Prilično sam siguran u svoju muškost i heteroseksualnost da mogu napisati ovakav naslov, a da pri tome ne promišljam jesam li možda kakav latentni homoseksualac. Uostalom, kome bi to i bilo bitno. Svi koji promišljaju da je ovo preveć gay, vjerojatno imaju problema s homofobijom, no dozvoljavam da sam u krivu. Uglavnom, nije riječ o gay temi jer to nije tema ovdje. Jeste li se našli na startu neke utrke ili kakvog drugog sportskog natjecanja i pogledali u svog suparnika, odnosno suparnicu. I da, nije riječ samo o gledanju muškaraca od strane drugih muškaraca, već skeniranju suparnika ili suparnica. Nema tu ništa seksualno, ako ste to mislili. OK, sad ćete mi reći da vas pecam naslovom, no gotovo je, počeli ste čitati. Tko vam kriv! Ja govorim o onom mjerkanju iz apsolutno sportskih pobuda gdje pokušavate pronaći neki racionalni, objektivni pokazatelj nečije spremnosti. Znam da je malo čudno (da čudno… i da malo) buljiti nekom u butine i kalkulirati hoće li ta osoba zbog manjeg bicepsa butine (aka stražnja loža) pokazati znakove slabosti pri jačim usponima? Ili će zbog svojih 3-4 kile “viška” možda toj osobi biti teže u odnosu na vas. “U jebote koje listove ima! Pojest će ovo brdo!”. Hmmmm….

Da, naravno da tjelesni izgled i skladnost u raspodjeli mišića (ovisno o kojoj se aktivnosti radi) može upućivati na određenu tjelesnu spremnost, no nije sve u izgledu. Neki ljudi jednostavno imaju genetiku takvu da “izgledaju bolje”. No to im ne daje nikakvu garanciju da na tome temelje bilo koji svoj rezultat. To jednostavno ne funkcionira tako. Daleko od toga da mi je ljepše fit tijelo no garancije ne postoje. Tu postoje i drugi faktori koji na to utječu. Ako pored vas na startu neke trail utrke stoji kakav gorostas s ramenima u različitim vremenskim zonama i kvadricepsima poput plinskih boca, sasvim je moguće da će taj isti vrisnuti nakon starta, jer će mu trebati puno kisika za nahraniti sve te silne mišiće. Zato su endurance sportaši lakši uglavnom (ima i iznimki, ali nećemo sad o tome). Iako je lako povjerovati pa čak i vrlo izvjesno da će pogled u vižljaste, isklesane, vitke noge iz kojih strše žile značiti da je osoba prilično u treningu i da nemate šanse, sasvim je moguće da zbog loše pripreme ili zakazale opskrbe ispravnim nutritijentima za određenu tjelesnu aktivnost, ta osoba ostane daleko iza vas u rezultatskom smislu iako je na startu djelovalo sasvim suprotno.

Je li vam se ikad dogodilo da ste se možda vozili na biciklu, nebitno je li na brdu ili po ravnom, a da vas je prešišao netko za koga biste inače mislili da je teži brat šefa Tomislava Špičeka? Iskreno, pojma nemam ima li Špiček brata niti je to bitno! Ili netko za koga biste rekli da je generacija vaših roditelja? Kad imate godina koliko ja imam onda to stvarno može biti zastrašujuće. Baš pričam s Robijem koji govori kako je vozeći iz Samobora na cestovnjaku pokušao zadržati ritam nekog lika od “cca 160kg”, no nakon nekog vremena draftanja iza tog čovjeka morao je odustati. Veli da se sic nije vidio od guzice, ali lik ga dere k’o mutav, a Robi je odustao. Robi inače ne odustaje, iza njega samo prašina ostaje dok nestaje na horizontu! Meni bi se to dogodilo na Sljemenskoj cesti kad bi pored mene prošao čičica na biciklu “s pomoćnom gumom” koja bi bila odložena na horizontalnoj štangi rame. I kaj sad? Ili kad me na zimskoj ligi na Japetiću opere čovjek ’51. godište, negdje na osmom kilometru (od 11) i nema nikakve šanse da ga sustignem. No riječ je o gospodinu Željku Paveru, koji drži i neke rekorde dolazaka na po lokalnim utrkama i čini se da sam pao na testu. Doduše, mogao sam mu uglavnom gledati u guzicu koliko sam god želio, a vrlo brzo samo u prašinu pošto je odprašinjao ispred mene prema cilju.

Dakle, iako postoje neki objektivni pokazatelji nečije forme, nije nužno da je to temelj građenja taktike za pobjedu. Uostalom, možda ste provjerili nekoliko njih, ali niste u mogućnosti provjeriti ih sve. Nemojte nikoga podcjenjivati zbog toga što možda “lošije izgleda” od vas, ali nemojte ni sebe podcjenjivati jer mislite da je pored vas kakva Valkira ili Apolon. Ono na što biste se trebali koncentrirati je koliko je vaše tijelo sposobno za napor koji predstoji te koliko ste naučili o sebi i svojem tijelu kako biste se mogli nositi s onim trenucima kad vam je najteže.

“Assumptions are the mother of all fuck ups!”

– Mudrost iz filma Pod opsadom 2 –

Stoga, buljite u tuđe guzice, listove, bicepse, tricepse,… može i u umjetne trepavice! Buljite u što vas je volja i koliko vas je volja, jer teško da ćete iz toga nešto pouzdano izvući. Možda ipak da pripazite da ne ispadnete kakav psihopat koji poput predatora gleda svoju žrtvu. Mislim da to definitivno nije dobra ideja no budimo iskreni, svi bacimo pogled makar iz znatiželje. Takva nam je narav. Nitko nije imun na to. I vjerojatno je to ok… dok god ne ispadate psihopat. Ako baš nikako ne možete pomoći da blejite u tuđu dupad i druge dijelove tijela, nosite neke blago prozirne naočale bar dok to radite kako bi svima oko vas bilo jasno da imate problem pa da vas se klone. No nemojte misliti da je to ključ vašeg uspjeha ni u sportskom ni u seksualnom smislu jer izgled, ako i je bitan, samo je jedan dio vas. Ako vam je to jedini dio, onda biste mogli vrlo brzo biti brendirani kao laka roba ili niš’ posebno. Takvi nemaju neki vijek trajanja, no vaše je pravo i da budete samo to. 😉

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!