#366: Moji prijatelji, tvoji prijatelji…

Nakon posljednjeg članka koji se čini kao prilično čitan, jedna mi je frendica poslala ideju da napišem što se događa s prijateljima nakon prekida. Tko kome pripada? Pitala me kome bi se prijatelji trebali prikloniti, bi li trebali birati strane i kako bi se trebali postaviti. Ostati neutralni ili…?

Kratke veze

Duže veze

Ja sam uglavnom u vrlo pristojnim odnosima sa svojim bivšim partnericama. S nekim čak i prijatelj. Možda ne baš odmah, ali s vremenom se to nekako stabilizira. Ne čujemo se ili bar ne često (osim naravno s majkom svojeg sina!), ali kad se vidimo, slučajno ili “s predumišljajem” želim biti ljubazan i želim neki oblik ljudskog, normalnog odnosa. Ne vidim zašto i moji prijatelji ne bi isto tako to gledali, no znam za većinu svojih prijatelja, koje znam duži niz godina kako njima uglavnom to prijateljstvo jenjava, ako ne prestane s prekidom. To također ovisi o razvijenom odnosu s mojom bivšom partnericom i kvalitetu provedenog zajedničkog vremena. Nemaju se potrebu družiti, ali kad se sretnu ostaje isti odnos kakav su stvorili dok je veza bila aktualna. I to je super. Mislim da tako treba biti. Nikako se nisam vidio zvati prijatelje svojih bivših i kukati im o prekidu, komentirati svoju bivšu partnericu njenim prijateljima… dok smo u vezi, možda, čisto kako bih pokušao razumjeti koji kurac trebam napraviti s osobom od koje se udaljavam ili koja se udaljava od mene, jer možda imaju kakav savjet. No iskreno, nakon prekida, koji ću ih klinac opterećivati svojim problemima. Za to imam SVOJE prijatelje koji moraju trpiti (ili ne) moje životne “drame”. I da, držim kako je malo vjerojatno kako bi netko mogao od “mojih” prijatelja stvoriti “svoje” prijatelje, nakon prekida veze. To mi nikako nema smisla, ali dozvoljavam da je sve moguće i na to nikako ne želim niti budem ikad utjecao. Osobno mislim kako se prijateljstva grade godinama, ako ne i desetljećima. Držite do svojih prijateljstava, njegujte ih, pronađite vremena za svoje prijatelje i kad je život super jer vas prijatelji trebaju tada možda baš daleko više nego vi njih, a ne da im se javljate samo kad trebate kukati… ali to je jedan sasvim drugi članak koji tek treba biti napisan!

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!

2 komentara Dodaj vlastite

  1. Nina Duric napisao:

    Hej 🙂 Apsolutno ne vidim razloga zašto bi itko trebao u ičemu birati, a pogotovo ako se tiče izbora ljudi u životu koji se nastavlja prekidom dvije osobe. Možda je moj krug ljudi koji je prije bio samo moj, nakon godina provedenog u društvu sa mojim partnerom izraslo/sazrijelo više upravo sa njim nego samnom. Zašto bi trebalo biti to teško ili bi se itko trebao dijeliti? Apsolutno je normalno da se sa godinama mijenjamo i da osobe koje su prije bile bliže nama po stavovima, razmišljanjima, vođenju života, životnim navikama,… više to nisu.
    To budu čak i osobe sa kojima smo odrastali, a kamoli ne osobe čiji su se putevi sa našima spojili usput. Tako da…
    Apsolutno veliko NE biranju strana, u bilo kakvom odnosu. 🙃

    1. Bas sam nedavno dobio “cipelicu” od jednog prijatelja koji se rastaje jer sam mu podrzao bivsu zenu u necemu sto je njoj bitno. Rastava je njihova stvar, ne moja. Poznajem ih dugo kao par, a tako sam ih i upoznao. “Njemu takvi prijatelji ne trebaju”… bilo je pojasnjenje. Puno hvala na komentaru u svakom slucaju! 🙂

Odgovori na Nina DuricOtkaži odgovor