Mislim da sam sam sebi nekako rekao kako neću pisati o stvarima koje nisu vezane za sport, aktivnosti u prirodi i zdraviji način življenja, no iskreno, ekologija i briga za ovaj jedan jedini planet koji imamo za život se prilično veže na teme o kojima pišem.

Jučer sam pogleda nekoliko videa vezano o Greti Thunberg o kojoj se već neko vrijeme govori, a posljednjih nekoliko dana je to intenzivirano zbog njenog govora u UN-u te pojavljivanju na televiziji u SAD. Ljudi moji, kako je svijet nepravedan i kako smo površni. Forma je ponovno bitnija od sadržaja i umjesto da se bavimo onim na što možemo utjecati, bavimo se djevojčicom od 16 godina koja se samo bori za ono u sto vjeruje. S obzirom na Apergerov sindrom (AS) koji joj je očigledno dijagnosticiran i kojeg ona sama potvrđuje, ljudima se čini drugačijom i strastvenijom u svojim uvjerenjima. Išao sam malo pročitati o tom sindromu kako baš ne bih bio totalni lajbek, no neću niti pokušavati glumiti wiki/google-doktora, jer to također ne bi bilo odgovorno. Ipak, ako pogledate njeno ponašanje i osluhnete njezine odgovore primijetit ćete nešto prilično jasno, a to je fokus. Ta ista fokusiranost je vrlo vjerojatno produkt AS-a i nedvojbeno je da je ljudima to prilično privlačno… ili odbojno. Jer njen je svijet, bar što se tiče ove teme, prilično crno-bijeli, a takve su i reakcije ljudi na nju. Nešto što smo zajebali prije 30, 40, 50, a možda i više godina, ne može se popraviti preko noći. Nedvojbeno je da smo kao vrsta zajebali. Baš to, zajebali smo. I činimo to i dalje. Ona na konto tog ekološkog zajeba, traži reakciju onih koji mogu i moraju utjecati, odmah. Ne sutra ili prekosutra! Još davno smo to trebali početi mijenjati, no nismo.

Namjerno nisam stavio njen govor iz UN-a, već ovu snimku. Na njoj je po meni vidljivo koliko se razlikujemo. Imamo “malog čovjeka”, sve nas u jednoj maloj djevojčici koja je fokusirana, dovoljno snažna i glasna, nasuprot tri voditelja od kojih ju je jedan na kraju tako ružno prekinuo jer je isteklo 5 minuta vremena koje su joj odlučili posvetiti. Ali to je čisti populizam. Nisu oni nju pozvali kako bi pomogli riješiti nešto već kako bi digli svoju gledanost. Činim li to i ja sad? Iskreno mislim da ne, jer ja od ovog ne živim niti pišem jer sam željan popularnosti. Kada bih to želio vjerojatno bih odlučio pisati kritički, a ne motivacijski. Poticati na pozitivno i činiti isto je daleko teže od pukog kritiziranja i sve je samo ne jednostavno, a ljudima vrlo često nezanimljivo.

Ipak, vratimo se mi maloj Greti i njenoj ekološkoj osviještenosti. Moj je stav da je njena energija, fokusiranost i strast za očuvanjem prilično narušenog eko sustava fantastična. Netko zloban bi rekao fanatična. Isto tako sam uvjeren da je gotovo nemoguće stvari riješiti “preko noći” pa je njeno inzistiranje prilično nemoguće ostvariti. Totalno je u pravu da smo zajebali, ali zajeb treba popraviti smisleno. Ona ne nudi rješenja koja su izvediva jer nema dovoljno znanja za to, već posjeduje priličan broj informacija usko vezan za jedan problem o kojem govori, što je vrlo vjerojatno posljedica AS-a. To nas, kao vrstu, ne abolira da učinimo pravu stvar, što definitivno nije pljuvanje i ismijavanje nje i njenih uvjerenja. Ona je potpuno u pravu, a mi iz finih udobnih stolica buljeći u ekrane kontempliramo što bi trebalo učiniti i gledamo kako se pojedini mediji sprdaju s njom jer je klinka. Pa mojem 9-godišnjem sinu je sve jasno bilo prije nekoliko godina da su stvari prilično zeznute. Hvala Bogu da imamo Gretu koja ima muda… ili bar nema barijere ni filtere reći ono što se treba reći.

Pa što ako to i jest posljedica njenog stanja?

Čini li to temu manje istinitom? To je kao kad snimite nekog da čini loše, a on bude oslobođen toga na sudu jer dokaz nije u skladu sa procesnim pravom. Ona govori istinu. Drugačije ne zna. Ona ima informacije koje su činjenice. Druga je stvar što ima samo jedan spektar informacija. To je tema za sebe, no nedvojbeno je da činjenice koje iznosi imaju temelja. Ali što sad? Najbolje bi ju bilo razapeti kao što su to učinili na jednoj australskoj televiziji, samo zato što ima 16 godina. Djeca od 16 godina su mladi ljudi. Da, vrlo često “znaju sve o svemu”, ali smo mi, “odrasli” postali ziheraši kako bismo mogli zadržati poslove, biti prihvaćeni u društvu, da ne ugrožavamo egzistenciju, “da nas mrak ne proguta”,… naša je strast pretvorena u strah. Bojimo se “što će svijet reći”, gazeći tako svoja uvjerenja.

Povijest potvrđuje kako smo mi ljudi skloni inicijalom podržavanju onih nekih pojedinaca koji donose dobre ideje i pozitivne promjene, a prvom prilikom kad zagusti okrećemo im leđa i ostavljamo na cjedilu. Možemo se mi zezati koliko nas volja, ali povijest poznaje zastrašujuć broj “Matija Gubeca”. Danas to čine i maloj Greti koju stavljaju načelo tog pokreta neki “odrasli ljudi” dok ona sama za sebe ne kaže da je nešto posebno već samo govori o svojim uvjerenjima i nekim stvarnim činjenicama. Jesu li oni stvorili nju ili je ona jednostavno drugačija pa ju koriste za svoje planove? Možda je ona taj Neo iz filma “Matrix”. Ne znaš tko je koga izmislio no činjenica je da je ona tu i da je strastvena oko toga. Luda, bolesna, potpuno smislena ili najpametnija osoba na svijetu, apsolutno je nebitno jer problem o kojem ona govori nije od jučer niti ga se valja marginalizirati ili umanjivati. Taj problem neće nestati čak ni ako netko uspije utišati tu neobičnu djevojku. Nije ga ona stvorila. I zašto bi itko trebao ikoga ušutkati. Nju ili bilo koga drugoga, a pogotovo zbog uvjerenja i problema o kojima ona govori.

Vrlo je vjerojatno kako njen oblik autizma nije onaj isti “autizam” na koji smo navikli gurajući glavu u pijesak. Ti isti ljudi koji se koriste Gretom u marketinške svrhe za neke svoje projekte također ne nude neka čudesna rješenja koja bi bila sveobuhvatna. To i jest problem. To je kao kad vegani žele zabraniti mesnu industriju, a ne promišljalju o svim obiteljima koje u toj industriji rade i od čega hrane svoju djecu, bez obzira je li riječ o mesu ili sojinim proizvodima, a da ne kažem da veganska hrana zahtjeva krčenje nestvarne količine prirodnog staništa koje bi bilo uništeno u potpunosti čime se također narušava eko sustav (op.a. nisam protiv, samo kažem da to nije tako jednostavno). To je isto tako kao da odlučite zabraniti plastiku, a ne želite se odreći svojih mobitela, televizora, pametnih satova i nestvarne količine stvari temeljenih na plastici. Jedna je stvar odreći se plastičnih vrećica, ali plastike uopće? To je isto kao da poželite biti zdravi tako što jedete ekološki prihvatljivo uzgojeno voće, no ništa drugo ne jedete niti se bavite ikakvom tjelesnom aktivnošću. To je isto… to je isto kao i tisuće drugih sličnih primjera koji gledaju u jednom smjeru ili su orijentirani na jedan problem i pronalazak rješenja za isto.

One size fits most… not all!

Ništa na svijetu pa tako ni zakoni koji “reguliraju” kako ćemo se ponašati, nije zamišljeno da odgovara svima. To je jednostavno nemoguće. Pa taman da gotovo svima odgovara, uvijek se nađe jedan koji bi nešto totalno suprotno. Možda je lud, a možda jedini “vidi”.

Dakle da rezimiram. Gretu treba poštivati i poticati mlade ljude poput nje da misle svojom glavom, da budu ekološki svjesni i da se trude utjecati na druge kako bismo osigurali bolju budućnost za sve, uključujući i nas koji mislimo kako nećemo dočekati taj potpuni armagedon. Nikako ju ne treba osuđivati. Mi “odrasli” bismo trebali znati da svijet ostaje na djeci, a da smo djeca i sami bili. Ono što moramo moći objasniti djeci jest multidisciplinaran pristup problemima, jer iako se u većini slučajeva čini kako je samo jedan problem, zapravo se radi o čitavom spletu problema i prepreka koje treba riješiti kako bi se riješilo ono što je nama u fokusu.

Treba biti primjer pozitivne promjene. To je sve samo ne jednostavno. Lead by example. Jeste li ikada prestajali pušiti (namjerno trajna radnja)? Ja znam zašto sam prestao, a prestajao sam i prije, ali nije uspjevalo. Kad sam postao otac, pojavila se i svijest o tome da sam sada primjer nekome, a nakon osam godina bez cigarete mogu samo reći da mi nikad ništa lakše nije bilo. Ipak volio bih da me cijeli sustav naučio kako mi cigarete u životu ne trebaju. Mi jesmo taj sustav, odnosno trebali bismo biti. Ne samo svojoj djeci već svima oko sebe. Ovo je moj utjecaj na sustav danas i nadam se da ću sutra biti još bolji.