#219: Kako od Kvarner Trailsa do finala Golden Trail World Series na Madeiri!

Moje koketiranje s Kvarner Trails traje već nekoliko godina. Snubljujem ih svojom upornošću i odanošću, osmjehom koji je nepatvoren i iskren. Dolazim od 2017. godine i definitivno nisam od početka, ali to pripisujem svojem sporijem trkačkom startu, a ne njihovoj možebitnoj neprivlačnosti jer oni su apsolutno ljubljivi, jestivi i trčljivi! Da, sve to i još mnogo toga (najbolje doći i uvjeriti se osobno). I gdje nas je to dovelo? Dovelo nas je do toga da mi jedno jutro Elvir Sulić šalje poruku da vidim najavu utrke na Golden Trails National Series za Sloveniju i Hrvatsku. A kad ono moja njuška na fotki s Risnjaka najavljuje prvu od dvije Hrvatske utrke u toj seriji. Ako sam do sada išta tražio od Kvarner Trailsa bila je to maska sa Salomonovim znakom. Ništa drugo. Ali sam dobio puno više. Toliko lijepih uspomena da jednostavno bez dvojbe kažem da mi je to omiljena serija utrka. Risnjakom sam planinario daleko najviše nakon Sljemena i za mene je to posebna planina. Moja goranska krv vuće me natrag u šume i brda medvjeda, risa i vuka. Dobio sam nove prijatelje. Ljude iz drugih krajeva Hrvatske s kojima se vrlo rado viđam. Družinu iz SRD 315 sjeverozapad, Bojana s Krka,… javili su se ljudi koji prate blog. Iskreno veselje svaki put kad vidim bilo koga od njih.

Počeci… ali leptirići su još u trbuhu!

Moja prva trail utrka bila je iz serije Kvarner Trailsa 2018. na Hahlićima. Robi i ja smo se zaputili razvaliti brda iznad Grobnika. Grobničke Alpe i poslije toga sve je bilo jasno. Ja tu moram nastaviti dolaziti. I jesam. Prošle godine sam konačno uspio uhvatiti sve četiri utrke upotpuniti kolekciju medalja s “otvaračem”, što mi nije pošlo za rukom u 2020. s obzirom da su sve utrke otkazane u toj prvoj pandemičnoj godini. Moja ljubav prema Kvarner Trails seriji čini se ide dalje i daleko smo dogurali. Ja jesam.

Pred kraj 2021. i početkom 2022. svašta se nešto počelo događati. Počeo sam s podcastom Bez pauze i to me prilično okupira. To nikako ne znači da ću manje trčati, ali mi je plan manje trčati utrke. Ono što mi ni u jednom trenutku nije palo na pamet je ne trčati bilo koju od Kvarner Trails utrka i sve su već prijavljene. Naravno da ima i drugih odličnih utrka u Hrvatskoj. Boroša je uvijek na tapeti, osim ako se ne bude sukobljavala s jednom od gore navedenih.

Ovo su datumi, a ispod su linkovi direktno na prijave i treba znati da Golden Trails National Series Slovenija/Croatia vraća ove godine s mogućnošću pozivnice za finalnu utrku na stazama Madeire – Madeira Ocean Race:
  1. Hahlići – 7. svibnja 2022.
  2. Risnjak – 2. srpnja 2022.
  3. Učka – 10. rujna 2022. i
  4. Malinska – 12. studenoga 2022.
Video je zaaaaakooooon!!!
Imam svoju zvjezdicu 🙂

Svaka utrka je jedinstvena. Sve imaju kraću i dužu verziju, a Učka ima i onu “maratonsku”. Risnjak 30 i Učka 31 su dio Golden Series National Series koje će se u kombinaciji sa slovenskim utrkama bodovati za finale na Madeiri. To je dakle novost! Tko god počinje s trailom, ove će utrke u svojim kraćim verzijama dati dovoljno izazova, a da opet ne ubiju volju za trailo (kao da je to uopće moguće). Ne znam nikoga tko nije došao na jednu od ovih utrka i da je rekao kako se ne želi vratiti. Svi se žele vratiti. Organizatori su odlični i misle na sve. Odgovaraju na email i poruke prilično brzo. Uvijek žele udovoljiti svojim trkačima. Startni paketi su uvijek lijepi, pametno zamišljeni i ekološki osvješteni. Hrana na okrijepama je stvar zbog koje su mnogi, uključujući i vašeg blogera, poželjeli ne završiti utrku jer je na stanicama tako fina papica da podsjeća na zavodljiv poziv sirena. Treba se znati oduprijeti. Svi natjecatelji su uvijek super ljubazni kao i volonteri, a priroda…. priroda oduzima dah. Bilo da s Kolaca buljite prema Kvarnerskom zaljevu i Učki čudeći se tim livadama Hahlića, bilo da stojite ispod najvišeg vrha Gorskog Kotara, Risnjaka i nastavljate dalje preko čudesnog Snježnika s čijeg vrha se pogledi vrte 360 stupnjeva, Učka i njena snaga s pogledom na Mošćenićku dragu i otoke nasuprot, gdje utrčavanjem kroz šetnicu imate osjećaj da ulazite u Chamonix, a grand finale u Malinskoj, trčeći uz more singlicama želite da nikad ne prestane dinamično jurcanje gore dolje. Za svakog ponešto. Oni iskusni mogli bi otići na kraće i juriti, a oni koji su između, mogli bi dati šanse dužim stazama u nekom skromnijem tempu. Vidimo se ili kako bi Elvir rekao “vidim ose”.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Create a website or blog at WordPress.com

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: