#213: Tanos teorija vs. empatija

Ne vjerujem uopće da pišem o ovome, ali pišem. No jasno je mnogima da tako razmišljam dugo pa stoga nije neka neobična priča. Današnja podijeljenost, polariziranost na jedne ili druge, bez obzira o kojima se radilo vjerojatno nikada nije bila dramatičnije naglašena. A iskreno, nepotrebno. Ponajveći je problem međusobnog nerazumijevanja, a da stvar bude gora svi se pozivaju na empatiju prema ljudskom rodu, no svaki tabor na svoj način.

Tanos teorija

Thanos, onaj izmišljeni lik iz Marvelove sage o superjunacima, osmislio je “rješenje” kojim bi jednim pucnjem prstima izbrisao 50% stanovništva ne čineći razliku. Neselektivno. Nestalo bi pola populacije kako bi ostatak imao šanse za prosperitetom jer je prenapučenost stvorila prevelike razlike među njenim slojevima. Uglavnom, nešto za što bi se u stvarnim okolnostima trebala pobrinuti priroda svojim uraganima, poplavama, potresima, tsunamijima, požarima…. i bolestima. Ako gledamo na ovu današnju pandemiju kao neki oblik pokušaja čišćenja genetskog koda u kojem preživljavaju oni najotporniji, onda je zapravo svaka smrt uslijed COVID-a gotovo senzacionalno dobra za ljudski rod jer nam se na taj način omogućava da opstanu samo one jedinke, samo oni ljudi čiji genetski kod odiše najotpornijim materijalima. OK, ako mi se do sada već niste naje… mamice, pričekajte još malo jer nisam baš takav seronja, ali jasno je da u prirodi stvari funkcioniraju upravo tako. Predatori ubijaju samo one koji nisu brži i dovoljno snažni da pobjegnu ili se obrane. Istovremeno, samo najsnažniji predatori preživljavaju. Oni slabi, koji više ne mogu loviti, načelno umru i postanu ili hrana za lešinare ili gnojivo za hranu njihovih dotadašnjih lovina. Čini se vrlo jednostavno, zar ne. Ako mislite da je ova teorija ispravna, vi i ja se nećemo složiti da je čovjek upravo takva jedna vrsta iako se neke jedinke godinama odnose upravo zastrašujuće prema drugim jedinkama vrste, a da o odnosu prema ostatku planeta ne govorim. Istrebljenje.

Empatija

E sad… ono što čovjeka razlikuje od drugih živih bića na planeti jest um, sposoban za empatiju. Profesorica Margaret Mead, što sam već prije navodio, kao prvi znak razvoja ljudske civilizacije spominje zacijeljenje bedrene kosti na čovjeku. To bi upućivalo da su se ljudi pobrinuli za člana svog klana, jer bi isti zbog takve ozlijede umro. Ili umrla. Manje bitno. Ono što bi čovjek trebao uvidjeti iz toga povijesnog momenta je da smo se okrenuli znanosti kako bismo pomogli drugima, počeli smo stvarati praksu kako pomoći jedni drugima, ali i kako brinuti jedni o drugima. Za ljudski rod to je značilo da će one manje zdrave, fizički slabije osobe preživjeti, no istovremeno nam se pružila prilika da jedan Stephen Hawking, genij, poživi. Stoga, ako već koristimo blagodati te empatije kojom osiguravamo vjerojatno dvostruko duži život nego bi to inače bio bez lijekova i moderne medicine koja je produkt znanstvenog i smislenog pristupa čovječanstva, onda se nekako logično nameće potreba da toj istoj znanosti vjerujemo. Ne slijepo, jer stvari treba preispitivati. Ali bez konkretnih rješenja koja su sveobuhvatna, koja se tiču VEĆINE, jer nemoguće je zadovoljiti sve, kritika nije dovoljna.

Neki dan razgovaram sa jednim od meni najdražih ljudi koje me okružuju, koji se ne slaže s mojim mišljenjem i pitam ga koji je razlog njegovog odbijanja cijepljenja, a on odgovara kako je isprva bila stvar inata zapravo, no da je sada stava kako je njegov imunitet dovoljno snažan da odoli oboljevanju i omogući mu normalno prebolijevanje. Mnogo ljudi koji se ne slažu s cijepljenjem vjeruju tako, no neki u konačnici nemaju sreće pa unatoč svim dobrim izgledima (u koje sam i osobno vjerovao za sebe prije cijepljenja) ili budu prilično izbačeni iz stroja ili zauzmu permanentnu adresu na jednom od podzemnih gradova poput Mirogoja ili Miroševca. Neka im je laka zemlja i kraljevstvo Božje. Najiskrenije i bez imalo sprdnje. Nitko ne može znati kako će završiti, cijepljen ili ne. Prebolio jednom ili nikad. Bio super aktivan ili potpuno neaktivan. Sve su to nagađanja.

Naravno svatko to gleda iz svojeg kuta i sve je ok dok se ne dogodi da obole ili još gore budu krivi za oboljenje nekog sebi bližnjeg (nema potrebe spominjati eventualne izlazne scenarije takvog oboljenja). Grižnja savjesti je opaka i ne rješavamo je se samo tako. Kako god bilo, teško je objasniti onima koji ne žele shvatiti da procjepljivanje funkcionira tako da se svi cijepe (da se ne razbacujemo s postocima između 90-100%). Tako je vrijedilo za sve ostale bolesti, tako vrijedi i sad. Kad ste putovali na neki drugi kontinent, vrlo je izvjesno bilo da ćete morati pokazati knjižicu cijepljenja u kojoj je vidljivo da ste cijepljeni protiv recimo malarije. Niste dvojili ni sekunde ako ste željeli putovati. Ili ste odustali od putovanja. Danas je isto tako i s COVID-om. Baš nikakve razlike, osim što je veća drama jer su slobode narasle, ali su ljudi zaboravili na odgovornost. Da, istu onu pogonjenu empatijom prema onima koji nas okružuju, bez obzira volimo ih jer je osobno ili su nam apsolutno nepoznati, no također su dio naše vrste. Jer ruku na srce, ovaj planet i kad bismo ga uništili u potpunosti, da na njemu ne možemo živjeti kao vrsta, pronaći će načina za oporavak od naše arogancije i pomanjkanja empatičnosti zbog koje smo se izdigli kao vrsta. Čovjekovo vrijeme na planetu ovisi ponajviše o čovjeku, no ne tako da prebacuje na druge ili da se pravi da se njemu ružne stvari ne događaju, već “nekom drugom”. Na trenutke pomišljam kako je ova Omicron varijanta spas i rješenje za ovu vakser-antivakser sranje koje nam se događa, jer je veća vjerojatnost da bismo ga trebali preživjeti, a time svi oni koji se ne bi cijepili bi imali veće šanse za prebolijevanje bez težih posljedica. Naravno, to ja maštam i zamišljam da su to naši Osvetnici. To i dalje ne znači da smo se uzdigli iznad sitnih podjela i počeli razmišljati racionalno, znanstveno, ali i sa srcem za svijet koji nas okružuje. Samo smo odgodili do slijedeće prilike. Vrijeme je da vratimo empatiju na meni i budemo ljudi u onom najboljem smislu. Ne mislite tako?

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: