Uzdaj se u se i… štenge do 7. kata

Prije neki dan sam pisao o tjelesnoj aktivnosti za vrijeme apokalipse, uopće ne poimajući razmjer shitstorma koji se spremao polako u utrobi moga omiljenog brda. I to paralelno s ovom kretenskom pandemijom. Zapravo čak nisam ni na koga ljut vezano za nastanak virusa. Ni na virus, ni na šišmiše, ni na jedače šišmiša. Nisam ljut ni na to što nam Stožeš civilne zaštite nalaže jer moraju. Nisam ljut na Boga (jer na njega nisam nikad ionako ljut) ni na Majku Prirodu. Ali sam ljut na ljudsku glupost i sebičnost. Ljut sam na fontane i spomenike koji se grade, umjesto sigurnih škola, vrtića, bolnica. Ljut sam na nadograđene katove čiji zidovi padaju po cesti i preinačene zgrade narušene statike koje nitko u centru grada ne održava kako treba i na kojima se ne može obnoviti ni fasada te osigurati sigurnost građana. Ljut sam bandite. A možda zapravo sve to samo krivo gledam. I zapravo je nebitno jesam li ja ljut ili ne.

I onda taman kad pomislim da je sve otišlo ukurac, da ću ispizditi doma, odlučim se umjesto sa prijateljima Sljeme (ali na propisanoj distanci), ostati doma sa dragom. Ujutro nas neće probuditi niti moj sinko niti njegov pas. Spavat ću i još joj kažem kako sutra hoću kavu ujutro (inače ju ja kuham pa zato). Ne idem nikamo, ostajemo doma, a ako mi se bude trčalo, smislit ću već nešto tijekom dana. Na pamet mi naravno nije palo da će me u 06:24 bosonogog izut iz cipela, potres kakav Zagreb nije vidio 140 godina navodno. Rekao bi da smo bili shaken but not stirred. Po prirodi nemam običaj paničariti kad to svi rade. Ja pizdim unaprijed. Preventive radi. Nisam baš preper. Ne bih to rekao za sebe, ali profesionalna deformacija u meni govori da pokušam predvidjeti neželjeni scenarij. Iskreno, ništa te jebeno ne može pripremiti za potres. Ni na ljude koji se oko tebe boje. Ne kažem da se ja ne bojim. Bojim se kao i svi drugi, no moji mehanizmi valjda funkcioniraju drugačije. Rekao bih da je to rezultat profesije i sporta. U trenucima kad je drugima drama, ja nastavljam jer stvari se trebaju obaviti. Kroz posao (pogotovo u kriminalističkoj policiji) sam imao priliku vidjeti ili na druge načine biti svjedom najrazličitijih scenarija s kojima se ljudi inače nemaju prilike susretati (niti im to želim), a sport me naučio ustrajnosti kad je grdo. Ne funkcionira uvijek. Ponekad imam osjećaj da sam robot i nisam to jednom čuo za sebe. Da robotski, mehanički odrađujem stvari koje su mi stavljene pred mene kao zadaci i zapravo koji put po cijeli dan ne nađem vremena za nešto što bih sam želio napraviti zbog cijelog niza stvari koje su prioritetnije. Zapamtite, gore uvijek može, kao što može i bolje.

I da, strah me bilo. Strah me bilo samo jesu li moji svi živi i zdravi. To me jedino bilo strah. A jedinu nelagodu koju sam osjetio, bilo je kad sam jučer navečer legao spavati i kad se vratio onaj osjećaj drmanja (kojeg se upravo ponovno prisjećam). Ja sam sebi dobro. Ništa me ne boli, ništa mi nije. Imam biti prokleto sretan zbog toga. Živ i zdrav. Nisu svi te sreće i to nemam namjeru zaboraviti ni u kojem trenutku.

No ima još jedna bitna stvar, a to je vjera. Jednom me netko pitao što će mi ta moja vjera. U čemu je štos? Pitao sam ga (a radi se o članu obitelji koji ne dijeli moj stav) tko je s tobom kad ti svi okrenu leđa? Na koga ti računaš kad si sam i nema ti tko pomoći? Odgovor nisam dobio, ali znao sam koji je odgovor. Moj odgovor je bio da ja znam da je Bog uz mene. Ja nisam sam. Nikad.

Ipak, rekao sam sam sebi da na ovom blogu neću o Bogu jer mi ne pada na pamet nekoga nutkati Bogom, kao kakvo dijete slatkišom. Sami otkrijte Boga, kako se i meni dogodilo. Većina ljudi koji čitaju moje članke vole biti vani, no jasno nam je svima kako je to sada reducirano gotovo na minimum. I dalje ne postoji zabrana izlazaka van, već samo okupljanja i zadržavanja, ali pitanje je hoće li se i to promijeniti. Ovo jedva da je počelo, a meni je pun klinac već. Izašao sam na ovaj hladni vjetar danas sa sinom, prošetati psa i ne mogu vam objasniti koliko me to veselilo. Čak sam se našalio kako sam dragu danas izveo u izlazak dok smo se drugi put prošetali stubištem u njenoj zgradi. Stepenice su mi trenutno najjači trening i zapravo koliko god ih ne podnosim, ima nešto što me u njima veseli jer si mislim kako svaki taj moj korak po štengama je zapravo održavanje mog tijela u nekoj kondiciji za povratak trčanju po brdu. Ne volim trenirati u četiri zida, ali znam da su mnogi primorani to činiti. Svaka čast svim mojim frendovima trenerima koji održavaju online treninge za svoje članove. Tko god može neka nastavi plaćati svoju članarinu, jer to je jedini način da ekonomija ide dalje.

Uglavnom,pokušajte ostati pribrani. Fokusirani. Sigurno ćete se uljeniti i to je koliko toliko ok jer ćete sigurno sa još većim veseljem i žarom navaliti na treninge kad se ovo sve skupa slegne, a slegnut će se kad tad. Survival of the fittest netko bi rekao. Ironija je u svemu tome što smo umjesto prirodne selekcije, ostali dovoljno humani i odlučili se zajedno, kao nacija boriti protiv ove pandemije i pokušati tu krivulju učiniti što plosnatijom. #flatternthecurve

Šetnja Markuševačkim epicentrom

Radimo to zbog svih nas. Zbog naše treće generacije, zbog doktora i medicinskog osoblja koje pokušava pomoći pri izlječenju bolesnih, zbog svih hitnih službi čiji pripadnici nesebično i riskirajući svoje zdravlje pokušavaju održati red i sigurnost, zbog svih djelatnika javnih službi koje nam pomažu da imamo gdje kupiti hranu, da nemamo smeća, da možemo doći na posao ako nemamo svoje prijevozno sredstvo,… svi, svi, svi oni koji su vani unatoč činjenici da je preporuka ostati u domovima. Sve što mi moramo učiniti zbog njih je ostati doma, ako ne moramo ići van. Da vam ne kažem da sam samo dan ranije šetao Markuševačkim makadamom, gdje je epicentar istog onog zajebanog potresa koji je našu, ionako poljuljanu sigurnost nasjeckao na komadiće.

#ustengamajespas

Pizdim jer sam doma i proklete štenge mi se čine kao utrka na Hahlićima koju propuštam u travnju, a silno sam joj se veselio. Šetnju psa kojeg nisam imao u planu doživljavam kao fensi izlazak. Čak i kad zaboravim nešto u autu, opsujem kako sam glup, ali si poslije pomislim kako mi je to prilika da legitimno malo prošećem. I znam da nisam sam. A iako nisam baš od zagrljaja, bar ne sa svima, trenutno bih vas sve izgrlio koliko vas god ima. Na kraju dana ne podnosim više niti jednu poruku, ali eto, dragi ljudi ju šalju i unatoč totalnom izolacijskom shitshow-u, ispresjecanom povremenim podrhtavanjim zbog slijeganja zemljine kore nakon tog prdeža od jučer ujutro, vidim da sam okružen krasnim ljudima kojima je stalo.

Radite nešto, bilo što

A Zagreb je u zadnjih dva dana izdržao svašta. I čini se da je tek počelo. I mislim si kako je onaj lik u Kini istrčao maraton u četiri zida. Ok, možda nisam za trčanje maratona jer nikad nisam bio, a i radim malo od doma, malo na poslu, no stignem uvijek nasaditi nekoliko čučnjeva i sklekova, iskoraka i trbušnjaka. Pokoji zgib na štoku ako treba, a kad ovaj vjetar malo posustane, eto mene na biciklu ponovno do posla. Barem nešto. Dok mi i to ne zabrane. Poštovat ću svaku odluku, jer to kao odgovorni građanin trebam učiniti bez obzira što mi je pun k…c već sad. Ali iskreno, apsolutno je nebitno što ja mislim. Bitno je ono što se od mene očekuje kako bi ovo sve skupa prošlo bezbolnije. Iskoristite vrijeme bolje. Kuhajte, družite se sa djecom, partnerima, čitajte knjigu,… pronađite način da se poboljšate.

Od praćenja svih vijesti i pomanjkanja mojih osobnih aktivnosti, vjerojatno će biti manje članaka, ali se nadam kako moji prijašnji članci mogu skratiti vrijeme vama koji ste doma u izolaciji. Ostanite jaki i duhom i tijelom! #ustengamajespas

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: