Ovaj mi draft stoji već neko vrijeme i čeka biti objavljen. Nije povezan ni sa čime aktualnim (za slučaj da se netko zabrine za moj ljubavni život, sve je u najboljem redu! Teško da bi moglo biti bolje, toliko je dobro, hvala na pitanju). Pa ipak, ne znam jeste li ikad to izgovorili ili je vama bilo namjenjeno, no vjerujem kako ste čuli za pojmove “prava ljubav” i “ljubav života” bar u nekom filmu ili knjizi. Razmišljam si već neko vrijeme, je li to pojam kojim netko pokušava drugog vezati za sebe, dajući toj osobi “najveći kompliment” ili je možda ideja idealiziranja osobe s kojom jesmo. Taman i da je to stvarna činjenica, “ljubav života” je pojam o kojem se jedino isplati razgovarati na smrtnoj postelji, ako mene pitate. Sve prije toga može biti kriva interpretacija. Ljubav života može trajati posljednjih nekoliko dana života, onda kad možda najstvarnije živimo u ljubavi i uz osobu koju volimo, a život stvarno ŽIVIMO! Sve prije toga je dvojbeno pa ako vas osoba opterećuje, ako vas tjera da ste loše, ako vas uvjerava da zbog ljubavi treba trpiti “jer ste ljubav njenog/njegovog života”, bježite glavom bez obzira i ne okrećite se.
Ljubavni odnos nije nešto idealno u kojem ne postoje pogreške, u kojem jedno drugo nikad ne povrijedimo. Te stvari se događaju jer ne razumijemo jedni druge koji put, a pogotovo ne otkad pišemo poruke preko pametnih telefona. Taman da smo stavili sve “najbolje” emojie, emotikone, neke će se stvari uvijek krivo shvatiti. Griješiti je normalno, ljudski, prirodno. Da ne postoji loše, ne bismo znali ni što je dobro. Neke stvari moguće je popraviti, neke nije, a valjalo bi se kao i u mnogim stvarima koristiti onim odnosom 80/20. Ukoliko ste 80% vremena sretni, vrlo vjerojatno je da ste u nekoj dobro vezi. A ako je odnos suprotan, nemojte pomišljati kako će tih sirotih 20% postati 80. Vrlo je vjerojatno kako će postati gore i samo uljepšavate nešto što se ne da uljepšati! Dakle ponavljam, bježite glavom bez obzira i ne okrećite se.
Ja nisam pesimist. Nikako. Ja sam najbliže onome što dr. Sue Varma u svojoj knjizi naziva Praktični optimist. No prošao sam dovoljan broj veza kako bih s priličnim autoritetom mogao govoriti o tome. Vidio sam stvarno svašta. Probao i dao šansu svačemu. Puno puno lijepih trenutaka, ali i puno mučnih u kojima sam bio čak i emotivno ucjenjivan pojmom “ljubav života”. Prekidi su sastavni dio života. Prekidi emotivnih veza s partnerima, prekidi prijateljstva, prekidi obiteljskih veza, poslovnih odnosa,… događaju se. To je život. Pitanje je samo kako ćemo se nositi s nastavkom našeg života. Našeg. Ne “njihovog”. Na to često ne možemo niti trebamo utjecati nakon prekida. Jedini odnos na koji pouzdano možemo utjecati je na onaj sa sobom, odnosno svojim odnosom prema životu, dajući priliku životu i ljudima koji tek trebaju ući u naš život. Tako bismo možda i mogli naći ljubav života. Za to treba dati priliku, učiniti sebe dostupnim i vjerovati. Sreća je često na dohvat, ali nas je strah pružiti ruku. Za pravu ljubav bih uvijek pružio ruku, bez figa, bez zadrške. Budite ono što jeste, ne glumite, ne pretvarajte se da ste nešto što niste, dajte sve što možete dati,… što ste više autentični sebi, to ćete prije naći nekog tko vam odgovara. Ne gubite vrijeme na ljude koji su suprotni ovome, jer će vas sputavati i činiti nesretnim, a vrijeme neumorno leti. Sretno!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora. Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
