#336: Život je stvar propuštenih prilika

Nije prvi put da ovo spominjem, ali nekako treba ponoviti svako toliko – život treba živjeti hrabro! To je bar nekako moj stav. Treba li se bojati stvari? Načelno ne postoji tu želimo li mi ili ne, jer to će se dogoditi kao normalan odgovor uma. Onog trenutka kad nemamo dovoljno znanja, vještina, pouzdanja u svoju opremu, kad sumnjamo u sebe i one na koje bismo se trebali osloniti, svoj tim, svoju obitelj,… počinjemo sumnjati i javlja se strah. No strah je često sasvim nerealan, a prečesto je “ugoza” koja nam “prijeti” sasvim benigna i nikako bitna.

Ljudi često imaju problem upuštanja u emotivne veze recimo. “Što ako nam ne uspije?”…, a što ako nam uspije? Kako možemo znati što nam budućnost donosi? “Što ako me odbije?”… pa što ako nas netko odbije. Nismo nekog privukli svojom osobnošću? Pa u kojem to filmu i savršenom svijetu se sve dogodi iz prve? Neka uspjevamo, neka ne. Izvjesnije je kako je život ispunjeniji neuspjesima nego uspjesima, ali to je zapravo razlog zašto su nam uspjesi toliko bitni i vrijedni. Sve u životu traži svog antagonista. Jing i jang, Bog i vrag, dobro i zlo, kiša i sunce, kiselo i slatko, muško i žensko,… sami nastavite niz.

To je sve skupa prirodno. Zašto bismo se onda bojali probati nešto? Nismo li i mi sami odbili nekoga? Nismo li i sami rekli kolegi na poslu da njegova ideja i nije najbolja? Zašto bismo se trebali bojati tuđe iskrenosti i od toga stvarati sasvim krivi scenarij osobnog odbacivanja?

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!

Odgovori