Samo kratko o prošlom vikendu! Čini se kako sam si prepisao biti u cilju sad neko vrijeme kao podrška! Nakon kave… pardon pive, s Elvirom iz Kvarner Trailsa pošto smo odradili zahtjevnu rutu od Voloskog do Opatije s klincima te izmijenili promotivne sadržaje (on nama kape, mi njemu majicu), Maja, Matej i ja smo se uputili prema Umagu gdje smo trebali dočekati Ana-Mariju u njenom pohodu na 41km u sklopu utrke 100 milja Istre. Sa Sulićima smo trebali ići planinariti, ali odlučili smo kako će aktivnost dana biti ravničarska i ugodna bez puno naprezanja! Svima je pasalo.

Sve što smo željeli je malo podružiti, izmijeniti trkačke suvenire i uživati! Misija je uspješno završena i pozdravili smo se s našim kvarnerskim domaćinima Elvirom i Davidom te se uputili prema Umagu. Kroz glavu mi prolaze dužine koje je ekipa bila spremna prevaliti kako bi oko vrata potpuno zasluženo obijesili finišersku medalju u cilju u Umagu. Vremenski smo sve dobro iskalkulirali kako bismo na vrijeme stigli u cilj da navijamo za Ana-Mariju. Čak smo došli i malo ranije što je bilo super jer smo naletili na Martinu i Luku koji su odvalili istu tu dužinu u “nešto” bržem vremenu. Martini je to bio odličan dužinski trening, a Luka joj je čini se pravio društvo. Iskreno sam se nadao podružiti s Markom Hermanom koji je najavio kako će imati štand za svoje utrke (DUT, ABC,…), a također smo dogovorili da se nađemo u cilju i s Petrom koja je ovaj puta pratila muža Nikolu kao podrška u njegovom pokušaju prema drugoj stomajlerici.

Ulazimo u prostor sportskog centra i među prvima nalećem na hodajuću mladu legendu Andriju koji me vadi iz transa jer sam se pokušavao orijentirati gdje je što, kako bih prije svega našao Marka i njegov štand. Kasnije nalazim Andiju kako odmara gluteuse od silne vožnje autom. Potpuno ga razumijem. Tu je nastala ona sad već legendarna fotografija. Nismo stigli popričati, ali biti će prilike. Ana-Marija se približava cilju prema race predictoru, a Matej, Maja i ja se strateški postavljamo kako bismo ovjekovječili taj ulazak jer joj je to ujedno i najduža distanca u njenoj prilično kratkoj trkačkoj karijeri (ima sporta u njoj puno, ali ovo je nešto novo). I eto je dolazi, čak trči u cilj, a sinko ju dočekuje na cilju. Treba to roditeljima priuštiti koji put. Lijepo je to.

Uglavnom, da sad ne dramim, puno je tamo ljudi bilo. Neki su trčali, neki su navijali i podržavali trkače, a nekako smo se svi skupa našli na okupu za stolom i popili piće (hvala Nikica na pivi). Sjeli smo Maja i ja, Ana-Marija, ¸Matej, Nikica, Martina, Luka, Marko i Ana-Marija, Petra… a onda dolazi i Pavle Kruljac. Čakula, rekli bi Dalmatinci, samo takva. Veselje, graja, glasno, priča se o tome tko je kako završio, tko nije završio, kako je Nenad Ostojić zamalo skinuo najbolje hrvatsko vrijeme utrke, kako je kome bilo, što još čeka one koji ostaju u utrci, što je slijedeće, kako ćemo se organizirati za doći na DUT, zašto je Pavle odustao,…

Reći ću samo da sam se osjećao svoj na svome iako nisam sudjelovao. Volim tu trkačku zajednicu. Volim sjesti s ljudima koje uglavnom vidim virtualno više nego uživo. Volim “nadoknaditi”. Volim tu vrevu i osjećam se poput ribe u moru u tom okruženju. Posebno me veseli što je Pavle na prvu rekao da će rado doći u podcast Bez pauze. Rekao je on da možemo odmah! Možda bismo i napravili nešto da nije bila tolika galama, a vjetar je krenuo najavljivati orkansko nevrijeme koje je uslijedilo ubrzo. Razmišljao sam o Nikoli još dva dana nakon, jer smo osjetili snagu prirode vozeći se natrag u Novi Vinodolski. Vjetar je ljuljao auto. Temperatura je pala na 4 stupnja, a stvarni osjećaj uz taj jaki vjetar, kišu i susnježicu bio je sigurno negdje u minusu. Pod uvjetom da niste mokri. A puno ih je bilo mokrih i promrzlih. Teška utrka. Nije za mene, iskreno ću reći. Ne vidim se u utrkama preko 40-50km i nekako mislim da su utrke do 30-ak km za gušt po mojoj mjeri. Svaka čast svima koji su sudjelovali u ovoj prilično surovoj tekmi koja ide prekrasnih istarskih krajem, bez obzira jesu li se natjecali i završili. Svaka čast i svima onima koji su bili podrška, jer su sigurno pomogli u tom uspjehu trkača.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!