Jaz među klubovima

Dabogda crkla krava susjedu!

… poznata narodna poslovica.

Kada je riječ o suradnji sportskih društava, udruga, klubova u Hrvastkoj, čini se kao da bi ova poslovica prilično dobro opisala situaciju. Kao sportaš rekreativac, koji je okružen ljudima okupljenim pod nazivom Freud’s Runners, prečesto posvjedočim takvom scenariju. Freud’s Runnersi su sva sreća potpuno nezavisni i “nepripadni” u tom smislu jer nisu niti formalni i podržavaju sve koji potiču sport i aktivnosti u prirodi. Načelno, mi odgovaramo svima i nama svi odgovaraju. Zvuči divno, što zapravo i jest.

No stvarnost upućuje da postoji ozbiljan jaz i nekolegijalnost među klubovima. Rivalstvo je dobra stvar i potiče ljude da pokažu ono najbolje, ali od 2013. kada sam ušao u crossfit pa do danas, svjedočim čestom bojkotu sportskog događaja jednog organizatora od strane organizatora nekog drugog događaja. Jedan klub često potpuno ignorira događaj drugog kluba.

Sjećam se kada je Boris Cvilinder, kao vlasnik tadašnjeg Fanatic Box Crossfita (danas Ultimate Performance Gym), 2014. hrabro odlučio napraviti jedan međunarodni crossfit događaj – Fanatic Adriatic Throwdown, koji je kasnije doživio nekoliko izdanja, preselivši se iz prvobitne Fažane na impozantniju lokaciju stadiona u Umagu. Vrlo je malo ljudi vjerovalo u Borisa, no čini se kako mu je ipak događaj uspio. Ipak, one prve godine potpuni bojkot kompletne CF zajednice. Iskreno, meni je odgovaralo jer sam se prijavio i u bio možda prvi Master natjecatelj iz Hrvatske na međunarodnom CF natjecanju što mi je bilo fenomenalno iskustvo. Neki bi pronašli argumente, objektivne ili subjektivne, zašto su pojedinci odlučili bojkotirati taj značajan sportski događaj, no nikako mi nije bilo jasno kako je cijela zajednica tu prvu godinu bojkotirala da bi se slijedećih nekoliko godina prilično trudila pojaviti na istom tom događaju. Kao da organizirati bilo što već samo po sebi nije teško. Bilo je sve skupa tri hrvatska predstavnika na tom natjecanju – moja bivša supruga i ja te jedna fantastična sportašica sa sjevera Hrvatske koja je zajedno sa svojim trenerom rekla kako ju ne zanimaju previranja već samo sport. Svaka čast Marijani i Tihomiru jer sport je veći od pojedinca. Svi ostali bili su stranci, koji su se nastavili vraćati iz godine u godinu.

Crossfit je u Hrvatskoj od tog trenutka ipak malo odrastao pa je nestala većina dječjih bolesti s kojim se suočavao no prilično sam siguran da i dalje ljudi iz jednog boxa (CF naziv za teretanu) potajno kenjaju o nekome iz drugog. Ipak, mislim da smo evoluirali, što mi se čini kad vidim manja natjecanja koje organizira Crossfit Maksimir, a na kojima često vidim poznata lica iz drugih boxova kao što su Cross Sport Delnice ili Crossfit Zagreb no ima ih još. Veseli me to jer iskreno mislim kako je to najbolji način da se promovira sport i svijest o aktivnom životu.

No taj obrazac po kojem trava ne samo da nije kod susjeda zelenija, već je bolje kloniti se i njega i njegove tratine (po mogućnosti popljuvati kad se stigne), primjećujem i u drugim sportovima kojima sam izložen posljednjih nekoliko godina. Na tečaju dvoranskog penjanja u dvorani Fothia – zapad, prije kojih godinu dana, trenerici sam rekao kako sam se počeo baviti boulderingom u dvorani Hive u Heinzelovoj ulici i kako mi je super tamo. Njen je komentar, nakon žešćeg kolutanja očima bio je: “Koji Hive? Budi ozbiljan! Daj dođi u pravu dvoranu!” jasno dajući do znanja kako nema baš neko mišljenje o još jednoj penjačkoj dvorani u Zagrebu i kako postoji samo jedan “pravi izbor”. Kao da ih imamo deset pa je sad još ta jedna posebno loša. Zagreb, prema mojim informacijama ima tri penjačke dvorane – dvije od Fothie te Hive. Mislim da bi ih trebao imati više jer je riječ o fantastičnom sportu. No u danim okolnostima mislim da treba cijeniti činjenicu da postoji još jedna. Ma išao bih ja i u Fothiu na penjanje da ne živim na potpuno drugom kraju grada pa mi Hive odgovara i lokacijom. Treba cijeniti raznolikost i više mogućnosti, a ne biti zbuksan i začahuren.

Rođeni s kritičkim talentom

Ne jednom sam rekao kako se svi rađamo s tim prokletim “talentom” kritiziranja svega što je u bilo kakvoj suprotnosti s nama. Čak nije ni nužno da je u suprotnosti s nama i našim svjetonazorima. Ja cijenim kritiku dok je god konstruktivna i nudi rješenja. Najlakše je sve posrati i reći da ne valja, ne nudeći niti jednu alternativu. Ne valja i to je to. Aj bok!

A ne, ne, neeee! Ne sa mnom. Jer ja ne posustajem. Ne valja ti? Ti mora da znaš bolje pa stoga izvoliš – the floor is yours! Prilično sam siguran da se ljudi iznenade kad ih pitaš jel nude neku alternativu ili samo laju bezveze jer su zlonamjerni i neinventivni. Nemojte dati ljudima koji ne nude ništa da vam utječu na životne odabire.

Danas je teško organizirati dječji rođendan, kavu s prijateljima ili obiteljsko druženje koje bi svima odgovaralo. A sad zamislite da radite trkački event koji broji sudionike u stotinama ili čak tisućama sudionika. To traje mjesecima. Od inicijalne objave, traženja sponzora, dogovora sa sponzorima , traženje volontera, slaganje dokumentacije i dobivanje svih mogućih dozvola, izrada startnih paketa, prijavljivanje događaja, dizajniranje i nabava medalja, pokal i drugih nagrada, trasiranje, nabava okrijepa, komunikacija sa gradovima, lokalnom samoupravom, ministarstvima, policijom, vatrogascima, hitnom pomoći, HGSS-om,… i onda ti netko iz “suparničkog” tima kaže da je to za k…c. Kao da nije riječ o suparniku već protivniku, neprijatelju. Današnji procvat trčanja moramo podržavati! I to svi, zajedno. Nedavno mi je frend Kiki, trail trkač rekao kako ide na utrku negdje van Samobora (od kuda su on i njegov klub) jer je – red. Red je da ode, podrži događaj u organizaciji drugog kluba kako bi mogao očekivati da se i njegov događaj podrži. Mi smo svi ambasadori dobre volje, to nam mora biti jasno. Jer ako nismo, onda smo njurgala. Ne čini li vam se kako ambasador zvuči bolje od njurgala?

1. Omišalj 10K

“Ma taj događaj ne valja!” – nema tog sportskog događaja na kojem sam sudjelovao koji bi se mogao tako okarakterizirati. U posljednjih nekoliko godina trčao sam po raznim gradovima i brdima, a moji dragi prijatelji prenijeli su mi utiske sa drugih utrka na kojima nisam bio i niti jednom nisam čuo da nešto ne valja. Ali ono baš da istinski nešto ne valja. Pa kako je moguće da neki i dalje bojkotiraju otići na utrke drugog kluba ili drugog organizatora? Meni to nema nekog smisla. Naravno, ne možemo biti na nekoliko mjesta istovremeno i to mi osobno jako smeta jer se danas u istom vikendu znaju naći i po tri odlična događaja na kojima ne mogu biti jer se još uvijek nisam multiplicirao, no to je sasvim razumljivo. Ove sam godine posvjedočio kako je meni inače vrlo dragi organizator utrka Kvarner Trails, organizirao vikend isprobavanja trail staze u Malinskoj i trasiranju rute za istu utrku koja se trebala održati mjesecima kasnije, u isto vrijeme kada se održavala utrka na 10 kilometara u Omišlju. Omišalj 10K je utrka koja je najavljena mjesecima unaprijed, a iako je riječ o drugačijem trkačkom događaju koji ima nešto drugačiji profil sudionika, mislim da nije prikladno staviti to na isti dan. Iskreno se nadam da je riječ o slučajnosti kako su mi i ljudi iz Kvarner Trailsa objasnili, a meni su i jedan i drugi organizator dragi. Bilo bi šteta! Šteta za sve nas jer broj trkača u Hrvatskoj raste iz dana u dan i čini se kako im se sviđa ugođaj sudjelovanja na utrkama.

Hahlići Trail 2019.

Uostalom, vjerujem kako se vremena mijenjaju i za hrvatski turizam gdje više nije dovoljno pokazati prstom gdje su more i sunce. Naš se mentalitet sporo mijenja, no turisti danas žele više. Uvijek se pitam, a i pisao sam o tome, što će nama u Zagrebu toliki polumaratoni. I dalje nisam siguran da nam ih toliko treba, umjesto da se napravi jedan ozbiljan maraton na kojem bi sudjelovalo preko 10.000 natjecatelja i koji bi bilo načičkan navijačima i raznim izvođačima od starta do cilja no moji čitatelji se ne slažu sa mnom i kažu neka ih je i više. Vrijeme će pokazati i nadam se samo da će se trkačke zajednice manjih mjesta probuditi i u to uključiti lokalnu samoupravu jer su benefiti višestruki. Ne podiže li jedan Zagreb Advent Run vrijednost cijele turističke ponude tijekom Adventa? I to još na koji fantastičan način.

Čaša nikad nije poluprazna

No znači li to da su sve trke iste? Ne, naravno da ne. Neke utrke su posebne, bilo da je riječ o subjektivnom ili objektivnom stavu što je naravno sve ovisno o tome tko o njima govori. Neke utrke imaju fantastične trkačke rute ili makar samo dionice. Neke imaju fenomenalne medalje poput utrka onih koje dizajnira Siniša Mareković. Neke imaju bogate startne pakete ili opako dobre after partije. Neke jednostavno trče kroz kvartove vaše mladosti pa su vama osobno posebne i nikom drugom, a neke idu kroz nacionalne parkove ili zaštićene jezgre starih gradova.

Danas, sam baš u tom nekom neobičnom modu izobličenja narodnih poslovica pa ću vam reći kako ne treba gledati da je “čaša uvijek poluprazna”, već uživati u onom što imate, što možete i što je izvedivo. Ne kažem da ne maštate i ne planirate, ali da se ne izgubite u svojim dubiozama i pretjeranim promišljanjima, već da iskoristite ono što vam se nudi. I dok to radite, pohvalite ljude koji su za vas to pripremili. Podržite ih jer je to jedini način da napreduju i ponude vam još više. Podržite susjeda “da zasadi najzeleniju travu” pa čak i ako to znači da će biti zelenija od vaše. Niste u braku pa da varate svog partnera. Dajte ljudima šansu.

Većina vas koji ovo čitate, bez obzira vozite li bicikl brdom ili cestom, trčite li brdom ili cestom, plivate li u bazenu ili otvorenoj vodi, dižete li manje utege brzo ili velike utege sporo, penjete li se po umjetnoj ili pravoj stijeni, bavite li se alpinizmom ili planinarenjem, … imate svoje favorite, no zamislite da kako bi bilo da ste sami na utrci? Ne biste imali s kim se natjecati, zar ne? Ili vam nitko ne bi pravio društvu, ako ništa drugo. Veselite se svakom događaju jer nas svaki takav pomiče za korak dalje od prosječnosti. Ako niste u mogućnosti pomoći, nemojte odmoći. I molim vas, budite otvoreni prema mogućnostima radije nego da rezolutno kažete kako nešto ne valja, samo kako biste “držali stranu”.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Up ↑

%d bloggers like this: