Kad je riječ o Kvarner Trailsima, dvije stvari se nameću gotovo same po sebi: izvrsnost i prijateljstvo. Oni su apsolutni benchmark u tome.
Teško meni sad biti baš više objektivan, koliko god se trudio, no kad se komentari ponavljaju sa više strana, onda to postane istina: Kvarner Trails je mjera za kvalitetu u organizaciji trail running događaja. Tu nema dvojbi, a svoju izvrsnost su prenijeli još jednom na novo izdanje Malinska Outdoor Weekenda koji je na jednom mjestu okupio trkače, mtb bicikliste, šetače/hajkere, dva izvrsna gosta predavača i puno puno veselih i nasmijanih ljudi. Moram pohvaliti da je ove godine klopa u Hotelu Malin nekako bolja i da su sami konobari nekako uspješniji u posluživanju cuge na šanku, na kojem se doduše i nisam zadržao kao i prošle godine.
Ali vratimo se mi utrci. I ove sam godine išao na kratku jer sam u eto neki bolovima u koljenima koji se javljaju i nestaju pa da se prekomjereno ne zakoljem s ozlijedama. A istovremeno, trčali smo s psima pa je guranje na dugu dodatna komplikacija jer onda moraš uzeti i vode za pse. Ovo nije canicross utrka pa nije ni za očekivati da na okrepnim stanicama imaju vode i za pse (iako su nam dali vode naravno za njih, a mi smo imali svoju za sebe). Koliko mi je poznato, ovo je jedina utrka u čitavom serijalu u kojoj psi smiju sudjelovati iako znam da je Bojan (Karabaić) trčao Hahliće sa svojim belgijancem Bobijem. Načelno, utrka je prekonkurentna da bi psi smetali na stazi. Mi, koji smo trači s psima, kretali smo negdje s kraja kako ne bismo smetali ostalim sudionicima. Siguran sam nam se svima moglo progledati kroz prste i da smo pse držali na dovoljnoj distanci da ne smetaju trkačim, a nedvojbeno je prijedlog za slijedeću godinu da se uvede i canicross utrka. Siguran sam da bi privukla dovoljan broj zainteresiranih. I da, Kvarner Trails ulazi u blagu hibernaciju (ja sam optimist) i uzima pauzu za slijedeću godinu, no Malinska Trail će i dalje biti dio MOW-a, što me iskreno veseli.
Neki bi možda mogli pronaći zamjerku da je Malinska Trail isuviše ravna utrka, no ja sam osobno protiv takvog zaključivanja jer trail utrke ne mora nužno krasiti elevacija. Mišljenja sam da je to pogrešno razmišljanje, jer ono što je bitno za trail trčanje je da se trči prirodom. Cik-cak jurcanje kroz hrastovu šumu, napikavanje kroz tehnički dio sa manjim sklizavim grotama i blatnjavu zemlju (ovogodišnji scenarij zbog kiše noć prije) te lungo mare na kratkoj stazi uz poneki kilometar šumskih cesta na kratkoj stazi, daje priliku da se ispalite kao iz topa i trčite brzo. Danas svi žele nabubati visinsku i nepotrebno nagurati dužinu, kao da sve treba biti nalik UTMB-u. Ne treba. Trail trčanje nije samo za Kiliana i njemu slične, ono je načelno idealan način rekreacije za sve generacije koje imaju u sebi ono nešto posebno, što ih tjera da uživaju u prirodi u nešto bržem tempu od hoda. I utrka je opet rasprodana, što potvrđuje povjerenje koje ulijeva Elvir i njegova ekipa. Dakle, nije lako tražiti ozbiljne zamjerke Kvarner Trails utrkama jer ih krasi čudesna ekipa, odlična organizacija, lijepi startni paket u kojem su uvijek topli obrok (vege ili mesni), majica i medalja, a često i buff, zapakirani u superkorisnu platnenu vrećicu koju možete koristiti za trgovinu, plac ili čak za gradsku šetnju ako vam paše uz vaš outfit. Elvir se pobrinuo da je dizajn pojedine utrke uvijek izuzetno privlačan, a odličan odabir majica Zone Tri je za svaku pohvalu jer majice osim za po doma, možete slobodno nositi i drugim prigodama. Ja ih volim obući za podcast.
A ekipa… Marina, Martina, Renata, Đurđa, Denis, Mirjana, Ingrid, Ivana,… i mnogi drugi, vi ste me pustili k sebi i ja sam vam beskrajno zahvalan na tom prijateljstvu. I opet je Renata donijela poslastice za Vitu, a kolači “za posebne prilike” iz kučne radinosti su apsolutni vrh, što predstavlja ozbiljan problem jednom problematičnom slatkoljupcu! Fotografi, jedva čekam vidjeti vaše uratke jer uvijek me razveselite mojim novim profilnim fotkama, a sami događaj ne bi bio toliko upečatljiv bez bezrezervne i izuzetno tečne forme kojom Dražen Zima vodi ovaj događaj. I za neko vrijeme, morat ćemo se toga odreći. Bar do slijedećeg Outdoor vikenda u Malinskoj u 2024. no ne preostaje mi nego se nadati kako će se Elvir dosjetiti nečeg još superiornijeg i veselijeg za sezonu 2025. jer Kvarner Trails su hrvatski benchmark izvrsnosti kada je riječ u organizaciji trail utrka uz koje su mnogi odrastali.
Moram isto spomenuti kako je ova utrka za mnoge prilično revijalnog tona. Meni je već godinama tako iako se ne mogu pohvaliti ne znam kakvim naganjanjem rezultata no u Malinsku odlazim potpuno opušten jer znam da je to kraj sezone i guštanje je jedina stvar koja me zanima. Nekako smo se Martina i ja dogovorili da ćemo ove godine ići lagano, prošetati pse, koji su pak iskreno to mogli odraditi i puno brže ili čak i onu dužu, ali puno je bilo faktora koji su na to utjecali pa je i ovako bilo izvrsno. Meni je bilo bitno vidjeti ljude. I one u organizaciji i sve one na koje sam navikao kroz godine u kojima dolazim na utrku. Da sam bar ranije krenuo. To je sve što ću reći.
I što ćemo slijedeće godine? Planirat ćemo Malinska Trail, to je sigurno. Jer sam siguran da ću tako vidjeti svu divnu ekipu Kvarner Trailsa, ali i svih onih na koje sam navikao gledati na utrkama Kvarner Trailsa, bilo da su iz primorsko-goranske županije ili iz ostatka Europe. Jer ovo je europska utrka u kojoj sudjeluju natjecatelji iz 20 država, što je izuzetna stvar za promociju regije, ali i cijele Hrvatske. Elvir je sa svojim timom stavio Hrvatsku na svjetsku kartu traila i uspio učiniti svoj serijal dijelom jednog od navjećih svjetskih serijala trail trčanja – Golden Trails. To je ogromno, a to se ne događa slučajno. Sretno dragi ljudi i već promišljam kako dogovoriti spontana okupljanja u 2024. na brdima koja su nas zbližila i povezala kroz ovaj prekrasan sport.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora, osim nekih fotografija koje nose oznaku Kvarner Trailsa i autorski ne polažem nikakva prava na njih već su preuzete sa njihovih društvenih mreža.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!
