako vam tekst gore nije pomogao, kao ni oni od prije, onda ću vam samo kratko ponoviti: Hahlići – Grobničke Alpe, Nacionalni park Risnjak – Snježnik, Učka Trail u čak 3 varijante i Malinska; dvije utrke u sklopu Golden Trail National Series supported by Salomon što su jedine dvije utrke koliko mi je poznato u Hrvatskoj; fenomenalna ekipa koja to radi s ljubavlju i da se svi trkači osjećaju kao da su Kilian Jornet u najmanju ruku; okrepe za popizdit fine. I ne, nisam sponzoriran niti imam ikakve koristi od Kvarner Trailsa. Prijavljujem se i plaćam utrke kao svi ostali i to se neće promijeniti, ako ništa drugo zato da nastavim pisati objektivno i bez figa u džepu. Lijepo mi je s njima. Dođite i provjerite zašto! A vama Kvarner Trails, hvala na 2021. i vidimo se dogodine!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!