Ja jako volim ono što radi Rich Roll, a ponajviše činjenicu da je evolucija, promjena naših obrazaca ponašanja nužna i treba ju prihvatiti jer svako vrijeme donosi nešto novo na što se moramo prilagoditi. Ili ne trebamo dok ne shvatimo da ipak trebamo. Dakle, raspoloženje prati naše životne odabire. To ne mora nužno značiti da ćemo svakim odlaskom na tjelesnu aktivnost osjećati se bolje. Iako neka logika koju većina aktivnih ljudi poznaje često ima za rezultat bolje raspoloženje, kada je ozljeda u pitanju, često si ne činimo dugoročno dobro, već samo rješavamo trenutni mentalni simptom, unatoč činjenici da tijelu treba nešto sasvim drugo. Ta naša “akcija” ne mora nužno uvijek biti naganjanje već traženje optimalnog ili bar izvedivog. Ono što nama treba je da se maknemo s mjesta jer većini (hiper)aktivnih ljudi stagnacija nije zadovoljavajuća. Mene trenutno nakon svih pizdarija zadesilo puknuće rebra koje sam zadobio na skijanju. I opet moram mirovati, a taman je rame na dobrom putu, a kašalj isto nestaje od viroze. To je život. Na meni je da činim ono što mogu uz mirovanje koje je obavezno. Hvala Bogu da imam psa koji me bar dva puta dnevno tjera van u šetnju. I to je aktivnost i moje raspoloženje popravlja, no to bez racionalizacije nije moguće.
Očajan sam protivnik divljanja tijekom bolesti ili ozljede. Naravno, ima situacija kad tjelesna aktivnost ubrza oporavak. Pojačano disanje pomaže pri otčepljivanju nosa, a činjenica da se pojačava sekrecija kroz disanje povečava vjerojatnost da sve to što stoji zaštopano u sinusima izleti van. Bakterijama i virusima pogoduje zaštopanost i nedostupnost kisika. No za to ne moramo ući “u crveno” već nam je dovoljno kretanje koje koketira sa znojenjem. Ozljede s druge strane traže oporavak sa smanjenom aktivnošću, a u nekim slučajevima potpunim prestankom. Ja nisam doktor, ali mi se čini da u zadnje vrijeme sve češće čujem doktore koji mi to sugeriraju kako bih mogao nastaviti raditi ono što volim. A trenutno vrlo malo toga mogu raditi. Ipak, unatoč činjenici da sam “prizemljen” i dalje se krećem, jer se sve kreće oko mene pa mi je to jedino prirodno. Ne onako brzo i snažno kako bih želio, no jedini način da osiguram raspoloženje koje želim je da učinim nešto i to je ona “akcija” koja je potrebna za dobro raspoloženje. Trebalo bi samo imati na umu da ta “akcija” ipak bude u skladu sa stanjem, jer velika očekivanja od naših ozljeđenih ili bolesnih tijela, često završe s neuspješnim krajem. Ne uvijek. Neki put uspijemo, ali to je više stvar sreće nego statističke vjerojatnosti. Zapamtite da ako ne živite od toga, teško da je forsiranje isplativo. Sretno!
I u konačnici, mood follows action je primjenjiv na sve u životu. Toliko posla koje treba napraviti, a neće se samo. Treba krenuti raditi i zadovoljstvo će doći samo od sebe. Imate životnu simpatiju ili ste u vezi koja vam ne odgovara? Ako se ne pokrenete, ništa se neće dogoditi samo od sebe (kaže osoba kojoj prigovaraju da je serijski monogamist). Mi smo tvorci vlastite sreće i nitko nije odgovoran za našu sreću osim nas samih. Mi odlučujemo hoćemo li se pokrenuti i pokušati naučiti za ispit ili test, a ne netko drugi (koliko god roditelji gurali djecu da uče to je ipak na njima da naprave sama). Život će proći pored nas samo tako, ali životnih resursa nemamo neograničeno. Treba birati svoje bitke, racionalnije koristiti energiju i postojeće resurse (mentalne i fizičke) što smo stariji. Treba li koji put napraviti ludost? Apsolutno, jednom se živi, ali ne svaki dan jer onda “ludost” tada ima drugi naziv - glupost!
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
