Znate li onu ponudu “trening tri puta tjedno”? To je toliko krivo interpretirana priča da je zapravo zastrašujuće. Ljudi često misle da je to dovoljno. Ja tvrdim da nije. Ali razmislimo svi skupa malo o tome. Ono što je zastrašujuće u svemu tome je najčešća interpretacija u kojoj 3 sata tjelesne aktivnosti bi trebalo biti dosta na tjednoj bazi. Druga misinterpretacija je u promišljanju da je tijelu potreban trening. Ako se sjećate, već sam o tome govorio. Trening treba imati za smisao neki određeni cilj, dok tjelesna aktivnost ima za svrhu zdravo, normalno i balansiranje tijela. Dakle, tjedan ima 168 sati. Zamislimo da sedam sati dnevno spavamo, a san je ekstremno bitan i nužan, a sedam sati bi trebao biti minimum za sve faze sna koje služe resetiranju i oporavku vašeg tijela. To je dakle 49 sati tjedno. Ostalih 119 bismo nešto trebali raditi za posao, obitelj i svašta nešto. Uglavnom, jasno je da svi imamo obaveze i pokušavam skratiti ulaženje u detalje pa bi i svaki potencijalni komentar u stilu “Blago tebi, ti imaš…” ili “ne znaš ti kako je meni…” bio deplasiran. Iskreno ne znam i ne trebam znati.

Nedavno je moj dragi prijatelj i sportski partner broj 1, Robi Babić objavio svoje trkačke brojke kroz godinu. Brojke su respektabilne, ono što je apsolutni vrh je da je svaki, ali baš svaki dan imao neku tjelesnu aktivnost. On je otac dvoje male djece, zaposlen je i ima psa kojih zahtjeva svoje i širu obitelj kojoj stalno nešto uskače, ali niti jedan dan nije proveo bez aktivnosti. Čak je i za vrijeme COVIDa trčao u stanu kako ne bi prekinuo trkački niz. I ne, nije lud ni poremećen. Apsolutno je čovjek na mjestu. Istovremeno prijateljica Martina Ferić Pattiera objavljuje 353 aktivna dana. Moj je rezultat 350 za 2021. i pojma nemam kad sam propustio tih 2 tjedna aktivnosti, ali to je sasvim ok. To je nekih 5 posto. No nigdje ne piše koliko bi trebalo biti aktivnih dana jer mislim da bi SVAKI dan trebao biti aktivan, ali ništa nije savršeno.

Ne znam kako bi tri sata tjedno, što je uglavnom krivo interpretirano, trebalo biti dovoljno. Ne morate trčati svaki dan. Ne morate vi naravno ništa, no naše tijelo nije zamišljeno da miruje. Većina koja čita ove retke, uključujući i mene, ima uredski posao. Pretpostavljam iako je pretpostavka majka svih zajeba. Ja imam sreću da na poslu mogu odraditi trening snage ili trčanja na traci, a dva puta tjedno unutar radnog vremena imam jogu. Mojem je poslodavcu bitno da su mu uposlenici zadovoljni, no nije uvijek tako bilo i tko zna kad će se to promijeniti. Ne razmišljam previše o tome već koristim svaku moguću priliku.

No svi oni koji imaju pse, trebali bi dva puta dnevno razmišljati kako im je to idealna prilika za tjelesnu aktivnost koja je daleko bitnija od obaranja rekorda, brzinskih, dužinskih ili težinskih. Vašem tijelu ti osobni rekordi baš ništa ne znače. Za dva mjeseca, dvije godine, dva sata možda, ti bi rekordi mogli postati dio prošlosti u smislu da ste ih oborili ili da ćete dosađivati nekom od svojih frendova kako ste svojevremeno razvaljivali. Ukratko, nikog to nije briga. Netko je uvijek bolji od vas u tom nekom mjerivom sustavu. Vaše je tijelo ponajmanje briga tko je bolji. Taštinu je ok zadovoljiti tu i tamo, nahraniti ego, ali za vaše funkcioniranje bitniji je balans u kojem se ugoda izmjenjuje s naporom, odnosno svojevrsnom nelagodom u smislu tjelesnog iscrpljivanja. Naravno i to je potrebno. Jer ako je sve vezano za lučenje dopamina i stvaranje ugode, vjerujte mi (postoji medicinska podloga tome) mora doći do balansa pa ćete trpiti jednako u zoni nelagode koliko ste ugode stavili pred sebe (slobodni ste proguglati dr. Annu Lambke sa sveučilišta Stanford i njen rad ili video uratke o ovisnosti i tom balansu). Dakle, ako imate psa, borite se s članovima obitelji da ste vi upravo ta osoba koja treba ići u šetnju psa. Ili idite svi zajedno. Prilika za obiteljskih druženjem uz tjelesnu aktivnost, jer apsolutni win-win, a ako još to pretvorite u trk sa psom, onda će i pas doći na svoje. Ja zapravo izbjegavam vau parkove u kojima uglavnom ja stojim. I meni je potrebno kretanje pa većinu vremena idem trčati sa psom na koji način se također povezujemo jer pas trči za mnom… i sa mnom. Ja sam taj drugi s kojim bi se pas družio i igrao, a psi se igraju aktivno, trčeći.

“Da, ali to nije trening!”. Ako pitate svog trenera trčanja, vjerojatno će vam reći da je vaša šetnja obližnjim parkom ili brdom sa vaših četveronožnim ljubimcem donijela puno više koristi nego što ste uopće zamišljali dok ste se kretali uzbrdo u zoni 2. Istovremeno, što kad se ozlijedite? Pa ne možete trčati? Ili ne možete dizati svoj omiljeni “bench press” radi ozlijede ramena? Na prvi odgovor odmah ću reći: penjite se na stijeni ili idite u teretanu, plivajte,… na drugi, počnite trčati ili krenite na jogu. Ili se počnite penjati na stijenu. A što kad ne mogu na stijenu? Šećite psa! Ali nemam psa! Šećite sami, planinarite,… tijelu je bitno da se kreće i ništa više. I nemojte biti ogorčeni što ne možete jer se time zapravo trujete iznutra što će se kad tad reflektirati na vaše tjelesno, jer tijelo i um su povezani.

Oni koji treniraju neka treniraju smisleno i po programu. No svi ostali, a nas je takvih daleko više, zapamtimo kako je bitno kretati se! Kako god bilo, ne pomišljajte kako je vaših 30-45 minuta tri puta tjedno dovoljno tjelesne aktivnosti. Još manje dozvolite da vas netko krivo gleda što promišljate da trebate više. Dok trčite, dižete utege, veslate, penjete se na stijenu, skijate, šećete, planinarite, bavite se jogom, plešete,… imate sebe i svoje misli. Mozak radi punom parom. Možete meditirati i ne morate. Meni pomaže razmišljati. Te misli ionako moraju biti procesuirane kad tad jer u suprotnom trpate stvari pod tepih. Odgađate. Mislite kako pritišćete pauzu na život oko vas, ali zapravo život se nastavlja što god “pritiskali”.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!