Ako ste pomišljali pokrenuti grupu na društvenim mrežama bilo bi dobro imati na umu preko nekoliko bitnih stvari, no prije svega valja odlučiti želite li biti javna grupa ili zatvorena, jer o tome svašta nešto ovisi, a ponajprije je to stvar privatnosti.

Privatnost je izuzetno bitna pa od članova grupe Freud’s Runners kao admin očekujem aktivno sudjelovanje koje je moguće na dva načina:

1. sudjelovanje u događajima koje organiziraju članovi grupe
2. objavljivanje postova u kojima se dijele osobna iskustva

Zašto je to bitno? Pa bitno je iz razloga što članovi grupe koji aktivno sudjeluju, dijele neke svoje vrlo osobne stavove, fotografije, promišljanja i iskustva. Pogotovo je to škakljivo kad je riječ o fotografijama djece. Za očekivati je aktivno sudjelovanje jer na taj način postoji određeni reciprocitet. Iz grupe svako toliko maknem određeni broj ljudi koji ne sudjeluje na navedene načine jer smatram da ova grupa nije za voajere. Jasno mi je da neki ljudi nisu od postova, nisu vični riječima ili dijeljenju iskustava sa drugima kroz objavljivanje na društvenim mrežama i to je sasvim, sasvim ok. No mogu doći sudjelovati u utrkama, treninzima, planinarenjima, bicikliranjima,… što god se nudilo. Opcija u kojoj samo gledate druge u ovoj grupi – nije opcija.

Ipak, to ne mora biti i vaše pravilo. Na društvenim mrežama, FaceBook-u pogotovo postoji nekoliko grupa kojih sam član, a iste grupe imaju daleko brojnije članstvo nego grupa kojoj sam (i) ja administrator. Neke su zatvorene, a neke otvorene.

Bitno je da se odlučite što želite s tom grupom. Koja će biti glavna tema grupe. Ovdje naravno govorim isključivo o grupama koje se kreću oko sportskih tema, odnosno tema koje uključuju fizičku aktivnost ili aktivnost u prirodi. Većina grupa je zamišljena da se dijele iskustva i na taj način utječe na svijest drugih ili im se samo daju ideje za neke njihove nove avanture. Neke grupe dozvoljavaju pozivanje drugih u grupu, neke ne, ali sve grupe imaju određena pravila. Koji put su ta pravila prilično striktna i admin ih se drži kao pijan plota, a katkad se dozvoljava svakojaki izričaj.

Osobno ne podnosim trolanje. Mislim da je to prilično gubljenje vremena i skreće pozornost sa sadržaja na nešto što je najjednostavnije nazvati sprdnjom. Trolanje po meni treba sasjeći u korijenima, osim ako vaša grupa već u startu nije neka satirična. U tom slučaju opletite po čemu god želite.

Ako ste mislili da ćete postati poznati ili steći puno prijatelja, vjerojatno ovaj članak nije namijenjen vama jer vi nemate vremena za čitanje ovoga. Vi ste fokusirani na pronalazak virtualnih prijatelja. Osobno još uvijek imam prijatelje s kojima sam išao u osnovnu školu i sretan sam što imam stvarne prijatelje pa nemam neku potrebu za takvim oblikom afirmacije. Grupe će vam donijeti onoliko članova koliko vi to dozvolite. Pitanje je samo jeste li čovjek koji teži kvalitetu ili kvantitetu. Ako vam je broj članova, olfo frendova bitan, onda primite koga želite, ali bude prilično uvjereni kako je teško nadgledati veliku grupu.

Velika grupa znači puno komentara i puno različitih osobnosti. I puno pametnjakovića. I puno grubih ljudi. I puno zajebanih ljudi. Nisu svi dragi i dobri da šire pozitivu. Nope. Ne znam ni za jednu grupu toga tipa koja tolerira seronje, meni najgori tip ljudi. Oni moraju nešto prosrati, oprostite na izrazu, samo kako bi uživali u čitanju svojih navoda. To su ljudi koji vole svoj glas više od svega. Kao admin, ne trpim trolanje i grubosti pa ćemo se nakratko vratiti na pravila. Kad formirate grupu, FB će vam recimo ponuditi neka osnovna pravila koja možete predstavit grupi, no možete i kreirati svoja vlastita. Držite se tih pravila. Sami ste ih predstavili grupi i ako mislite zadržati glavnu ideju grupe, budite fleksibilni koliko je to god moguće do trenutka kad netko pređe granicu dobrog odgoja i ukusa. Ukoliko imate želju zadržati nivo grupe bilo bi dobro držati se unutar granica pristojnosti i ne dozvoliti seronjama da preuzmu stvari u svoje ruke. Seronje vam u životu ne trebaju pa ih upozorite i/ili izbacite iz grupe kako biste zadržali integritet i glavnu, pozitivnu misao vaše grupe.

Otvoreni stil grupe omogućava uvid u sve i sva. Pokušao sam to sa grupom Freud’s Runners and Friends pa sam čak omogućio i pristup prijateljima van hrvatskog govornog područja, no primijetio sam kako ljudi nemaju dovoljno interesa. Možda nisu shvatili ideju ove grupe. Tko će ga znati. Bitno je da ljudi koji su trenutno u grupi međusobno komuniciraju i dijele svoja iskustva, a da je njihova privatnost ipak koliko toliko zaštićena. Iz tog razloga preferiram zatvoreni model grupe u koju se trebate “učlaniti”. Moguće je postaviti i nekoliko pitanja na koje je potrebno odgovoriti. Kao adminu, takvo što je korisna stvar. Prije svega će vam omogućiti da vam u grupu uđe netko tko će vam nuditi povoljne kredite, pokušati uvjeriti kako ste u Zimbabveu imali strica koji vam je ostavio $15.000.000, ali da biste to dobili morate platiti $1.000… ili ste na lutriji dobili Zelenu kartu za Ameriku. Ako vam se učini da su odgovori produkt Google Translate-a, vjerojatno i jesu. No ako se radi o pravim odgovorima, vjerojatno ćete doznati kako je osoba došla do grupe i zašto. Mogli biste imati ipak neki uvid u to tko postaje dio vaše grupe.

Što je manje trolova, to je u grupi bolja komunikacija. Ja ne vjerujem u laprdanja, kao što ne vjerujem u kritiku radi kritiziranja. Uzaludno trošenje riječi je gubljenje vremena, a moje je vrijeme dragocjeno pa se isto tako odnosim i prema vremenu koje članovi grupe posvjećuju toj grupi.

Sadržajno morate biti interesantni. Zašto? Pa ako želite imati grupu, potrebni su vam ljudi. Ljudi neće ostati u grupi u kojoj nema zanimljivih sadržaja. Samo oni koji su isključili obavijesti grupe pa su se zaboravili ispisati iz grupe i ostali sasvim slučajno.

Nije zgorega imati još pokojeg administratora ili bar moderatora. Ima različitih opcija i nivoa kojim možete doprinijeti grupi. Pitanje je samo ima li interesa za to. U krajnjoj liniji, dogodi li vam se štogod, imate bar nekog tko će ili nastaviti rad nakon vas ili bar ugasiti grupu.

Voajerizam je meni neprihvatljiv. To mi je dosadno poput gledanja nogometne utakmice, ali ima onaj jedan čudan prizvuk psihoze. Nikad nisam razumio ljude koji radije gledaju druge kako žive, umjesto da sami osjete život. Ne kažem da prestanete gledati nogometne utakmice (iako nije loša ideja), već da promislite što bi bilo bolje. Gledati nogomet ili otići igrati nogomet. Super je ako se nalazite u oboje. Iz istih razloga svako toliko mi bude spočitano kako sam nekoga izbacio iz grupe. Nisam ja nikoga izbacio jer su oni koji su bili dio grupe imali priliku se u grupi ostvariti kroz zamišljena “pravila ponašanja”. Njihovo pravo je da pokušaju učiniti suprotno, kao što je pravo administratora da onemogući pristup grupi osobi koja ne pokazuje interes za sudjelovanjem, što je glavni preduvjet da se igramo u istom pješčaniku. Diktatorski? Pa ako ja stavljam fotografije sebe i svoga sina na nekom izletu u grupi u kojoj nisu svi moji bliski prijatelji, onda nekako očekujem reciprocitet ostalih članova. To osigurava određeni balans, a balansu svi težimo. To je kao kad trčiš 10 km po Sljemenu i popiješ pivu. To je balans kojem svi težimo.

Ali (!!), imate potpuno pravo imati i voajere. Ako je vaš cilj imati što više članova, pratitelja, knock your self out!

Ima također ljudi koji su tzv. posvuduše. Ne znam točno što bih mislio o tom izrazu niti profilu ljudi, ali tanka je granica između ljudi koji često dolaze na događaje jer vole sudjelovati ili dolaze jer im je bitno da se pokažu i osvanu na društvenim medijima. Svi se mi šlepamo jedni na druge. Neki pažljivije grade svoj imidž, drugi turaju nos gdje god stignu, a treći možda uopće ne razumiju taj koncept jer tako ne razmišljaju već se samo dođu družiti. Držim kako treba imati mjeru u tome. Medijski prostor lako se ispuni s ispraznim sadržajem, a rekao bih da je i to ok, jer svaka roba ima svog kupca. Osobno volim podržati kvalitetniji sadržaj. Nešto smisleno, drago i dobronamjerno.

Neke grupe ograničavaju broj fotografija u objavi. Nisam siguran da razumijem zašto, ali mi je jasno da neki ljudi znaju pretjerati. Kako god bilo, to se vrlo brzo odrazi na čitanosti i lajkanju njihovih objava. Ljudi lako prepoznaju falš-špilere. Bar ljudi oko mene.

Okružite se ljudima koji vas inspiriraju i pune. Koji mogu i žele više od vas. Koji vam daju ideje i motiviraju vas. Motivirajte vi dalje, one kojima treba motivacije. To je krug po sistemu “šalji dalje”, ali nikad ne znate hoćete li vi možda jednoga dana motivirati upravo ljude koji su motivirali vas. Dajte sebi i drugima šanse. Grupe mogu biti odlična platforma za izmjenu informacija. Ako ste administrator ili moderator takve grupe, pazite da su ljudi pristojni jedni prema drugima i ne dajte da jedni druge vrijeđaju ili omalovažavaju. Ne znam ni jednu sportsku grupu koja to dozvoljava. Rasprave znaju postati žustre, a na vama je da to držite pod kontrolom da ne eskalira. Naravno, ako ste izabrali opciju u kojoj je takva komunikacija prihvatljiva, imajte na umu da biste uskoro mogli imati samo hejtere i trolere u grupi jer će svi normalni iz iste izići.