Moje brdo! Tako doživljavam Medvednicu ili kako to svi rado griješimo kad ju nazivamo Sljeme (po njenom najvišem vrhu). I onda tako imamo i jednu vrlo ozbiljnu utrku u nekom službenom formatu. Medvednica poznaje nekoliko utrka kao i liga, od kojih su neke službene (Boroša, Sljemenski maraton,…), a druge underground (poput Blaterse ili Traverse). I jedne i druge obogaćuju sportski život u prirodi i stavljaju Medvednicu na trail trkačku kartu. No Medvednica trail čini se kako je napravila ipak jedan značajan pomak i razvukla se velikom centralnom dijelu Medvednice i to u formatu od 5 dužina i dječjim utrkama. To ju čini izuzetno privlačnom različitim profilima trkača. Od djece preko početnika i onih prvih zaljubljenosti u trail trčanje do iskusnih trkača kojima ni dužine od 45 pa čak i ultraških 60km nisu strane. Zagreb Run ozbiljno širi svoje apetite i vrhunsku organizaciju s ceste prenosi na trail trčanje.

View this post on Instagram

A post shared by Thomas Kezele (@lifewithoutpause)

Moj odabir u odnosu na prošlu godinu kad sam trčao utrku od 15km ove je godine bio ipak malo snažnijih 30km što je za mene neka optimalna duljina i test fizičke spreme. Ovogodišnjih preko 700 natjecatelja iz preko 15 zemalja govori dovoljno o ozbiljnosti ove sportske manifestacije te činjenici da utrka ima ogroman potencijal. Nedeljko Vareškić, moj susjed, prijatelj i direktor utrke dao si je truda sa svojim timom da i ovo izdanje bude uzbudljivo, a opet dobro organizirano i opskrbljeno okrepama. Iskreno sam ponosan što sam dio tog rasta utrke od samih početaka. Nisam ja ništa doprinio doli svojim sudjelovanjem, već činjenicom da svjedočim tom razvoju trčanja na mojem najdražem brdu, Medvednici. Valja napomenuti kako se na Medvednica trailu dobijaju i ITRA bodovi, što nekima može značiti za kvalifikacije na nekim većim i poznatijim utrkama u Europi.

Izazova uopće nije nedostajalo, a nekako bih rekao kako je utrka od 30km zapravo najveća poslastica trail trčanja. 30 niti je premalo niti je previše, a uvodnih 15km preko Markuševačkog makadama inicijalno nizbrdo do Gorščice i povratka na Hunjku s koje se kreće zapravo je odlično zagrijavanje i prvi filter trkača. To je zapravo i utrka na 15 km i završava povratkom na Hunjku. Oni koji nastavljaju kreću preko staze 44 prema Tornju i osobno smatram kako je to jedna od najljepših singlica na brdu. Ako vas negdje ponese trčanje, čak i uzbrdo, to će nedvojbeno biti na četrdesetčetvorki! Tečno u oba smjera. Kratki uprić do Tornja nakon kojeg slijedi spust prema Tomislavcu i ulazak na stazu 12 po kojoj možete pustiti nogu (za one koji se usude) jer nakon toga slijedi poseban ispit izdržljivosti i fokusa, uspon od 800 metara zvan Plazur koji izlazi pred kapelicom Svetog Jakova. To je dio u kojem nema puno mudrovanja, samo stiskati nogama do vrha. Nema stajanja jer to će vas ubiti. Samo deri uzbrdo u nekom tempu u kojem možeš i ne staji. Na vrhu, kod crkvice čeka me cilj Garmin segmenta Plazur i dragi prijatelj Daniel Roščić aka Rudhy koji je bilježio kroz objektiv kamere ovaj segment za koji je najbrži (ovaj puta Josip Toljan) dobio Garmin sat. Još jedan odličan potez odlična suradnja s poznatim brendom satova! Vita me prestigla nekoliko puta i nisam se kao ni na jednom segmentu služio njom za pomoć jer ovo ipak nije canicross utrka, a zahvalan sam organizatoru što dozvoljava pse na utrci. Kad nije bila na lajni (uglavnom je bila u prvom dijelu kad je bila gužva), bila je uz nogu (što je vidljivo na fotografijama organizatora) ili je trčala uz mene kroz šumu ne ometajući druge sudionike. Ovaj puta je bila puno bolja nego na Boroši prije koji tjedan.

Nakon Plazura slijedi kratki trk cestom do ulaska na stazu prema Grafičaru od kojeg se penjemo prema vrhu, no presjecamo preko Crvenog spusta do Zelenog gdje skrećemo ulijevo do podnožnja i dalje kroz šumu singlicama do šumske ceste koja vodi do podnožja Horvatovih stuba. I tu kreće posljednja borba. Činilo mi se kako bih mogao sve to skupa riješiti ispod četiri sata no uspon po Horvatovim stubama je tekao u nekom dobrom tempu, ali je nastavak kasnije bio prilično zajeban i spor. Jednostavno nije išlo kako sam mislio da će ići po tim “livadama” no u konačnici bilo je dovoljno za drugo mjesto u kategoriji, čemu se apsolutno nisam nadao. Čak sam mislio da sam osvojio drugo mjesto za segment Plazur (onaj Garminov) prekinuvši hasanje graha koji je bio u startnom paketu.

Kako god bilo, vremenski uvijeti su s jedne strane dali prilično ugovno vrijeme za trčanje jer je oblačno vrijeme tijekom cijele utrke smanjilo svu mogućnost vručine, no padanje kiše praktički do pred start učinilo je staze izuzetno skliskim pa sam prilično siguran da bi bilo puno boljih vremena na stazi da je ista bila suhija. No ne možemo sve dobiti servirano na tanjuru kako smo si zamislili. To je trail! Svaka čast organizatoru koji se potrudio da okrepne stanice imaju dobar izbor, kao i dvije opcije za ručak. Plastičnih čaša na okrepnim stanicama nije bilo što je zapravo postalo normalno i to me veseli. Žao mi je zapravo što ova utrka nije ušla u ovogodišnji roster GTNS-a za Sloveniju, Hrvatsku i Mađarsku po izlasku Kvarner Trails utrka, ali možda jednoga lijepog dana. Zagreb i Medvednica to nedvojbeno zaslužuju (a logistički je vjerojatno najjednostavnija destinacija), no Hrvatska ima prekrasnih mjesta pa sam siguran da nije lagano odabrati. Jako navijam za daljnji rast i razvoj ove utrke na mom brdu. Činjenica da je bilo oblačno i kišno vrijeme nikako nije umanjilo doživljaj već vjerujem čak i pojačalo! Uživao sam i zadovoljan sam kako sam to istrčao. Razmišljam si jesam li nešto mogao bolje i jedino što mi pada na pamet jest grabiti uzbrdo uz Plazur i kasnije nakon Horvatovih, no jedan od štapova mi se pokvario i nisam ih mogao koristiti kako sam planirao, a oni mi dosta znače na uzbrdici. Na prvu bih rekao šteta, no zapravo bio je to odličan dan na brdu! Bravo za Zagreb Run ekipu i još jedno odlično izdanje Medvednica Traila koje je od organizatora zasigurno iziskivalo dodatnih angažmana i nenadanog smrzavanja na vlažnoj Medvednici po svim raskrižjima gdje je trebalo staviti volontere koji su pazili da slučajno ne skrenemo sa staze koja je bila odlično označena i nije ostavljala mogućnost krivog skretanja (bar ne na stazi od 30km). Vidimo se dogodine, to je sigurno, a sad će me veseliti i ostale utrke iz kupa koje slijede (Zagrebačka milja, Zagrebački noćni cener i 512 stepenica Zagrepčanke). Zanima me kako ću u konačnici završiti na listi allroundera koji su se prijavili za cijeli kup s četiri različite trkačke discipline! Bravo Ned i bravo Zagreb Run ekipa!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora (osim fotografija koje su označene oznakom Medvednica Trail čije su vlasništvo, a skinute su s društvenih mreža).

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!