Sve je u trenutku i što vodi do tog trenutka. Moj je stav da želim skupiti što više znanja i vještina koje će mi jednog dana, koji god to bio i što god bilo stavljeno pred mene, omogućiti da postupim najbolje što mogu. Život pred sve nas stavlja mnoge izazove od kojih neke vrlo često ljudi izbjegavaju. I ja vjerojatno iako mi nije svojstveno jer želim “popraviti svijet” iako znam da je to utopija. Ali imam pravo pokušati napraviti najbolje što mogu. I često zajebem. I sebe i druge, jer ne kažu uzalud da je put do pakla popločen dobrim namjerama. Ali pokušao sam. Ne ignoriram iako ni sam ne znam koliko sam često čuo: “Ma pusti budalu!”.
Deset godina u policiji su me naučili da “prilika čini lopova” i da se neki sasvim “obični ljudi” nađu u nemogućoj situaciji u kojoj kradu ili ubijaju svoje bližnje. Količina grozote koje se prosječni murjak, pogotovo onaj u kriminalističkoj policiji nagleda je katastrofa (i neka mi kolege ostalih specijalizacija ne zamjere). Zašto to govorim? Zato što je to možda jedan od drastičnijih primjera onih koji su vjerojatno rekli da “neće nikad”, a učinili su. Nisu rođeni zli ni lopovi. Nekima se dogodilo.
Na stranu s teškim primjerima, no prije roditeljstva mnogi od nas budućih roditelja, u svojoj nesvjesnosti što nas očekuje nerijetko smo komentirali postupke onih nama poznatih roditelja u stilu: Nema jebene šanse da bih ja to dozvolio! Mene tako neće motati! A ne, nikad!
Nikad je prilično odrješito i vrlo ograđujuće te ne dozvoljava nikakvu mogućnost da se nešto dogodi. Ali prilično brzo postane jasno da nas se vrlo često uopće ne pita hoćemo li ili nećemo, nego da nam se dogodi da to nešto moramo ili želimo učiniti. Jednostavno dođe red ili vrijeme. Stoga, svim onima koji hodaju mojim kraljevstvom Rek’o-Porek’o, budite spokojni jer postoji već jedan vladar koji je stekao dovoljno ordena za doživotni ostanak na tronu. Nema šanse za bilo kakvim svrgavanjem.

Stoga, savjet mudrog vladara, smanjite s negacijom i ostavite si prostora za otkrivanje stvari za koje ste mislili da su bullshit ili potpuno neprihvatljive, jer u tome je čar evolucije da se događa kad joj to dozvolimo.
Apsolutno je nebitno hoće li vam ikad u životu trebati znati baratati puškom. Ako vam se pruži prilika probati, probajte. Puška neće nikoga ubiti ako ju ne uperite u nekoga i pritisnete okidač, dok je metak u cijevi. Koliko vam se god ovaj primjer čini nesuvislim, moj je stav kako je bolje posjedovati vještinu i znanje, a da vam nikad ne zatreba nego da vam zatreba, a vi to nemate.
Trudim se ne propuštati prilike. Naravno, ne uspijevam uvijek sve jer treba odrediti prioritete, ali neki trenuci se dogode jednom u životu, neke prilike za napredovanjem i stjecanjem novih iskustava koje nas čine uspješnijima i koje nas uče kako da se prilagodimo novonastaloj situaciji i kojima brusimo oštricu svoje inteligencije. Jer kad dođe taj trenutak testa, lakše je kad imamo ono što nam je potrebno za okušati se u izazovu i odlučivati bar donekle o svojoj sudbini.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!