Ulazim u svoj lokalni dućan gdje me propušta stariji gospodin, evidentno u dućanu više zbog dosade nego potrebe za kupovinom. I kaže prvo: “Ajte vi prvo dečki!”, što ja u čudu gledam jer je jedna djevojka ispred mene, a dečko sam prestao biti prije cca 25 godina, ali jbg, mislim si neka, bolje da mi smanjuje godine nego povećava. Kako se čovjeku nije žurilo, djevojka uzme što je trebala i produži dalje, a ja uzeo dvije-tri stvari i dok sam sa susjedom prodavačicom rješavao financijski dio, zapodjene se razgovor kako meni treba mlada djevojka. Hmmm… ne znam što mu je to značilo, ali susjeda se nadoveže kako ja imam jednu takvu doma, a on ispali odmah da ih trebam imati tri jer (pazi sad), je tako u vicu o Muji! Zvuči kao uklesano u kamen! Mora da je istina.
Ja kakav jesam, na guzicu bih progovorio. Vita (trenutno jedina “žena” u mom životu) poslušno leži nevezana ispred dućana i mislim si, ne može ovo dugo trajati jer tempiram i njeno strpljenje i objasnim, kako nemam doma nikakvu ženu, a kao netko tko je blizu pedesete mislim si, fakat mi ne treba “mlada ženska” koja ima neostvarene roditeljske želje jer sam izašao iz tog moda. Jedine dvije stvari na D koje mi padaju na pamet su Dolomiti i Ducati, a ne dijete. Tako je kako je. Ali nisam to rekao jer jebiga, to bi krenulo u krivom smjeru. No teško mi je prešutiti izjavu u kojoj nekome treba tri žene ili u bilo kojem trenutku više od jedne. Nikad nisam išao na dva kolosjeka pa se izjasnim kako želju za tri žene imaju bedaci i glupani (sinonim pretpostavljam za sve one koji bi me sad masakrirali zbog toga) jer ako ništa drugo to je izuzetno komplicirano i skupo u konačnici. Zašto baš te dvije stvari, a ne nešto romantično poput nije lijepo prema drugoj osobi, nemoj činiti drugom što ne želiš da se tebi dogodi,… ? Zašto? Zato što različiti ljudi imaju različita etička mjerila. Moral je nekom bitan, kao što meni romantičaru je, no nekom je to potpuno apsurdna ili apstraktna stavka. I to je ok. Neću sad kritizirati i osuđivati nečije osobne odabire. No nedvojbeno je da je skupo. Pogotovo kad si oženjen. Šaranje sa strane kad tad dođe na vidjelo i onda košta! Rastave su skupe! Varanja i sjedenje na dva ili više stolaca zahtjeva dubok džep i spremnost na raspižđavanja novaca na obrasce u vezi puta onoliko žena koliko ih ima u rasporedu. Osim moralne prepreke, ne mogu se vidjeti jurcati s jednog rendesa na drugi… ili ne daj Bože, treći! Troši i živce. Možda nekom klincu ne, ali odraslom muškarcu nedvojbeno da. Odraslom! Muškarcu.
Pojam “ekskluzive” koji često vidimo na TV izvorno sa sjeveroameričkog kontinenta mi nikad nije bio jasan. Čekaj, čekaj,… moraš naglasiti to? Jer u suprotnom izlaziš s jednom osobom, prva, druga, treća baza pa se nalaziš s drugom… ili trećom osobom? Ne kužim. Pogotovo danas u ovom virtualnom svijetu u kojem se više toga, poput neke bolesne predigre događa preko poruka ili aplikacija. Da ne govorim o zdravstvenim rizicima. Ja sam fakat stara škola. Ne mogu se sjetiti da sam izašao na drugi dejt (sudar, rendes, izlazak,… ovisno koje ste godište) s osobom, a da mi se nije svidjela. Na prvom sam već znao želim li tu osobu poljubiti ili pobjeći glavom bez obzira. No to sam vjerojatno ja. Načelno dobro procjenim ljude. Sve ono što nas je u početku upozoravalo da nije dobro, u konačnici je bio razlog prekida, a naša zaljubljenost, ružičast naočale i naivnost nas je “uvjeravala” da će se stvari popraviti i da se te stvari neće ponoviti. Nosi li to za sobom neke određene rizike? Pa naravno, ali da ga jebeš, opreznost je često donosila prolongiranje zapravo iste odluke. Nema garancija, apsolutno nema. Radije zažalim što sam nešto učinio, nego da žalim što sam propustio učiniti. Vodim se time. Uglavnom, ekskluziva je za mene jedina ispravna opcija. Sve ovo drugo je žešće preseravanje i samo je pitanje vremena kada će netko biti povrijeđen. A za one ONS tipove (one night stand… naučio sam i to, ne vjerujem da postoji skraćenica), sretno vam bilo, ako vas to veseli. Sve je lako kad si mlad, pjevao je nekad Aki.
No vratimo se malo Mujinoj teoriji iz vica, koju nisam uspio skužiti jer je očigledno dementni starac slabijeg vida propustio ispričati mi navedeno, a možda sam i ja kriv jer sam ga u startu prekinuo svojim stavom da žene ne treba tretirati kao objekte, a pojednostavio sam to pričom kako je u konačnici preskupo i jebeno naivno pomišljati da postoji muškarac koji može biti dovoljno dobar da bi imao više od jedne žene. Ženi treba muškarac. Ne krele koji šara sa strane kad god mu se digne. Ne zaslužuje to ni jedna, a onaj koji vjeruje u suprotno zapravo nije ni sjena muškarcu. I ne, nisam jebeni feminist, jer to vjerojatno ni ne postoji u muškom svijetu, ali mi je ideja da je normalno nešto što se kosi sa svim moralnim vrijednostima zdravorazumskog čovjeka, apsolutno neprihvatljiva. No to sam opet ja. Muškarac ne treba biti njoka jer to nije primamljivo vjerojatno niti jednoj ženi, ali nije njoka jer ne ševi sve ćemu srce kuca, samo zato što može (ako može, naravno). I na kraju, kažem ja vrlom gospodinu, koji predstavlja ne staru školu, već paleolitičku u kojoj se sve ravnalo po pravilu da ženu mlatneš toljagom i za kosu odvućeš u pećinu, kako sa svojih gotovo pedeset godina (iako ću za mjesec dana tek 49) mogu s priličnom sigurnošću tvrditi kako pravi muškarac ima samo jednu ženu. A također prošao i rastavu pa znam da su financijski prilično zajebane (čak i kad se slažeš sa bivšom kao ja… ipak trebaš odjednom dva stana, dvije dječje sobe za jedno dijete,…). Njegov komentar je naravno bio da ako sam se rastao, nisam baš valjao,… vjerojatno je u pravu jer da je sve valjalo, ne bih bio rastavljen, ali to je ponajmanje poanta ove priče. Čak i da sa mnom ne valjaju mnoge stvari, nitko me ne može uvjeriti da valja sjediti na dvije stolice i da muškarac zaslužuje ili bi trebao imati potrebu za više od jedne žene. Ako ti ne paše, trebaš nešto drugo, budi muškarac, budi pošten, prekini ono što ti ne valja, koliko god bolno bilo i idi traži sreću dalje. To je fer. Sve ostalo, bez obzira što se događa – nije.
PS – naravno da bi to trebalo vrijediti za sve spolove, za sve odnose, kako god se ti odnosi zvali, a ako postoji pravi muškarac, za pretpostaviti je i očekivati kako treba postojati i prava žena jer vjerujem u ravnopravnost.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
Thomas' Life Without Pause 