Trčim Zagreb Advent Run od prve utrke, još tamo po nasipu, kad je bilo potpuno drugačije nego je bilo planirano. Kad je bilo zima za popizdit. Kad su ljudi bili razočarani što nije po gradu kako je najavljeno, ali ne možeš uvijek sve. Prošlogodišnji mi se nešto bio zamjerio zbog mojeg osobnog neslaganja s promocijom u kojoj je jedna osoba (za)uzela medijski prostor svima onima koji su trčali, čak onu virtualnu verziju. Meni nitko ne može osporiti ljubav prema ZARu. Osoban mi je, prije svega zbog mojeg prijateljstva sa Svenom Veronekom koje seže od klizanja na Šalati dok smo bili klinci, tinejđeri, a to se prijateljstvo nastavilo kroz suradnju s Run Croatia i frendovstvo s Berom Sokačem. U svojoj subjektivnosti trudim se biti maksimalno objektivan. Koliko ide. Prošlogodišnje izdanje, pogođeno pandemijom bilo je sjena onoga što su gradili u RC godinama da bi ZAR bio jedna od najboljih atrakcija zagrebačkog Adventa. 2019. je bila fenomenalna, a ova 2021. je tražila da se sve vrati na staro.

Run Croatia je u suradnji sa svojim partnerima iz Millenium promocije primijenila provjerenu taktiku iz godina prije 2020. i čini se kako je sve došlo na mjesto. Ponovno su trkači bili u fokusu. Veliko zadovoljstvo mi je bilo sudjelovati sa svojim Freud’s Runnersima u promociji utrke kroz intervju s Večernjim listom, gdje smo vjerujem dali preko nekoliko razloga zašto valja sudjelovati u toj utrci. Jedan od najbitnijih je da utrka ima humanitarni karakter svake godine, a ove godine su trkači kroz svoje sudjelovanje podržali udruga za podršku ženama oboljelim od raka „Nismo same“ i njihov projekt “Nisi sama – ideš s nama“. Iz moje osobne perspektive, ali i perspektive Freud’s Runnersa, tu dvojbi nije bilo – sudjelujemo kao i sve godine prije.

Onaj drugi aspekt, koji mi je jednako bitan, je činjenica da je to zajedničko druženje. Obiteljsko i prijateljsko. Tako smo krenuli prije koju godinu i zapravo nakon jednog od ZAR-ova donijeli odluku da se nekako moramo zvati kao skupina. Bilo nas je možda desetak. Danas za Freud’s Runnerse znaju po cijeloj Hrvatskoj iako nismo ništa drugo nego skupina ljudi koje veže ista strast prema aktivnom životu i to je ono što promičemo. Freud’s Runners su ideja, a ne članarina (koja ne postoji). Pandemična vremena su utjecala na druženje, no ja svoje aktivne prijatelje gotovo redovno vidim kroz outdoors aktivnosti. Ipak, trčati svojim gradom, gdje Robi i Marina s Freudom trče i guraju klince u kolicima, a Ivica, Tamara, Matej i ja krčimo put ispred njih, meni neodoljivo podsjeća na prizor Djeda Mraza, sanjke i sobove. I svi u rozim majicama, jer ipak je to boja borbe protiv raka dojke. Trčim sa svojim prijateljima. Znam da ispred, oko i iza mene trče ili hodaju i ostali Freud’s Runnersi. Znam da moja Maja radi 5K s Martom i Vlatkom, da buraz Luka šprinta negdje naprijed na 10K zajedno s Matejevom mamom, Ana-Marijom. Tu su mi Nina & Anita, Martina i Luka, Marcela s ekipom,… mnogi su tu. Iskreno, iako sam presretan što imam fotke s utrke na kojima su mi ponovno Tamara i Robi (prije svega) u istom kadru sa mnom, presretan sam što je Maja kružila gradom na kraćoj ruti po ovom prekrasnom hladnom, ali sunčanom danu, no mojem oduševljenju kraja nema što sam trčao utrku sa sinom. I on je uzeo svoju medalju sa prave, pravcate utrke. Ona koja nije virtualna pa je još jednom osjetio veselje trčanja. I odradio je to rutinerski i bez ikakve frke i svidjelo mu se. Ja sam jedan jako sretan čovjek.

Moram reći da je ovogodišnji startni paket bio ponovno bogat, što zapravo fotografija najbolje dočarava (moj i Majin paket zajedno) i to definitivno nije za odbaciti, a posebno se ističe nova medalja koja je definitivno napredak u odnosu na one generičke s početka, ali i u odnosu na prošlogodišnju. Također, grijači ruku su odlična fora (neki nisu skužili pa stavljali na noge), što pokazuje da se osluškuje što bi moglo upotpuniti trkački asortiman prosječnog trkača (nisu se prvi dosjetili, da budemo fer, ali ovih je otišlo 2000!). Ja sam se ove godine ponudio pokupiti startne pakete, no iskreno, stresno je to pa si mislim da se neću nuditi doskora jer dok mahnito pokušavam parkirati auto blizu zone starta, teško je odgovarati na telefonske pozive gdje ćemo se naći i kada pa iskrena isprika svima ako nisam bio na nivou uljudnosti. Nije mi bila namjera, ali pritisak je pritisak. Hvala Mirela i Bero u svakom slučaju što smo mogli dobiti pakete dan ranije, a Svenko, hvala i tebi na “last minute” izmjenama dužina i veličina. Odradili ste to rutinerski, a uspio sam i vidjeti medaljice prije mnogih! Hvala.

Ako bih i mogao dati kakvu sugestiju za slijedeću godinu (iako to organizator vjerojatno zna), bila bi upućena prema ulasku u cilj gdje se stvorila prilična gužva. To nije mjesto za selfije. Primiš medalju i ideš dalje, ali mi je jasno da je volontera bilo toliko koliko ih je bilo i da tu nema puno pomoći. Da je volonter nad volonterima, Ivan Mihel koji je preminuo gotovo pred sam ZAR bio tamo, vjerojatno bi to elegantno posložio. Lijepo je da su ga se organizatori i trkači sjetili pljeskom pred početak utrke. Igraš s kartama koje su ti podijeljene. Nadam se da će više sreće biti slijedeće godine. Gužva na stazi je takva kakva je. Ovo je “utrka naroda”. U smislu da u fokusu nisu oni brzi, već svi koji žele trčati. OK, ne kuže svi neka pravila trčanja na utrci, ali jebiga, unatoč činjenici da sam 2019. imao svoje najbolje vrijeme na 10km, ovo nije tekma za ganjanje rezultata. Trči i uživaj u vremenu provedenom na zraku, okružen veselim ljudima. Bar ako mene pitate.

Dakle Zagreb Advent Run je utrka trkača, ne (nužno) onih brzih. Ove godine išla je nova trasa duže verzije i odvojila se od one kraće, što mislim da je dobro. ZAR je utrka maski, Djed Mraz kostima i kapica, šarenih kostimića u obliku poklona, onesie odjeće sobova, zečeva, elfova ili čega god. Utrka u kojoj sudjeluju parovi, obitelji, prijatelji i kućni ljubimci. Utrka u kojoj su trkači sami sebi najbolja publika. Trasa je bila dobra. Vibra je bila još bolja. Vibra je bila odlična zapravo. Čak sam dobio zbor za otpjevati sretan rođendan dragom prijatelju Anti Geli jer su svi bili raspoloženi. Nije bilo niti jednog lošeg faktora. Sjaj se vratio na ovaj krnji Advent u Zagrebu, no Zagreb Advent Run sjajio je svojim punim sjajom.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!