Zagrebački noćni cener… pri samoj pomisli na tu utrku, svima je vjerojatno jasno kako je to centralni trkački cestovni događaj u Hrvatskoj. Ima odličnih cestovnih utrka u Hrvatskoj no samo je jedna s takvim odazivom trkača i navijača. Svi žele biti dio Cenera (ne postoji drugi kad kažeš Cener… ostali mogu biti Desetke) jer to je onaj benchmark izvrsnosti, test rada kroz cijelu godinu, vrijeme za dokazivanje samom sebi. Meni iskreno nema niti jedne cestovne utrke do Cenera, a kako već godinama prijateljujem i razgovaram s idejnim tvorcem i direktorom utrke, Nedeljkom Vareškićem, znam da on sam kreće od pretpostavke da svaki mora biti nešto posebno i nešto veliko!

Neću sad drviti o Ceneru i bacati hvalospjeve, jer teško je naći prigovora iako se našao pokoji argumentiran vezan za elitne trkače i izjednačenost šansi. Cener je sportski događaj koji je nedvojbeno stavio trčanje na europsku trkačku kartu i tu treba tražiti svoj dodatni proboj pa makar u onom turističkom smislu. Zagreb je trkački snažan, kako zbog trkačkog booma, koji se dogodio prije kojih 12-13 godina, tako i zbog činjenice da u samom Zagrebu postoje trkački klubovi koji aktivno rade na promicanju trčanja, u rekreativnom i natjecateljskom smislu. Istovremeno, Zagreb ima dovoljno znamenitosti i sportske povijesti zbog kojih bi trčanje njime samo po sebi mogla biti dobra turistička ideja. Cener je u tom smislu centralni sportski događaj koji za razliku od ostalih utrka (svaka čast Zagreb Advent Runu koji ima ideju, ali nema navijače) ima publiku koja grleno bodri trkače i bez koje bi Cener bio još samo jedna Desetka. Zagrebački maraton bi ubio da ima tu publiku.

Ove sam godine imao dva scenarija: jedan je biti pratnja na utrci ili trčati svom silinom u nadi kako ću konkurirati u ukupnom poretku Kupa pred jurcanje stepenicama Zagrepčanke što slijedi u prosincu kako finale. U konačnici je ispalo ovo drugo i mogu reći da je tijelo radilo kao nikad prije. Trčao sam snažno i ostvario svoj ponajbolji rezultat na 10km uopće. Nikad prije nisam trčao tako brzo, a kad vidim sve parametre koje je Garmin zabilježio, vjerujem da je bilo prostora za ukrasti još koju sekundicu, ali to je sad čista semantika. To je bio moj dan za trčanje. Biti deseti u kategoriji M50-54 (ukupno 200/1981 muškaraca; 230/3182 ukupno) trčeći kroz ulice svog grada, ulicama Centra po kojem sam kao klinac bauljao s ekipom,… neprocjenjivo! Osobni rekord uz prekrasnu publiku, a u ovih 50 godina koliko sam na Zemlji, ali u svom dragom Zagrebu, skupio sam dovoljno poznanstava da i iz publike čujem svoje ime i bodrenje. Naravno da je riječ o mojim prijateljima i poznanicima.

Cener je prošao beprijekorno, rekao bih. Sada već provjerena staza koja omogućava i da potegneš, da malo i filtriraš ekipu po zavojima, ovisno o tome gdje se pozicioniraš, da dobiš vjetar u leđa od potpunih neznanaca, ali i onih poput Gorana Murića koji ti s autoritetom dobacuju da možeš! Kad u cilj uletavaš s pjesmom Friday, a znaš da si za svoje pojemove brz pa dignem ruke i čujem navijače uz ogradu kako zagrme! Kao da sam pobjednik u najmanju ruku. Pa se izgrlim s Nedom i Tajom koji vide da su ponovno s ekipom napravili odličan posao! Meni je to posebno! Posebno kao i dogovoro za timsku fotku Freud’s Runnersa ispred Ljekarne na Trgu pa poslije u Bonitu na pivu. Ove godine DJ je bio odličan, rokao je domaću modernu mjuzu ispresjecajući sve s jakim svjetskim hitovima, a sve u nekom nabrijanom EDM modu. Odličan posao! Bravo Ned! Bravo ekipa Zagreb.Run! Bravo Zagrebe kao domaćin i bravo za sve one koji su trčali i/ili navijali, pogotovo već poslovično čudesne Zagreb Runnerse u Tomićevoj kao i Adidas Runnerse na Kazališnom trgu. Bravo i za policajce i volontere koji su se potrudili da se osjećamo sigurno dok trčimo ulicama meni najdražeg grada na svijetu. BRAVO ZA SVE I CENER VIDIMO SE DOGODINE!!!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora (osim fotografija koje su označene oznakom Medvednica Trail čije su vlasništvo, a skinute su s društvenih mreža).

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!