#291: Pas nije prijatelj, pas je suputnik!

Vjerujem da ću navući bijes nekih ili bar ozbiljno negodovanje, ali iskreno, tko ne zna čitati s razumijevanjem, vjerojatno nije netko tko bi ove članke trebao čitati. Ja nisam hejter. Ja sam jedna jako realna osoba, čvrsto stojim na zemlji i unatoč povremenoj potrebi da idealiziram stvari jer sam u srži optimist, načelno provjera realiteta ima za rezultat rušenje mitova. Jednostavno treba posložiti činjenice i ne idealizirati stvari.

Koliko ste puta čuli ili pročitali rečenicu: Pas je najbolji čovjekov prijatelj?

E pa to sve skupa bi imalo smisla da je pas razumno, samosvjesno biće, ali nije ili u najboljem slučaju koketira s time po nekim teorijama. Pas se, kao i većina životinja postavlja prema izazovima unutar onog instinktivnog, odnosno unutar onog iskustvenog ili naučenog, istreniranog. Čovjek ima intuiciju. Navodno žene ju imaju, a muškarci su nešto između ljudi i životinja… ni vrit ni mimo. Naravno, ovo posljednje je sprdnja i zajebancija.

Matej i Luna

Uglavnom, za prijateljstvo je potrebna samosvjesnost. Ono što volimo kod pasa, bar oni koji istinski vole pse, je njihova nepatvorenost. Oni ne muljaju, iako prema nekim istraživanjima mogu pokazivati sposobnost varanja kako bi dobili hranu. Kako god bilo, ne treba ih dodatno idealizirati. Oni imaju svoju svrhu, a za svakog od nas ona je drugačija. Ako stvarno nemate ljudskog prijatelja i pas vam je zadnja nada za prijateljstvo, zanemarite ovaj članak. Vaši su problemi daleko veći da bi vas moja promišljanja još više bedirala.

Psima je sasvim ok ako ih niste odlučili staviti u kategoriju prijateljstva. Čak i kad ste najgori seronja na svijetu, oni su u stanju biti odani i pokazivati privrženost. To nije prijateljstvo. Prijatelj je dužan reći vam da ste seronja. Pas nije. I ne treba mu stavljati na teret prijateljstvo jer tražite previše od nje(ga). Oni će vam biti odani ili neće, slušat će vas upravo onoliko koliko ste radili na tome s njima. Sve do prvog tjeranja. Mužjak kad nanjuši prvu kuju koja se tjera, prijateljstvu je kraj ako nije steriliziran. Kuja koja se tjera zna biti tupava za poludit. Ne vidi ništa osim svog unutarnjeg sata koji joj govori da je vrijeme za štence. “Pa kako to da ja nisam na prvom mjestu odjednom?!”… uglavnom, psi nisu igračke niti roboti koji odgovaraju savršeno na komande. Nisu ni cirkuski primjerci ni akrobati iako za to imaju odlične predispozicije. Oni imaju svrhu, a to je da koračaju već tisućama godina uz nas kao pratitelji. Kao suputnici. I to uopće nije ništa loše. To je savršeno. Kao takvi su lišeni bilo kakvih romantičnih očekivanja koja bismo eventualno imali od njih, a istovremeno imaju mogućnost davanja toliko dobrih osjećaja i trenutaka koje bismo mogli bez opterećenja dijeliti s njima. Istovremeno, nakon što je pas cijeli dan doma sam, pitam se što vi prvo napravite kad dođete kući? Ja idem pustiti psa van. Spavate li do podneva ili se dižete kad je psu sila? Ili propustite pa pas obavi doma, a vi ste ljuti na psa? Tko je kriv? Pas ili vi? Jeste li vi prijatelj njima? Oni su u najboljem slučaju na razini dvogodišnjeg djeteta i s njima treba raditi. Jednom sam čuo kako psi u gradu doslovce umiru od dosade. Toliko im je dosadno da zapravo polako čekaju svoju smrt dosađujući se. Naravno da ima iznimaka. Moji psi su iznimka. Gdje god idem, trudim se da idu s mnom. Ako smiju. Ako je moguće. Ako je sigurno za njih.

Toliki su psi iza mene. Rex, Astor, Dax, Luna i Dana, a sad je sa mnom Vita. Svaki od njih bio je ili je, pas za sebe. Svojevrsni spas za mene, svaki u nekom dijelu mojeg života. Volio sam svakog od njih na neki poseban način, kao što su oni bili posebni. Neki poslušniji, neki luđi i svojeglaviji. I jesam li bio tužan kad su otišli? Da, kao da sam izgubio člana obitelji, prijatelja, nekog posebnog. Uvuku se pod kožu. Možda sam u nekom trenutku nekad davno i pomišljao o tome idiličnom odnosu nalik prijateljstvu, romantičnoj priči između čovjeka i psa, ali istinski vjerujem da im ne trebamo dati takav teret niti istovremeno zanemariti odnos koji imamo s ljudima koje zovemo svojim prijateljima. Ljudi će na svjesno zajebati ili nam pomoći. Psi nisu dio tog prokletstva. Oni su jednostavni, divni, zaigrani, nepatvoreni, iskreni i nisu ovdje da bi nam učinili nešto namjerno. Oni su naši suputnici (companions, rather than friends). To je super stvar! Psi su zakon i ja ih obožavam.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.