Utrke su ljudi!
– Thomas Kezele 2020.
Imam osjećaj da svaki slijedeći donosi nešto posebno i da mu se veselim, a da ne znam unaprijed što očekivati. Prošle sam godine sudjelovao u panelu i to je bilo prvi puta da se takav panel u Ceneru događa. Da, to je događaj. Ovaj posljednji donio je panel Žene i trčanje u kojem je sudjelovalo pet snažnih žena: Martina, Iris, Paula, Dunja i Nevena, a isto večer šalje Nedeljko (op.a. Vareškić, direktor utrke) poziv za sudjelovanje u javljanju uživo na Radiju Sljeme u nedjelju prije utrke pa smo se Martina i ja vrlo rado odazvali!
Ja volim biti dio Cenera. Ovo mi je deveto sudjelovanje i nisam ga propuštao ni kad sam u jet legu gotovo s aviona iz Amerike sletao u Zagreb niti kad je nevrijeme haralo Zrinjevcem taman pred sami start pa čak ni kad je 2020. otkazan. Cener se ne propušta. Ja ga ne propuštam jer sama činjenica da nemam one inicijalne tri utrke 2012.-2014., već mi je i previše. Žao mi je što sam to propustio, ali tada zapravo nisam ni trčao pa me nije za kriviti. Cener i ja se volimo jasno i javno. Tu nema dvojbi i prekrasno je vidjeti kako se utrka razvija i ima sve više i više sudionika. Preko 3.000 prijava, a ono najbolje je što je sam legendarni Cener (za mene jedina utrka na 10 km koju zovem Cener) postao dio jedne veće priče, ujedinivši se u kup od četiri utrke (Medvednica Trail, Zagrebačka milja i predstojećih 512 stepenica Zagrepčanke).
Možda nije za svakog činjenica da Cener raste. Čuo sam i takvih komentara, ali ljudi moji, ne mora Cener biti za svakoga. Ja i dalje volim biti dio tog minglanja na Špici, ali u skroz crvenoj zoni u kojoj puls ide prema najvišim vrijednostima, kad dajem sve što imam. Ovaj puta sam mislio da mogu brže. Iskreno, jasno mi je bilo da to nemam na čemu istinski temeljiti jer bilo je ozljeda, fokus nije bio na trčanju, jednostavno nisam u životnoj formi, ali čovjek se uvijek može nadati. Želja je bila ići ispod 45 minuta ponovno, no jedno su želje, a drugo je stvarnost. Nakon petog kilometra netko je isključio napon, a Skole, koji me već poslovično pozdravi, otrči sa mnom kojih stotinjak metara i nesta kako je došao, jasno je dao do znanja da ovaj puta personal best bi mogao izostati. I to je ok. Jer unatoč činjenici da mnogi svoju formu testiraju za kraj sezone na Ceneru, taj sportski događaj je zapravo slavljenje kretanja i ideje da se mijenja svijest o aktivnom životu. Nedo, Tajana i ekipa imaju odličan projekt koji traje već godinama i ono što je najbitnije, razvija se iz godine u godinu.
Nije da nema i drugih dobrih utrka u Zagrebu. Ima, naravno da ima, no Cener je jedinstven upravo po simbiozi trkača i navijača. Grad navija duž cijele trase. Niti jedna utrka to nema. Netko bi se mogao dosjetiti i komentirati kako su neke utrke duže pa je nemoguće pokriti trasu ili da su na lokacijama gdje nije toliko ljudi, no ima jedna utrka koja ide gradom u gotovo identično doba godine pa publike nema. Cener je pravi festival trkačkog veselja, pravo Sveto Cenerovo. Eto, od sad nakon Svih Svetih u Zagrebu možemo komotno slaviti još jedan praznik, ovaj puta onaj koji slavi žive i neka se zove Cenerovo!
Cener je utrka koju zagrebački trkači načelno ne propuštaju. To je i svojvrsni crveni tepih trkača na kojem svi žele biti viđeni ili vidjeti druge, ali nema favoriziranih u tom smislu. Svi smo jednaki jer sve ovisi o nama samima i koliko smo spremni dati toga dana. Nije svaka utrka za PB pa tako niti Cener, ali navijačima po punktovima na trasi, poput Zagreb Runnersa u Tomićevoj ili jednakom ekvivalentu navijačkog ludila kod HNK ili na Zrinjevcu. Trg je već poslovično pun, što onima koji dođu u pratnji trkača, što onih koji su u Zagrebu turistički. Uvijek postoje štandovi na kojima se dijele prazni baneri koje treba ispuniti osobnim navijačkim porukama onih koji navijaju za svoje trkačke favorite, bez obzira jesu li oni najbrži ili najsporiji jer to nije bit Cenera! Zagrebački noćni cener ne propuštaju ni trkači iz drugih gradova, a toliko je poznat da ide van granica Lijepe naše, što potvrđuje njegov značaj u trkačkom svijetu. To je jedna etablirana cestovna utrka na koju bismo trebali biti ponosni, a ponajviše na ljude koji u njoj sudjeluju! Kapa dolje organizatoru i viziji koju imaju jer ona je sveobuhvatna i neselektivna. Svima je dostupno i svi su pozvani sudjelovati.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
