Ne, ovo nije jedan od onih kritičkih osvrta, jer nemam želju kritizirati, ali vjerujem kako je mnogima ove godine nešto bilo OFF. Meni je, a mnogi su spominjali činjenicu da ovogodišnja utrka Boroša završava na parkingu Snježne kraljice u koji valjda nisam niti jednom ušao. Nekako vjerujem kako većina ljudi koji gazi Medvednicom imaju neku svoju bazu, a koja nije Snježna kraljica. Nije ništa krivo u tom domu-hotelu, ali iskreno prefensi mi je za pivu i štrudlu na brdu. Vjerojatno griješim jer znam da moj frend Marko svojoj Silviji od tamo donosi međimursku gibanicu koja je navodno vrh vrhova. Kako god, vjerojatno je i samo organizatoru to čudno pa ne bih želio trljati sol na ranu, no dolaskom žičare na vrh Sljemena i ono malo prostora na vrhu postalo je premalo za ciljni prostor. Naravno da bi svi imali neku ideju gdje to premjestiti no ne organiziraju svi utrke pa nemaju pojma s čim se sve treba suočiti u tom slučaju. Ne organiziram ni ja pa neću ni davati ideje dok me netko od organizatora ne pita za to… što se neće dogoditi nikad. Ipak, ostaje taj neobični osjećaj da je “moja” omiljena utrka u svom “od Trga do Tornja”, izgubila Toranj. Izgubili smo mi puno toga s tom žičarom koju ne podržavam u ovom obliku, kao što ne podržavam ni da ugostiteljski objekti na Sljemenu rastu brže od bilo koje šume. Na Činovničkoj je nikla prekrasna brvnara na mjestu gdje je stajala mala šupica za cugu. Mislim, lepa je, dvojbi nema, ali treba li nam to stvarno? Apsolutno ne!

Ali vratimo se utrci koja je startala s glavnog zagrebačkog trga kao i svaki put do sada od kad ja sudjelujem (a to ni’ Bog zna neš’ dugo) uz sasvim solidan broj sudionika, svih redom zaljubljenika u ovo gaženje kombinacije asfalta i staze. Nema face koja nije vesela i nasmijana. Svi su odlične volje. Nekih uobičajenih faca nema jer su po drugim bitnim utrkama, ali uglavnom, očekivani folklor na Trgu. Veca (Veronika Jurišić) je tu. Mima (Jasmina Kadija) u vatrogasnoj opremi. Freud’s Runnersi su tu i svi oni koji podržavaju tu ideju o zdravijem i aktivnijem životu. Ma svi su tu i svi spremni ići gore na #mojebrdo. Sve je spremno. Janko (Dragan Janković) najavljuje pakiranje zadnjih ruksaka u kombije koji bi osigurali prijevoz stvari od cilja. Lijepo. To je gotovo poslovično odlična stvar kod Sljemenaša (AK Sljeme). Budimo iskreni, Sljemenaši unatoč konstantnoj povezanosti s kultom i sektom, rade jako puno za trčanje u Hrvatskoj i treba ih hvaliti. Konstruktivne kritike se pametan čovjek ne bi trebao bojati, no ja ovdje nisam da bih kritizirao. Nije moj stil. Nitko ne može zadovoljiti sve. Hoće li ići kroz Tunel ili preko njega u nekom trenutku to je isto pitanje no i to je stvar na koju organizator ne može u potpunosti utjecati jer sigurnost sudionika je na prvom mjestu pa stoga treba biti strpljiv i pričekati da se stvari normaliziraju u zoni žičare. Vjerujem da taj landmark treba ubaciti u Borošu, ali ne ako je razrovan ili poluzavršen, unatoč što je većina (brdskih) trkača koja dođe na Borošu, navikla na daleko gore podloge.

Budimo strpljivi. Ono na što definitivno možemo utjecati je bacanje otpada u prirodu. Nikad neću moći shvatiti, da živim 10 života kako je moguće da uzmeš čašu s vodom na okrepi i baciš ju u prirodu iako su postavljene dvije vreće pored okrepne stanice. Ne mogu to shvatiti. Pa čak ni pod cijenu da ganjaš postolje to je stvar za diskvalifikaciju no ne samo u trkačkom smislu, već u ljudskom. Ti nemaš što tražiti u prirodi jer si njen protivnik. Dovoljno je što gazimo prirodom stazama koje su sve šire i šire, ali bacati čašu u prirodu misleći da će ju netko već pokupiti je izraz nekulture, nepoštivanja i prirode i ljudi koji se trude organizirati navedeni događaj. Tu sam ljut očajno. I popizdio sam na tu dvojicu (a znam koji je bar jedan) po ulasku na Leustek, na što su me samo odje…, a kolegica trkačica iza mene mi je rekla da čuvam snagu za brdo. Ma imam ja snage i za brdo i za reći stoci da je stoka. Neću biti prvi i briga me koji ću biti na kraju jer za postolje nisam. Znam gdje mi je mjesto kako što i taj koji je bacio tu čašu zna da neće biti prvi, ali mu se previše žuri da bi popio i bacio otpad u vreću koju je prošao jer je prebrz. Po putu s brda smo skupljali još malo čaša, ali nije nam bilo teško. To je moje omiljeno brdo, a organizator nije svemoguć da bi sve čaše mogao pokupiti. Trudili su se. Na nama je da damo sve od sebe kako bismo zaštitili prirodu. Krećemo od sebe. S obzirom da je brdska utrka, možda bi se moglo uvesti pravilo da sami nosimo okrepu. Ili staviti suca nakon zone okrepe i tko izađe van s otpadom iz te zone ili još gore baci otpad mimo predviđenog mjesta, može odmah doma. Nema tog rezultata koji opravdava zagađivanje prirode, a ovo nije nužno osvrt samo na ovu utrku već na sve druge aktivnosti, organizirane ili osobne. Ne možemo razmišljati na način da će netko drugi pokupiti smeće iza nas. To je osobna odgovornost.

Moram priznati da sam zahvalan na ustrajnosti organizatora da nastavi organizirati utrke koje su sve redom legendarne kako u Zagrebu tako i u cijeloj Hrvatskoj iz koje ljudi dolaze na te događaje. Boroša je meni osobno najdraža i zapravo zagrebačka TOP5 utrka. Prošle godine me doktorica jedva pustila da idem na utrku, a obećao sam joj da ću polako s razbijenom facom. Ne želim ju propustiti pa sam svake godine maksimalno fokusiran da upravo ta utrka bude sastavni dio mog trkačkog kalendara. Volim tu utrku i želim biti dio te priče.

Meni osobno ne fali Toranj na Sljemenskom maratonu unatoč činjenici da Sljeme označava vrh Medvednice no ima toliko toga ostalog, iako ljudi kažu da to više nije to bez Horvatovih stuba. Horvatove treba sačuvati i tu baš nema puno priče. No Boroša… e tu mi taj Toranj itetako fali i nagurao bih se na vrh bez obzira na sve. Sljeme je i naše, trkačko. Jednom u godini pa kao dio te trkačke zajednice apeliram na organizatora da smogne snage, ideje i rješenja da se Toranj vrati Trgu!

Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.

Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!

I hvala Vam što čitate!