Ja baš volim Krk, a posebno volim šetati po njegovom hrptu i zapravo mi nije bitno koliko brzo se krećem do god uživam u prekrasnim vidicima koje se pružaju u svim smjerovima. Pogled s Obzove me opušta. Do tamo sam trčao i hodao, išao sam, s Matejom ili s Majom. Uvijek mi je bilo lijepo. Najčešće sretneš poneku ovcu, no ovaj puta sreli smo samo dva para. Moji godišnji odmori su uvijek aktivni, što nije nužno oduševljavajuće za moje najdraže, no u konačnici mislim da kad se crta podvuče, uvijek budu sretni s našim mini-avanturama. Ovaj skraćeni godišnji najplaniranija aktivnost bila je trčanje Premužićevom stazom što je zapravo moj poklon samom sebi za 47. rođendan, no jednodnevni izlet na Krk ispao je fenomenalan. Maja nije bila pretjerano oduševljena idejom da u istom danu idemo na dva planinarenja, no objasnio sam joj kako su oba zapravo lagana. OK, priznajem meni su lagana, ali i sama je priznala kako nisu bila zahtjevna kako je mislila pa toplo preporučam oba s tim da imate na umu kako tijekom šetnje prema Obzovi nema hlada. Nigdje. Za razliku od puta na Plato Mjeseca gdje se cijelo vrijeme šećete kroz šumarak.
Do Obzove od parkinga ima nekih 5 kilometara, ne posebno napornog hoda no na trenutke zaista morate paziti gdje stajete kako ne biste izvrnuli nogu. U usporedbi s 48 kilometara izvrtanja zglobova po Premužićevoj, ovo mi definitivno nije nešto zbog čega bih se brinuo no opreza nikad dovoljno. Moji su zglobovi vjerojatno otporniji nešto malo u odnosu na prosječnog hommo sapiensa, ali trenutak nepažnje uvijek može skupo stajati bilo koga. Kako god, mi smo imali prekrasno vrijeme tog jutra. Sunčano no vjetrovito pa se nije bilo vruće. Na stazi smo bili oko 0900 sati i od tog trenutka nadalje bilo čisto guštanje. Vjetar i sunce. Od ulaza na stazu koja zapravo počinje nešto manje od 2 kilometra od parkinga uz Krčku glavnu cestu do Obzove se nižu tri uspona, od kojih je Obzova treći vrh i cijelo vrijeme uživate u gotovo 360 stupnjeva pogledu. Uvijek rado bacim pogled prema Zavižanu jer nekako to mi je startna točka Velebita i otići na Zavižan je gušt sam za sebe, bez da idete igdje drugdje. Do Obzove smo se kretali sasvim solidno brzo bez imalo napora, a Maju sam uspio nagovoriti da potrči prema vrhu da osjeti malo trail running thrill – što je vrlo očekivano izostalo, ali sam presretan što je Maja bar te zadnje trenutke istrčala. Tko zna, možda upravo to bude jednog dana prevaga za trčanje brdima… ipak, po njenom pogledu ne bih trebao staviti puno novčića na tu okladu. Kako god, jedan od naših prvih dejtova bio je šetnja prema Obzovi pa se rado vratim ovdje. Na Obzovi smo uživali kratko i vratili se nazad do auta prilično brzo kako bismo se uputili prema Baškoj na kupanac. Kod auta smo nešto pojeli što smo ponijeli u portabl frižideru jer je ideja bila na kraju sjesti na čašu vina i večeru u Nadi u Vrbniku.
Za sve one koji nisu bili na Krku, a ja definitivno nisam neki ekspert za Krk iako sam bio prilično puta, otok nudi nebrojene mogućnosti. Sam grad Krk je prekrasan, sa starom jezgrom i zidinama te bogatom poviješću i krasnom arhitekturom. Na početku imate Njivice gdje možete stati popiti rakijicu na rivi s pogledom prema Učki. Omišalj je krasno mjesto koje mi je ostalo u sjećaju po dvije utrke Omišalj 10K na kojima sam sudjelovao. Malinsku zapravo išćekujem kroz utrku Kvarner Trailsa u studenom 2021. iako sam ju imao planiranu i plaćenu još prošle godine no kao i mnogi drugi događaji, otkazana je. Punat je slatko malo mjesto s prekrasno mirnom uvalom, posebno poznato po otoku Košljunu na kojem se nalazi Franjevački samostan koji biste trebali obavezno posjetiti jer ima krasan mali muzej, a prava je oaza mira. Ima još puno, puno toga, a imao sam priliku i iz Pun(a)ta ići i na jednu prvomajsku biciklijadu čini mi se 2018. pa ću vam reći da je Krk upravo vaš otok ako ste biciklist jer postoji biciklistička staza koja prati dobar dio glavne prometnice po otoku za one vičnije cestovnjacima, no vjerujem kako upravo off road opcije nude pravi mali biciklistički raj za ljubitelje brdskih bicikala, a tu bih definitivno preporučio javiti se za više informacija lokalnom ekspertu Nikoli Radovčiću. Isti je gospodin bar djelomično zaslužan i za trasu Camino puta po Krku, a put preko Obzove te onaj prema Mjesečevom platou također su dio tog puta.
Ipak, mi smo se prvo zaputili u Bašku na njenu glavnu plažu jer to je mjesto s jednim nevjerojatnim pogledom, a iskreno iako nisam pretjerani ljubitelj pješčanih plaža, ova je stvarno posebna no nikako preporučljiva unutar sezone jer je krcata toliko da podsjeća na neku šarenu verziju onih obala s nasukanim morskim lavovima koji se sunčaju jedni preko drugih. Van sezone je to nešto sasvim drugačije bilo da sjednete poput nas u super kafić na blaži imenom Porto ili se odete izvaliti ispred njega. Pogled prema Zavižanu i Prviću s prekrasnim brdima koja omeđuju samu plažu koja je predivna. Dođem ja na jedan dan i tijekom sezone na kupanac sa sinkom kad smo u Novom Vinodolskom no iskreno, radije sam tamo van sezone. Meni nema lošeg vremena (samo loša oprema). Kupali smo se, popili kavicu i pifce te malo prošetali Baškom koja je slatka, a nabasali smo na jedno super mjesto, jednu konobu koju definitivno imamo namjeru posjetiti neki slijedeći put jer je toliko šarena i vesela, a pas spava u njenoj hladovini. Fenomenalno!
Guštali smo u nešto sati uz more u Baškoj da bi se potom odvezli autom do crkve Svetog Ivana gdje smo parkirali te krenuli prema Platou Mjeseca. Pažljivo po toj cesti jer je uska i teško će se dva automobila mimoići, a ima i jedan zavoj pred kraj koji treba i dva puta motati kako je jaki (ili ja nisam dovoljno spretan). Kako god, pred vama je tri kilometra lagane šetnje u borovoj šumi s povremenim čistinama na kojima se može sjesti i uživati u pogledima na Bašku ili prema Velebitu. Sama šetnica izbija pred suhozidom s drvenim vratima, nalik onima na torovima gdje krećete šetati livadama. Mi to ovaj puta nismo napravili jer nam nije bilo u planu, a sunce je i dalje prilično tuklo pa nisam želio ugodnu šetnju pretvoriti u nešto što će ostaviti gorak okus u ustima. Ujedno, želučeki su nam polagano počeli davati do znanja da je vrijeme za hranjenje pa smo se brzo spustili natrag do auta, a po putu smo čak nabasali na srnu. Jesam li rekao već da je fenomenalno? E pa fenomenalno je. Dođe li mi da istrčim to sve skupa? Apsolutno. I nekako si mislim da ću to već jednom napraviti. Čak sam i nešto pregovarao s Vanjom Koljanom oko toga (Vanja, možda sam krivo shvatio, ali sad je gotovo) s kojim sam već trčao Krkom na utrci Omišalj 10K. Imajte na umu da je Baška, točnije Jurandvor mjesto koje biste obavezno trebali posjetiti jer se tamo nalazi (replika doduše) Bašćanska ploča, starohrvatski spomenik pisan glagoljicom koji je od izuzetne važnosti za hrvastku povijest. Ujedno, crkva Sv. Lucije u kojoj se nalazi prilično je interesantno mjesto, a ne jednom sam imao priliku slušati kratko predavanje o samo gradnji crkve i važnosti ovog napisa. Ljubazna gospođa koja tamo radi vrlo će rado odgovoriti na sva vaša pitanja. Nemojte to propustiti.
Uputili smo se prema Vrbniku, gradiću poznatom po Žlahtini, gdje zaista volim otići u konobu Nada koja ima jednu divnu terasu na otvorenom (ima u sklopu restorana i nekoliko drugih terasa) gdje sjedite za stolom od bačve i uživate u pogledu prema Novom Vinodolskom i njegovom zaleđu koje također volim zbog (polu)divljih konja oko Breza, o čemu sam već prije pisao. Tu smo malo usporili. Naručili smo vino (ja samo čašu jer vozim za slučaj da ste se pitali) te prilično jednostavnu i ukusnu te lijepo prezentiranu hranu s ribljeg menua. Jer ipak smo na moru. Nismo se nikamo žurili. Dan je zapravo bio gotov u tom trenutku i trebalo je samo doći natrag u Novi, što je nekih 50 minuta vožnje.
Ovo sve skupa ne pišem kako bih vam se hvalio već dao ideju. Krk je stvarno vrlo interesantan otok. Zanimljiv je i kao turističko mjesto s bogatom kulturnom baštinom, turističkom i ugostiteljskom ponudom, ukusnom papicom i finim vinima, no godinama se tamo održavala i trail i biciklistička utrka kao značajan dio turističke adventure ponude. Sasvim je jasno zašto onog trenutka kad kročite na taj otok, za koji vam nije potrebno putovanje trajektom već samo prijeđete most… pod uvjetom da nije zatvoren zbog bure, a po posljednjin podacima i iskustvima, prelazak mostom se ne naplaćuje. Ukoliko imate kakvu ideju za moj slijedeći posjet Krku, molim vas da ostavite ideju u formi komentara koji ću rado pročitati.
Podijelite ovaj članak, ako Vam se sviđa što ste pročitali. Pa čak i ako Vam se ne sviđa. Imajte na umu samo da je blog i njegov sadržaj vlasništvo autora.
Označite ga sa “sviđa mi se”, a svaki komentar je dobrodošao! Blog je besplatan, a budite slobodni i pretplatite se na obavijesti!
I hvala Vam što čitate!
Thomas' Life Without Pause 
Jedan komentar Dodaj vlastite