Dario Mišković i ja smo se baš poklopili u promišljanjima nekako ovih dana jer je on napisao blog o tome kako ljudi govore da nemaju vremena za treniranje. Dakle potpuni je bullshit da ljudi nemaju vremena za sebe. Uvijek imaš vremena za sebe, samo je pitanje kada i koliko. Naravno, pitanje je želimo li stvoriti vrijeme za sebe i kako zamišljamo da bi to vrijeme trebalo izgledati. Nekome je “vrijeme za sebe” buljenje u ekran. I meni je koji put takav dan, da mi nakon trčanja ujutro sa psima, cijelodnevnog posla, bavljenja sa sinom, pripremom hrane za sutradan i tko zna koliko drugih stvari koje su nužne, treba samo pola sata da buljim u neku glupavu seriju ili film koji ću vjerojatno gledati u epizodama. Malo da se isključim. Vjerojatno bi bilo bolje da sam uzeo kakvu knjigu ili porazgovarao s prijateljem, članom obitelji, partnericom ili sinom. Vjerojatno, no katkad nam treba isključenje. Ali to je ipak samo katkad. Ostale dane bismo trebali naći vremena za tjelesnu aktivnost jer bitno je za zdravlje, a kako bi Rich Roll rekao i obožavam tu njegovu misao: Mood follows action!
No ono što sam neki dan čuo od jedne frendice zapravo mi je unijelo nemir. Kaže ona: Nije to za mene! Prestara sam za to. Riječ je bila o podcastu, no zapravo me zbunjuje činjenica da može reći da je za nešto prestara. Nešto što u najjednostavnijem, najpristupačnijem i najopuštenijem obliku donosi informacije. Nema trača, nema ljutnje ni agresivnosti, pozitivno je i slušljivo. Ne nužno moj podcast, već većina podcasta. Ali zapravo ono što ja čujem, a što je vrlo moguće potpuno krivo, je činjenica da ju ne zanima učiti. Možda ne nju, ali često to čujem. Prestar/a sam da bih to probao/la. Ne znam u kojem trenutku sam dovoljno star da bih prestao učiti, razvijati se? Pogotovo u ovom tehnološkom boomu u kojem jednostavno moramo učiti konstantno kako bismo bili u korak s vremenom. To ne znači da bismo trebali biti ovisni o tehnologiji, već da bismo mogli participirati. I što kad si recimo 70 godina? Što kad imaš 60 godina i vrlo je moguće da bi mogao živjeti još 25-30. Brzina kojom tehnologija napreduje je zapanjujuća, a ne možemo se oslanjati na slijedeću generaciju da će nam biti uvijek dostupni instalirati nove aplikacije na mobitelima.
Kad sam počeo razmišljati o podcastu, sve se činilo super! Istovremeno mi se pružila prilika da krenem s prvim u suradnji sa Zvonimirom Mikašekom i 3sporta.com portalom. Zvonimir je rješavao tehnički dio i to je radio majstorski. No kad sam krenuo sam, isprva sam imao pomoć Ante Gele, ali kako je pandemija jenjavala Ante se više nije mogao posvetiti mojem projektu jer je imao svoje. U tom sam trenutku mogao ili prestati s podcastom ili učiti kako snimiti, editirati i objaviti podcast. I to sam učinio. I zapravo mi je izuzetno drago da sam to učinio, no svakog tjedna doznam nešto novo. Vjerojatno ću morati razumjeti i potrebu za TikTokom, kao alatom koji mi je potreban za povećanje dosega podcasta. Ovo su moji jednostavni primjeri, ali ideja je da jednostavno ne smijemo postati prestari ni za što.
Onog trenutka kad odlučimo da smo prestari za učenje, da smo sve naučili i da nam je dosta, tog trenutka smo svoj um zaključali u neka četiri zida i ograničili se. Znanost napreduje i ruši mitove koji su nam imputirani poput religijskih dogmi. Znanost umire kad nestane kritičkog razmišljanja. Znanost ne trpi dogmu i stagnaciju. Čovjek je spreman za “vječni počinak” onog trenutka kad ne želi naučiti nešto novo. Toliko stvari se tek otkriva o prehrani, o funkcioniranju tijela, o načinu na koji razmišljamo. Toliko prekrasnih novih informacija čeka da ih usvojimo, a moderne platforme i aplikacije su odlični alati da slušamo, čitamo, učimo pa čak i aktivno sudjelujemo da je zastrašujuće pomisliti da netko “nema vremena” ili je “prestar” za osobni razvoj. Nemojte se dati zajebati na taj način jer to samo čini one druge daleko sposobnijima. A sve što učimo danas, biti će nam vjerojatno nužno kako bismo mogli razumijeti znanost i njena rješenja koja tek dolaze.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što pratite!
