Već dugo razmišljam o kupovini motora. Jako dugo. Ne znam koliko dugo, ali dugo. I iskreno, kao da sam oduvijek želio naked motor. Možda tamo daaaavno, u dvadesetima sam promišljao o enduro bajku, nešto kao Africa Twin ili TransAlp no budimo iskreni… na mojih 174cm, bilo bi presmiješno.

I onda se poklopilo da upravo motor koji sam priželjkivao (iako ima nekoliko varijanti pod istim imenom), prodaje moj frend. I tako sam postao ponosni vlasnik gotovo 18 godina starog Ducati Monster S2R 800 iz 2005. Motor kao da je jučer izašao iz dučana (naravno, treba servis), a ja odmah odlučio položiti A kategoriju. I svi govore: pazi se, postoje dvije vrste motorista – oni koji su pali i oni koji će tek pasti. Kako vrijeme promiče, tako se vraća siječanje da sam ja motorist koji je već pao. Kao klinac na mopedu od frenda. Zgulio sam skočni zglob, motor, ruke,… ništa dramatično, no volio bih da je to polje označeno kao: odrađeno! Kako god, roditelj sam i to je primarno u fokusu. A nisam baš više cvijetak da bih priželjkivao brzince. Kruzanje je za mene sasvim ok. Nemam se kome dokazivati.

No, osim prodika, bez obzira kakvih namjera one bile, dosta se ljudi zajebava s pitanjem – hej, jel’ to kriza srednjih godina? Iskreno, uopće ne razumijem taj dio. Ako ćemo iskreno, ja ne spadam u prosjek koliko god bih ja to želio. Ja sam anomalija. To smo već utvrdili. Još mjesec i pol i eto 49 godina. Kad usporedim svoje vršnjake i sebe, uglavnom imaju drugačije prioritete: janjetina, roštilj, pifkani i gemišti, nogomet jednom tjedno na TV kao rekreacija,… briga za djecu se svodi na prigovaranje svojoj ženi, na koju se stalno žale da previše prigovaraju. OK, pretjerujem. Daleko sam od bilo kakvog primjera bilo čega, ali ono što nedvojbeno ne kužim je što je to kriza srednjih godina. Ja živim život punim plućima. Bih li mogao još više? Sigurno. No balans je ključna riječ. Što ću sutra raditi, ako sam danas bas sve napravio (op.a. ovo je figurativno).

Ali ipak sam se dosjetio čemu bi taj pojam mogao biti koristan – kao zlata vrijedan izgovor da učinite nešto što vam je bitno, što si želite, što ste zapostavili,… a ne znate to nikako opravdati. Možda se nekom trebate opravdavati. Ja ne, ali rado dobijem zeleno svijetlo od sina. Lijepo je imati podršku. Pa stoga, ako imate kakvu strast koju još niste ispoljili, neku vještinu koju niste još izvještili, neko znanje koje želite usvojiti, neko putovanje o kojem maštate dugo,… možda je kriza srednjih godina odličan izgovor za to! Naravno, pod uvjetom da ste blizu 50. godine. Teško da će proći s 30. Uostalom, ne želite da su vam tridesete srednje. Ipak premalo. I nemojte pomisliti da je to zeleno svijetlo za biti glup i nesmotren jer čovjek nije otok. Sve što učinite utječe na bar jednu osobu oko vas.

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan i neprofitabilan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što pratite!