#239: Anna Lembke: Dopamine Nation – Finding Balance in the Age of Indulgence

Još jedna odlična knjiga koja se javila kao produkt praćenja podcasta! Radi se o doktorici sa Sveučilišta Stanford koja je specijalizirala proučavanje ovisnosti i pokušava nam objasniti mehanizme zbog kojih stalno pokušavamo tražiti ugodu, boreći se protiv osjećaja boli, a da nismo ni svjesni da je upravo bol ono što nam slijedi nakon tolike potrebe za ugodom, odnosno konstantnom “špricom” dopamina.

Knjigu sam naručio preko audible aplikacije i poslušao samu u nekoliko navrata vozeći bicikl na posao. Nešto preko 6 sati slušanja vrlo ugodnog glasa dr. Lembke gdje ista navodi i svoja osobna iskustva ovisnosti, kako i stvarne slučajeve svojih pacijanata. Ja sam sebe vidio u nekoliko navrata kroz te priče. Prije svega kao ovisnik o pušenju. Da, ja na sebe gledam kao ovisnika, pušača koji već preko 10 godina nije zapalio cigaretu i uopće nemam potrebu, no ja sam uspio racionalizirati to i dovesti se do toga da mi cigareta ne predstavlja nikakvu želju. No nije sve tako ružičasto i veselo. Za sebe ću reći da sam ovisan o slatkom i svake se korizme odričem slatkog. Ne zato što ga tako puno jedem, nego zbog načina na koji to činim. Ja proždirem. Uzimam dvjema rukama! Užas. Neugodno mi je. Koji put ne odem na kakav domjenak na poslu samo kako bih izbjegao da me netko vidi kako žderem slatko, a ako odem trudim se maknuti što više od stola s kolačima. Iskreno sam si odvratan u tim trenucima slabosti, a kako je i sama doktorica objasnila, ta nelagoda, bol, sram, negativni osjećaj dolazi vrlo brzo. Balans u nama se vraća jer naše tijelo nije zamišljeno da bi konstantno bilo u stanju ugode.

“Once we get the anticipated reward, brain dopamine firing increases well above tonic baseline, but if the reward we anticipated doesn’t materialize, dopamine levels fall well below baseline. Which is to say, if we get the expected reward, we get an even bigger spike, if we don’t get the expected reward, we experience an even bigger plunge. We’ve all experienced the letdown of unmet expectations. An expected reward that failed to materialize is worse than a reward that was never anticipated in the first place. How does cue-induced craving translate to our pleasure-pain balance? The balance tips to the side of pleasure, a dopamine mini spike, in anticipation of future reward. Immediately followed by a tip to the side of pain, a dopamine mini deficit, in the aftermath of the cue. The dopamine defecit is craving and drives drug seeking behaviour.”

― Anna Lembke

Kao kad popijemo čašu vina previše (nekima je to već druga) pa se ujutro probudimo s glavoboljom. Kad se prejedete pa vas poslije boli trbuh. Danas ljudi imaju tako puno, a posebno neki, da nikad nije dovoljno i nesretni su. Ta nesretnost boli, koji puta i fizički, a sama ovisnost razara živote i ljudske veze.

“Because we’ve transformed the world from a place of scarcity to a place of overwhelming abundance: Drugs, food, news, gambling, shopping, gaming, texting, sexting, Facebooking, Instagramming, YouTubing, tweeting . . . the increased numbers, variety, and potency of highly rewarding stimuli today is staggering. The smartphone is the modern-day hypodermic needle, delivering digital dopamine 24/7 for a wired generation.”

– Anna Lembke
…koji put hladno, koji put prevruće. Naporno, koji puta dogačko i bolno, a opet meditativno, aktivno i samonagrađujuće. Tako ja vidim sport. Potrebno mi je da mi izbalansira moje hedonističke potrebe za slatkim.

Neću vam kvariti knjigu koja prilično brzo prođe, a puna je stvarnih primjera i vrlo jednostavnog jezika kojim pisana, odnosno prepričana. Jesmo li mi sportaši zamijenili jednu ovisnost drugom? Možda jesmo, ali si pokušavamo objasniti da je ta ovisnost bolja. Ima svoju tešku stranu, bolnu punu napora i svoju dobru stranu koja stvara osjećaj ugode, uspjeha i dugoročno dobra za naše zdravlje zbog aktivnosti. Ili samo tako pokušavamo racionalizirati stvari. Kako god bilo, apsolutna preporuka za knjigu onima koji možda ne znaju što bi slijedeće pročitali, a zanima ih zašto se neki mehanizmi u nama odvijaju na način na koji se odvijaju i zašto toliko želimo biti u zoni ugode.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: