Pokušat ću danas biti maksimalno kratak, no želim da skrenuti pozornost na ideju o treniranju u trenutku kad nam je svaki dan kritičan, ali stvarno bi mogao biti. Ne onako kako Stožer ili tko god govori, već kako život stavi pred vas.

Nedavno sam spomenuo u svom članku kako je bitno ne posustati i ostati dosljedan svojim dobrim navikama treniranja. Kod toga stojim i dalje. Ne treba stati trenirati, a o tome puno govori i Chris Hauth u podcastu koji se spominje u članku. Chris Hauth govori o tome kako je jedan od naših najbitnijih ciljeva ostati zdrav. Teško mi je reći je li pandemija u Hrvatskoj u svojem vrhuncu ili će isti doći u tom “slijedećem kritičnom tjednu”, no ideja da se sportašima ne događa ništa uslijed COVID-19 je iluzija. Trenutno imam dvojicu prijatelja, jedan maratonac, a drugi biciklist, koji u svojim nogama imaju nemoguću količinu kilometara. Obojica su u bolnici. Maratonac je spojen na kisik zbog upale pluća koja se razvila uz COVID-19 i ne ustaje iz bolničkog kreveta. Biciklist kaže da mu je odlazak na WC teži od 70km brda koje inače “jede za doručak” na biciklu. Niti jedan od njih nije podcjenjivao bolest, ozbiljni su obiteljski ljudi mojih godina (45-50). Leže strgani.

Ako ste mislili da ćete olako prebroditi ovu bolest, mogli biste se iznenaditi koliko to nema veze sa stvarnošću, iako vam silno želim da se ne razbolite uopće. Ljetni mjeseci, u odnosu na ove sive zimske mjesece, pružaju puno više sunca, aktivnosti vani, pristupa vitaminu D, kisiku, češćem kretanju, višim temperaturama što sve skupa ne pogoduje virusima, a istovremeno pomaže našem imunitetu. Znam po sebi da nakon nekih dužih, intenzivnijih aktivnosti na kraju dana imam blago povišenu temperaturu (ništa zabrinjavajuće), što upućuje da je tijelo u stanju oporavka od stresa koji je nametnut tom aktivnošću. Naravno, ne reagiramo svi jednako i nismo svi u jednakoj kondiciji, no ako ste promišljali o nekom osebujnijem treningu, utrci ili kakvoj drugo aktivnosti u kojem pokušavate probiti svoje granice, možda ne bi bilo loše ostaviti to za neka bolja vremena, jer iskreno virusi ne slušaju vaša promišljanja pa da mogu odgoditi svoj napad za trenutak kad ste se oporavili. Mogli bi vas napasti upravo onda kad ste najranjiviji, kad je imunitet najslabiji, u svojoj najnižoj točci.

Ima naravno ljudi koji odleže doma 10 dana, s blagim simptomima i jedanaesti dan ispeljaju 60 km samoborskih bregih (K.D. nisi noramalan! LOL). No ti neki znaju kakvi su im simptomi bili pa su (valjda) znali kako se osjećaju. Ipak, prije no što biste se mogli razboliti, razmislite dobro možete li predvidjeti scenarij tijeka vaše bolesti? Ako možete, svaka čast. Ipak, ako je realniji odgovor da to ne možete, onda biste se u ovom trenutku možda više mogli koncentrirati na održavanje onog što ste do sada postigli, nekog umjerenog bavljenja sportom koje vam osigurava mentalni mir i fizičku spremu, bez specijalnih projekata. Naravno, ništa od ovog ne morate napraviti, ali iskreno promislite ako nije problem. Možda ste do sada išli glavom kroz zid, računajući kako će sve biti u redu, no možda je ovaj zid mrvu deblji ili tvrđi od vaše glave. Rekao sam vam, imam novu omiljenu riječ – dugoročno. Razmišljajte dugoročno. Zapravo razmišljajte. Koristite glavu. Don’t train hard, train smart!

Odlučite se poraditi na svojoj tehnici. Popravite neke svoje lošije strane. poradite na snazi i mobilnosti, umjesto da krećete u obaranje rekorda samo kako biste sebi ili drugima dokazali da možete. Naravno da možete! Samo je pitanje hoćete li moći išta učiniti i dan nakon toga. A željet ćete! Silno. No možda bi vas upravo taj jedan apsolutno nepotrebni rekord za kojeg niste bili potpuno spremni stavio u situaciju u kojoj je odlazak na WC poput misije na Mars – ravan znanstvenoj fantastici.

Ja se trudim svaki dan trenirati ili baviti nekom aktivnošću, što je trenutno otežano jer je zatvoreno moje omiljeno bouldering penjalište Hive pa mi je šetnja psa ili trčkaranje sa sinom u njegovom tempu nešto apsolutno fantastično, pogotovo dok pokušavam zaliječiti ozljedu gluteusa. Pokušajte trčati u Zoni 2. Pročitajte koju knjigu o sportu kojim se bavite, naučite nešto novo o tehnici i preprekama na koje biste mogli naići te kako ih savladati najefikasnije. Planinarite. Radite iskorake i čučnjeve, sklekove i trbušnjake, plenkove, nešto što niste nikad, a možda ste trebali. Poradite na svojim slabostima i prilično je izvjesno kako će se vaši napori vratiti na proljeće s dividenama.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!