Ovaj članak je više homage jednoj odličnoj ideji koja je, budimo iskreni, odlično iskomunicirana i realizirana. Već sam pisao u prošlom članku kako smo s tom utrkom krenuli u virtualne vode. Prvo je bila majica, a onda smo dobili i ligu od pet kola. Jači od korone postao je pravi mali sportski pokret otpora, ali ne u nekom negativnom, revolucionarnom stilu (iako bi “Che Simkevara” rado to tako vidio) već više kao izraz poštivanja onih dobrih vrijednosti, ali i uvažavanja novonastale situacije s pandemijom.

Vrijedna ekipa 3sporta predvođena urednikom Zvonimirom Mikašekom super je to sve odradila, a za ligu je angažiran i Siniša Mareković, jednog od glavnih krivaca za dobar glas Atletskog kluba Sljeme i njihovih interesantnih utrka te našeg najnadarenijeg dizajnera medalja. Bar po mojem skromnom mišljenju. Ali dosta o njima kako se ne bi uobrazili i postali tašti!

Mnogi su našli neki dodatni motiv, neko svijetlo na kraju tunela, neki novi žar za sportom u situaciji u kojoj je glavni motiv bio “ostani doma”. Odmah ću biti nedvojbeno jasan kako ni u jednom trenutku nisam dvojio je li ispravo to što je Stožer Civilne zaštite odlučio. Ono što nisam činio jest dvojio i “informirao” se na sve strane i tražio “druge istine”. Apsolutno nebitno jer postoje dvije verzije ponašanja – ili poštuješ pravila ili ne. Ono što su ljudi iz 3sporta dobro iščitavali jesu pravila ponašanja. Dakle nigdje se nije branilo izlaziti van i baviti sportom, već su postojala pravila o socijalnom distanciranju i izbjegavanju nepotrebnih kontakata. Pametni su dobro iščitali.

Ja sam cijelu pandemiju proveo trčeći po gradu. Više po kvartu nego po Jarunu i sličnim mjestima, gdje su svi odjednom odlučili otići. Kako su se birtije otvorile, nestalo je i toga.

No vratimo se mi našim inovatorima u svijetu trčanja, bar kad je riječ o prostorima Lijepe naše. Ekipa je taj poticaj pokrenula majicom s logom Jači od korone, što je kasnije postalo ligom od pet kola u kojima ste morali istrčati bar 5 km u jednom kolu kako biste zadovoljili formu. Kotizacije su se nudile u dva iznosa – 100 kn za odrasle i 50 kn za djecu. Mogle su se i majice ponovno naručiti. Mislim da je to odličan znak za trkačku zajednicu u Hrvatskoj jer pokazuje spremnost za prilagođavanje novonastalim uvjetima, poduzetnost i inovativnost. To je dobro u svakom smislu. Možemo mi raspravljati je li ljepše trčati na pravoj utrci ili ovoj virtualnoj (vidi prethodni članak), no činjenica je da u totalnom deficitu, odnosno nepostojanju sportskih događaja, ovo je bila definitivno promjena. No najviše je profitirala trkačka zajednica koja se zasigurno proširila za koju tisućicu novonastalih trkača koji bi inače bili aktivni u nekim drugim sportovima no kako se sve zatvorilo, trčanje kao jedan od najprimjenjivijih sportova došao je u prvi plan. Osobno znam puno ljudi koji su usred nepostojanja alternativa počeli trčati. Izvrsno. Mislim da je to dobro za svakoga. Ne toliko što su počeli trčati već što su i ljudi pokazali sposobnost prilagodbe. Raznolikost ljude oplemenjuje.

Ima naravno nekih koji su skloni kritizirati i tražiti skrivene motive organizatora. Bilo je komentara kako se uplatom kotizacije za virtualnu utrku samo podilazi organizatorima. Kao prvo, da odmah demistificiramo, svakako želim podržati organizatore takvih događaja. Ne mogu sve utrke, koje bih možda želio no ovu jesam. Prije svega jer je bila prva. Ali u tome nema ništa loše niti je “startni paket” neko čudo od skupoće. Kritičari najčešće dolaze iz redova onih koji nisu skupili novce ni za druženje ekipe iz osnovnjaka (ja jesam i to i reći ću vam da je zajebano), a kamoli da su sudjelovali u organizaciji nekog sportskog događaja. No možda sam i ja subjektivan jer me veseli svaki oblik pozitivne proaktivnosti.

Uostalom, s odazivom kakav su dobili, 3sporta i Jači od korone, jasno potvrđuju da se ljudima svidjela ideja. U istoj utrci trčala je cijela Hrvatska. I još uvijek trči. Printale su se majice i slale po cijeloj državi, a nazad su se vraćale fotografije i poveznice s gpx zapisima odrađenih trčanja, hodanja i planinarenja. Pa ja ne mogu shvatiti niti jedan jedini negativni aspekt takve virtualne atrakcije. Popularizacija sporta i tjelesne aktivnosti nema cijenu. Trčali su i mladi i stari, debeli i mršavi, fit i manje fit, roditelji s klincima, partneri, supružnici,… zapravo još uvijek trče.

COVID-19 pandemija je utjecala i na sportove u mojoj obitelji pa smo svi pojačali trčanje. Zapravo, ja sam pojačao, a sinko je počeo jer nije imao treninga juda i boulderinga. Morali smo to nekako nadomjestiti. Trenirao je i doma vježbe snage, kao i svi mi, ali je počeo i trčati. To je svakako u mojem slučaju najveći benefit ove pandemije, ako bi se moglo tako reći. No svidjela mu se majica Jači od korone, a kad je izašla liga ponudio sam mu da sudjeluje. Rekao sam mu da je potrebno da pretrči samo jedno kolo, po mogućnosti svih 5 km (iako je to mjera za odrasle). Kako smo do tada došli do 3 km u komadu, ovo se činilo kao jedan ozbiljni korak dalje. Dogovorili smo se za prvo kolo da će trčati 3 km u komadu, 1 km hodati i onda zadnji km trčati. Super je to odradio. Mojoj sreći i ponosu nije bilo kraja. Ali bio sam ipak malo ponosan i na sebe kao roditelja, kao sportaša rekreativca koji pokušava utjecati na svoju okolinu. A tko mi je bitniji od mog sina?

Kao bonus nagradu dobio sam njegovu odlučnost da sudjeluje i u ostatku lige, da istrči svih 5 kola. Ali taman i da nije tako, ja sam opet zadovoljan. A takvih zadovoljnih je puna Hrvatska, ako je suditi po ozarenim i veselim licima s fotografija koje ljudi šalju po odrađenim kolima lige. Trče i oni okorjeli maratonci i dugoprugaši, ali i oni koji su tek počeli trčati. Pa nije li to divno? Nije li to ulog u budućnost? Ulog u digitalni oblik MedvedRUN-a koji uskoro slijedi! I opet idemo zajedno!

Istrčali smo četiri kola lige, medalje su nekima stigle, a nekim tek trebaju, a u iščekivanju smo posljednjeg kola. Sinku je bilo naporno u posljednjem kolu, vruće, sparno, noge k’o od betona pa sam mu predložio da istrčimo samo 3 km jer djeca to mogu. Rezolutno je rekao kako to nije opcija jer krenuli smo s 5K pa ćemo tako svako kolo. Tata i sin Kezele su tako trčali u Zagrebu, u Lici, u Sabunikama, u Zadru, na Murteru (sin s mamom), planinarili smo na Sljeme, Klek i Risnjak (sin s mamom, bravo mama ujedno koja isto trči ligu). Sad treba smisliti dobru lokaciju za kraj! Trebam li išta nadodati osim hvala 3sporta na odličnoj ideji u vrijeme kad je većina odličnih ideja na prisilnoj pauzi. Vi ste pokazali kako se Zemlja nastavila vrtiti unatoč svemu i kako život ne staje. Iskrene čestitke! Kod mene ste dobitnici Life Without Pause trofeja za prvo polugodište 2020. i teško će vas biti nadmašiti do kraja godine jer ste začetnici nečeg novog. A posebno sam ponosan što ste uspjeli prikupiti i 40.000 kuna za humanitarnu donaciju! Moj iskreni naklon! Veselim se petom kolu!