Ovaj je svijet predobar prema nama. Prirodna selekcija je usporena zahvaljujući modernoj medicini i požrtvovnim službama poput policije, vatrogasaca, hitne pomoći i srodnih službi, poput HGSS-a koji su to ugravirali i na svoje šalice (imam jednu doma). Ne govorim da se sranja ne događaju. Naravno da se događaju, ali priroda nam mnogo toga ne bi oprostila, a prirodnu selekciju spriječava ono što zovemo ljudskost, točnije empatija. Prema poznatoj antropologinji Margaret Mead, prvi znak civilizacije je zaliječen lom bedrene kosti, jer osoba s takvim lomom ne bi u prirodi preživjela.
Iako sam trebao već napisati članke osvrta s dvije utrke, Ultra Trail Učka i Medvednica Trail, nekako je ovo došlo puno prirodnije, inspirirano smrću Matije Dedića, kompića kojeg pamtim iz djetinjstva jer smo oboje klinci glazbenika. Moj je otac svirao za njegove roditelje, a vjerojatno najbolji “komad” koji je moj otac kao studijski muzičar odsvirao bio je za Gabi Novak i njen “Otok“. No to je moje mišljenje. Matija i ja smo se nastavili sretati kroz muzičku školu, a bio sam i na njegovom završnom ispitu u HGZ-u (ako me sjećanje ne vara), no ne bih rekao da smo dogurali dalje od FB frendova. Izuzetno sam cijenio njegov glazbeni talent. Nisam mu bio ni do malog nožnog prsta u glazbenom talentu… i tu ću stati. Neka mu je Kraljevstvo nebesko.
No razmišljam o njemu i njegovom ranom odlasku kroz prizmu života umjetnika, ponajviše svojeg oca. Ako me danas pitate, a vjerujem i tijekom cijelog mog života, je li mi bilo bitno što je moj otac svirao na većini bitnih albuma u osamdesetima, da je bio glazbeni talent o kojem oni koji su ga nadživjeli i dalje govore s respektom, da je bio hrvatski Jaco Pastorius, da je bio dio “Plavog vojnika” itd benda,… rekao bih vam da me iskreno zaboli jedna stvar jer je to dijete trebalo prisutnog oca, a ne umjetnika. Djetetu trebaju roditelji koji su podrška i uzor. Moj je otac bio “anti-otac”. I nije sad riječ o tome da serem po njemu, samo govorim da naši životni odabiri utječu na druge ljude, na tuđe živote. Ako ste stalno bolesni zbog svojih loših životnih navika, utječete i na zdravlje svojih kolega na poslu jer oni moraju odraditi i vaš dio posla, čime se stvara pritisak na njih i srozava kvalite njihova života pa tako i njihovih obitelji. Naše životne odluke ne utječu samo na naš život. Bi li bilo umjetnosti da nije ludila? Da nije alkoholizma, narkomanije i ostalih ovisnosti? Da, bilo bi. A taman i da ne bi, kome bi to štetilo.
Ja sam možda prestrog, produkt loših odluka svojih roditelja (da ne aboliram u potpunosti i odluke svoje majke da u tome sudjeluje do neke granice) pa vidim realnu sliku tamo gdje ljudi traže “romantiku”, “boemstvo” i slične meni sasvim bedaste isprike kao kad kažete da ste “ipak voljeni” dok većinu vremena živite u nekoj toksičnoj vezi. Te ružičaste naočale nisu nimalo dobre, a čini se kako naši pokušaji da vidimo dobro, kao vrsta, samo jednu dimenziju u multidimenzionalnom svijetu, nam ne čini dobro dugoročno. Mi kao da smo sami sebi najgori neprijatelji koji će pod krinkom empatije potpuno onemogućiti našu evoluciju, već nedvojbeno omogućiti evoluciji da nas izbriše zbog naše inertnosti i potrebe za romantikom, protiv koje na znanje svima, nemam baš ništa protiv, čak ju istinski zagovaram. Ja nisam negativan. Ja samo ne vidim ljepote u autodestrukciji. Možda je moja vožnja motorom nešto što će mi jednog dana biti prigovoreno, ali sam svo ostalo vrijeme visoko funkcionalan i prisutan. Ne samo za svoju obitelj već za društvo općenito. U prirodi ne postoji vrsta koja opstaje kroz empatiju, već kroz opstanak najotpornijih gena. Takva je prirodna selekcija. Ona ne pita za pedigre, koji nam po genetskom kodu možda i nije loš. Ona više pita za ono što napravimo s tim pedigreom, a djeci trebaju roditelji. Zapamtite, niste otok, ne živite samo za sebe. Pokušajte biti više ljudima oko sebe. Budite inspiracija koja je živjeti.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
