Jao što ne volim pisanje vremena istrčavanja nekih dužina, podignutih kilaža ili izvještavanja o tempu trčanja na dnevnoj bazi. Ne govorim dakle o PB-ovima ili PR-ovima (PB – personal best; PR – personal record)! Nije mi neobična potreba ljudi da podijele kad odu “korak dalje” u svojim uspjesima, bilo da se radi o sportskom, osobnom, poslovnom ili bilo kakvom drugom smislu. To ne bih nazvao hvaljenjem već potrebom da sa cijelim svijetom podijeliš koliko ti to nešto znači. Naravno, ovisi puno o onom koji to dijeli, o samoj osobi i njenog osobnosti.

No ono što ne razumijem kad gledam pojedine postove na društvenim mrežama je potreba gotovo svakodnevnog prikazivanja svojih “atletskih uspjeha”. Vrlo malo ljudi napomene interesantne trase trčanja ili neke zanimljivosti i detalje te trase, koliko je bitno kojim su tempom trčali i koliko ime je vremena za to trebalo. Nedavno sam na jednoj grupi pročitao komentar gdje čovjek na grupi zahvaljuje i naglašava kako je sretan što nigdje ne može pročitati ta dva podatka.

Kome je to bitno? Želite li vi kao trkač znati koliko brzo ili sporo trče ostali u grupi? Zamislimo da neka Facebook grupa ima 100 članova, od kojih njih 5 piše na dnevnoj bazi, a još 15 na tjednoj. Želite li svaki dan pročitati njihov dnevni/tjedni izvještaj koliko su trčali? Koliko su čučnjeva, sklekova ili zgibova napravili? Koliko se puta njihov kotač okrenuo? Koliki je prosječni broj zaveslaja tijekom veslačkog ili plivačkog treninga? Što je slijedeće? Koliko su puta piškili i kakali? Kada im je mjesečnica?

Na fotografiji iznad su screenshotovi mojih treninga od travnja do kolovoza 2019. Ima ih, zar ne? Trebaju li svi moji prijatelji na FB-u znati svaki detalj moga treninga? Mislim da ne. Koga zanima neka zaviri na Garmin Connect (GC u daljnjem tekstu) ili neku drugu aplikaciju s kojom se GC sinkronizira.

Zašto mislite da svi moraju znati vašu dnevnu rutinu?

Razgovaram ja sa svojom dragom prijateljicom Marijom jučer o tome, jer dotaknem se koji puta teme o kojoj pišem sa svojim trkačkim uzorima, a Mare to zasigurno jest pa mi ista ponudi svoje objašnjenje kako je vrlo vjerojatno riječ o inicijalnom zanosu početnika te da nije baš za zamjeriti toj silnoj potrebi za informiranjem cijelog univerzuma o tempu istrčana tri kilometra. Marija je u pravu kad govori o početnom zanosu. No ja ne mogu pobjeći od samog sebe također. Stava sam kako je svaka naša aktivnost pobjeda nad inertnosti, bez obzira na tempo, unesenu energiju, trajanje treninga, broj repeticija, kadencu, prosječni broj otkucaja srca ili sto drugih parametara koji bi mogli biti izraženi u brojkama.

Trebali bismo sami sebi biti dostatni i zanimljivi u tom što radimo. Vjerujem da jesmo i da nas ispunjava. Prvi sam koji bih trebao razumijeti potrebu za dijeljenjem svojih iskustava sa drugima. Moja je želja potaknuti druge na tjelesnu aktivnost. Ja biram dijeljenje svojih aktivnosti na društvenim mrežama te dijeljenje svojih iskustava kroz članke na blogu. Dakle, vjerojatno sam i ja svojevrsni “attention freak” kao i svi ostali koji imaju profile na društvenim mrežama i objavljuju nešto (jer oni koji ne objavljuju su stalkeri. Iz tog razloga nemam namjeru kritizirati dijeljenje svojih iskustava na društvenim mrežama, no uvijek se pitam gdje je ta fina granica koja razdvaja prihvatljivo društveno ponašanje od onog “usta moja hvalite me“.

Pojavom Facebook-a i ostalih društvenih mreža dogodila se jedna nestvarna preobrazba – svi mogu postati slavni, svi mogu postati bitni, svi mogu izraziti mišljenje i sve može postati javno. Naravno da to ima svoje dobre i manje dobre strane. Ipak, zadržimo se u zoni pozitivnog, ne one lake proze gdje osobe nanošenjem šminke na lice postaju influenseri pa “vedre i oblače” nebo iznad naših glava. Da budem precizniji, držimo se mi sporta i aktivnosti koje promiču zdrav život. Većina mojih sportskih prijatelja su skromni ljudi, koji osim Facebook-a, vjerojatno imaju profile preko sportskih aplikacija kao što su Strava, Garmin Connect, Endomondo, Suunto, Polar, Relive, Fatmap (ovo je novost za mene!) i mnoge druge. Te aplikacije su kreirane za sportsku zajednicu koja se načelno u svojoj interesnoj sferi razlikuje od građanstva koje ne trči, skače, pliva, rola, diže utege, biciklira, igra golf, nogomet, rukomet, košarku, odbojku, hokej,… itd itd. Osnovna razlika su parametri koje sportska zajednica prati, a vezani su naravno na rezultate uloženog truda i napora za pojedinu aktivnost pa tako trkače ponajviše zanima tempo trčanja na određenoj dužini. Aplikacije također dijele (ovisno o mjernom uređaju) podatke o elevaciji, otkucajima srca, zamahu, kadenci, opremi koja je korištena, GPS-u, nadmorskoj visini pa sve do video uradaka koji uz navedeno nude 3D prikaze ruta oplemenjene video i foto zapisima. Tehnologija je otišla prilično daleko što omogućava pratiteljima (nisu prijatelji već pratitelji) uvid u sve zabilježene parametre. Upravo taj dio me zapravo fascinira kad vidim da netko stavi na društvene mreže poput FB ili Instagrama screenshotove zapisa sa GC-a. Neka cijeli svijet zna kojim je tempom pretrčao/la svoju uobičajenu rutu od 3 kilometra uz barem sedam selfija i tri polumutne fotke nečega što se teško razabire. Kao da svi oni oni koji uopće i razumije što piše ne bi to mogli pronaći na GC-u, Stravi, Endomondu ili kojoj god aplikaciji imaju pristup, a sinkronizira se inicijalnom aktivnošću pojedinca.

Potpuno sam suglasan sa teorijom u kojoj svi koji imaju profil na nekoj društvenoj mreži i na istom nešto objavljuju imaju problem sa vlastitom taštinom, odnosno željom da budu prihvaćeni i potvrđeni od strane društva. Nekad je to bilo tapšanje po ramenu, značke sa likom, djelom i potpisom druga Tita, a danas su to društvene mreže i lajkovi. Smatram apsolutno nepotrebnim svoje dnevne, umjerene trening rezultate dodatno dijeliti na medijima, ako već automatski budu podijeljeni preko specijaliziranih aplikacija kao što su već gore spomenute. Moj je stav kako bi bilo ljepše vidjeti što ste po putu osjećali, o čemu ste promišljali, čega ste se sjetili, koga se sreli, što ste vidjeli interesantno i/ili zašto ste baš tud trčali ili kojoj se god aktivnošću bavili jer vaš rezultat je vaš. Nije za usporedbu sa nekim tuđim rezultatom, bar mu to ne bi trebala biti svrha jer svi smo individue za sebe. Ako želite biti interesantni drugima podijelite ono zbog čega ste se bavili određenom aktivnošću, podijelite svoje osjećaje, svoja iskustva, svoje fotografije krajolika makar i iz teretane. Prije ćete zainteresirati svoje prijatelje time nego suhoparnom brojkom o tempu trčanja koje možda dvoje ljudi može razumijeti, ali ih nimalo ne zanima jer eto, trče svojim tempom koji ih jedino zanima.